To su mi dva omiljena slatkiša. Ima ih još tu, tartove svih vrsta, pite, starinske kolače (princes krofne, kolači sa orasima, pekmezima…).
Roditelj tim danas vam predstavlja Natašu Marković, rođenu 07.06.1987, 35 godina, udata (žena predivnog muža) i majka predivne kćerke Lene, 8,5 god). Živi u Valjevu u Republici Srbiji. Master ekonomista, trenutno na doktorskim studijama Geoekonomskog fakulteta u Beogradu. Zaposlena na Fakultetu za poslovnu ekonomiju Valjevo kao asistent u oblasti Finansija i menadžmenta. U nastavku teksta donosimo vam više.
Prije svega nam se predstavite, recite nešto više o sebi?
Zovem se Nataša Marković, rođena 07.06.1987, 35 godina, udata i imam jedno dete, majka sam predivne kćerke Lene. Živim u Valjevu, Republika Srbija. Po struci sam master ekonomista, trenutno na doktorskim studijama Geoekonomskog fakulteta u Beogradu. Zaposlena sam na Fakultetu za poslovnu ekonomiju Valjevo kao asistent u oblasti Finansija i menadžmenta.
Kada i kako se javila ljubav prema kuhanju?
Ljubav prema kuvanju se javila od malih nogu, još kao mala devojčica, baka mi je bila savršena domaćica, majka također. Tako da sam i ja tu ljubav odmah zavolela. Stalno sam sa bakom spremala krofne, pite, gibanicu, razvlačile smo domaće kore (to najviše volim) i uživala sam dok to spremam. Mama mi je inače jedno vreme radila u poznatoj tada (davne 1995, 96 godine) poslastičarnici u Valjevu, pravila je torte i kolače, pa mi je ljubav prema slatkišima prioritet inače. Ali isto tako, volim i slaniše spremati, najviše peciva (kiflice, pužiće, slance – štapiće, lisnate đakonije, pite….ma sve). Inače, ta moja ljubav prema kuvanju je i ljubav prema jedenju što bi rekli, mislim da bi svaka žena trebala da zna da spremi nešto u kuhinji, ne mora biti šef poznatog restorana ali bi trebala neke osnovna jela da zna za svoju porodicu i sebe. A danas ima tako dobrih domaćica koje su svoj prioritet stavile na kuhinju da se pojedinim i divim koliko su vremena posvetile svojim Ing profilima. Inače, svoj profil sam otvorila na nagovor prijatelja za vreme kada smo bili izolovani (zbog epidemije corona virusa) pa sam eto svoje ideje i recepte počela tako deliti sa svojim dragim ljudima i novim prijateljstvima koje sam ovde i upoznala (mnogo dobrih i kvalitetnih ljudi ima). I imala sam peh sa profilom februara 2022. god kada je dosta profila izbrisamo sa ove platforme pa sam i ja bila među njima, ali sam opet otvorila nov nalog i nastavila tamo gde sam stala.
Gdje nalazite svakodnevnu inspiraciju?
Inspiraciju, pa većinu slatkiša koje spremam sam od mame nasledila, odnosno iz njene sveščice sa receptima i poznatim (starim) kuvarima. Pa ja to malo modernije i stilizovanije predstavim i onda je to pun pogodak. Slaniše (peciva), to mi baka u amanet ostavila, te trikove i tajne sa testom su posebne i baš ih volim. A kuvana (tradicionalna) jela, neke brzinske ručkove kao i svaka domaćica što sprema na neki svoj način, a naravno, uvek inspiracije ne manjka i po društvenim mrežama (Instagram najviše, stvarno perfektnih recepata i ideja pregršt; Pinerest, Facebook), blogovima i uvek nešto lepo se može naći što se sviđa i mojoj porodici i meni, jer ipak mi volimo da jedemo.
Koja jela najčešće pravite, da li se fokusirate na tradicionalno, moderno ili pomalo od svega?
Od svega po malo. Ima tu i modernog, ima i tradicionalnog. Domaća hrana je sveža, intenzivnijeg i boljeg ukusa. Recepti koji su nekada delovali komplikovano, sada se spremaju mnogo jednostavnije. Kažu da je hrana toliko univerzalno kulturno iskustvo da uključuje baš sve ljude na svetu. Kod mene se kuva i jede sve. Nema ono „ne volim“ ili „to mi se ne jede“, toga nema kod nas, sve se jede što se spremi. Citiram Kafku: “Sve dok vam je u ustima zalogaj hrane, problemi su rešeni – bar za sada” J Sva hrana je dobra, probaš je, osetiš ukus, miris, uživaš u njoj.
Šta je za Vas najvažnije kada kuhate?
Najvažnije mi je kod kuvanja da namirnice koje kuvam znam da su zdravstveno ispravne, da sami biramo sastojke i imamo kontrolu nad kvalitetom, količinom i cenom hrane. Sam proces kuvanja zahteva pažnju i brigu, i na taj način se razvija odnos sa hranom koju spremamo. Tokom kuvanja, um se utišava, bistri i dovodi u stanje ravnoteže, jer nam je pažnja kompletno usmerena na samu pripremu, i ne mislimo o brigama koje nas opterećuju. Kuvanje daje slobodu u kreativnosti, inovativnosti, igranje sastojcima, kombinacijama slatkog i slanog, što jako volim. Kuvanje je način da naučim svašta, ne samo o konkretnim receptima već i o raznim svetskim kulturama i njihovom nasleđu. Mnogo se dobro osećam kada kuvam, opušteno, smireno, puna energije, imam kontrolu nad vremenom, samouverenija sam i za dalje recepte koje nisam spremala, a znam da ću ih dobro spremiti. Jednostavno, kuvanjem se čovek oseća zadovoljan sobom.
Da li Vi imate omiljenu slasticu?
Imam naravno, najviše volim rolnice sa cimetom, ali i jedan turski specijalitet „paša lokum ili sultan sarmu“, veoma jednostavn kolač, idealna poslastica. To su mi dva omiljena slatkiša. Ima ih još tu, tartove svih vrsta, pite, starinske kolače (princes krofne, kolači sa orasima, pekmezima…).
Začin ili dodatak koji jednostavno morate dodati u gotovo sva jela?
Što se tiče slanih jela, najviše bosiljak i peršun ubacujem u sve što spremam, prosto ih volimo svi u porodici i daju poseban ukus jelima, koristim ih u čorbama, kuvanim jelima, umacima, sendvičima i salatama. A što se tiče slatkiša ja obožavam cimet kao začin, mnogo lep ukus ima, čak i u nes kafu ga stavljam.
Imate li neku poruku za naše čitaoce?
Poruka svima je da uživaju u životu, naša radost i sreća je u nama i zavisi samo od nas. Što se tiče kuvanja da se ne plaše (mislim na početnike), ma svi se snađu, pripremite hranu na drugačiji način, isprobajte nove kombinacije, dobra atmosfera u kuhinji, kuvajte, kuvajte, kako jedan gastronom reče – pa makar salatu i pirinač. Kuhinja je odlično mesto gde se može provesti kvalitetno vreme sa svojim decom zato mame omogućite deci da uživaju u pripremi hrane tako što ćete pokazati kreativnost u pripremi obroka. „Najvažnije da se opustite, da uživate u kuvanju, i da unesete tu ljubav, ja u svaki svoj slatkiš unesem ljubav…“