Za početak predstavite nam se?
Zovem se Nevena Stepanović Živković, imam 34 godine, majka sam dvije predivne djevojčice kojima sam odabrala divnog tatu. Rođena, odrastala i do prije 9 godina živjela sam u Srbiji, a onda praćena letom amorove strijele, dolazim živjeti na sjever, u Švedsku. Po struci sam diplomirani pravnik, ali ovdje radim kao ekomoski asistent već 6 godina. U slobodno vrijeme volim da čitam, gledam serije i filmove i bavim se enterijerom.
Recite nam o vašem iskustvu i kako je protekao porođaj?
Prvi porođaj je bio prirodni dok je drugi bio carski rez kao posljedica teškog oporavka nakon prvog porođaja. Oba porođaja zauzimaju posebno mjesto u mom sjećanju. Ma koliko je prvi porod bio težak, kako fizički, tako na poslijetku i psihički, ja sam bila spremna više nego ikada, činjenica da sam tog momenta postala MAJKA je za mene bilo jedino bitno. S obzirom da me porodica i prijatelji dobro poznaju, znali su da ću se svakako plašiti, par dana prije porođaja nazvao me ujak i rekao rečenicu koju sam u sebi ponavljala svaki put kad krenu kontrakcije, rekao mi je: „Moraš biti jaka kao tvoja majka.“ Ta rečenica mi je jako pomogla zaista. Porođaj je bio dug, iscrpljujuć i po mišljenju mnogih medicinskih stručnjaka išao u pogrešnom smjeru. Bilo kako bilo, hvala Bogu, sve se završilo dobro. Na svijet sam 31.12.2013. donijela najdivniju djevojčicu koju smo nazvali Nina. Druga trudnoća je bila dugo čekana, a meni je stvorila potpuni mir, ničega se nisam bojala, sve je išlo kako treba. A drugi porođaj često opisujem kao predivno iskustvo, bez ikakvog bola uz nevjerovatno brz oporavak. Iako je porođaj bio carski rez mi smo kuci bili vec drugog dana. Naravno da mi je u određenim situacijama prvih dana trebala pomoć, međutim u poređenju sa prvim porođajem oporavak bio znatno lakši i brži. Ja nisam spavala za vrijeme same operacije i jako mi je bilo drago da takva mogućnost postoji, i činjenica da suprug bude sve vrijeme uz mene.
Šta je po Vama najvažnije prilikom odgaja djece?
Najvažnije u odgajanju djece mi je svakako ljubav i vrijeme koje im suprug i ja bezuslovno pružamo. Mogu slobodno reći, bez ustručavanja da sam jedna od onih majki koje su bezuslovno posvećene djeci. Gotovo uvijek i svuda sa sobom vodimo djecu. Ne bih mogla da zamislim putovanje bez njih. Neko kaže da je to mana, mada ja ne dijelim to mišljenje. Djeca će biti širokih shvatanja ako im širinu damo, a ko će nego roditelji. Ne kažem da je uvijek lako, ali zasigurno znam da smo suprug i ja prisutni u svakom momentu njihov odrastanja i to je jedino što se računa.
Kako ste se snašli u ulozi majke?
Po mom mišljenju, ja bih rekla da sam se dobro snašla u ulozi majke. A opet s druge strane teško je pričati u prvom licu. Ta uloga je također promjenjiva, u nekim situacijama, dok u drugim je sve to „špansko selo“;. Prije nego što sam rodila svoju prvu kćerkicu dosta vremena sam provodila sa kćerkama moje sestre, mnoge stvari su mi bile poznate. Ljubav prema njima je svakako novo otkriće za mene, ne bih našla adekvatne riječi kako bih istu opisala. Kao i svakodnevna strepnja, da li su dobro, da li sam ja dobra majka, da li smo dobri roditelji, itd. Od kada ih imam stalno govorim u sebi da budem upola dobra majka kao što je moja, biti ću najbolja.
