Milica Kokotović: Vaspitanje djece je danas najveći i najteži izazov 

Između majke i sinova uvijek su veze posebne, mi smo jedno drugom cijeli svijet.

Biti majka dva dječaka donosi svijetlu i dinamičnu dimenziju majčinstva. Svaki dan je avantura, ispunjena smijehom, šumom autića i neprestanim iznenađenjima. Svaki dan donosi novo otkriće i izazov, što čini majčinstvo dinamičnim i nikad dosadnim. U nastavku je intervju sa Milicom Kokotović, majkom dva dječaka.

Intervju: Milica Kokotović

Recite nam nešto o sebi?

Majka prije svega, zatim jedna obična žena, jednostavna, vedra i nasmijana, skoro uvijek, emotivna, i u svom fokusu.

Mama ste dva dječaka, recite nam kako je biti u toj ulozi?

Božanstveno, ali i zahtjevno, ponekad i naporno, s obzirom na sve obaveze. Između majke i sinova uvijek su veze posebne, mi smo jedno drugom cijeli svijet. 

Radite na televiziji, kako balansirate između svih obaveza i kako ste organizirani?  

Ne znam, ko kaže da se savršeno organizuje i sve stiže i besprijekorno obavlja, laže 🙂 Prioritet je porodica, meni, djeca i njihove aktivnosti, sve drugo prilagodim tome.  Posao me, nakon brojnih privatnih obaveza , nekada relaksira.

 Koje su vrijednosti koje želite prenijeti svojim sinovima?

Sve čemu su mene moji roditelji učili, a imala sam blagoslov da odrastam u složnoj porodici, prepunoj ljubavi. Ta energija, ta ljubav kojom su me odgajali i danas me pokreće. Želim da budu svoji, samostalni, da postuju sve, da imaju svoj stav, ali i razumijevanje.

 Koji su najveći izazovi roditeljstva po Vašem mišljenju?

Vaspitanje djece je najveći izazov danas i najteži. Pokušavate da ih osnažite, podignete u duhu pravih i velikih vrijednosti, u okruženju koje vas upućuje na sve suprotno i to je jedna neprestalna borba. 

 Imate li slobodno vrijeme za sebe, šta Vas ispunjava i šta volite raditi?

Imam, ne baš često koliko želim, ali s vremena na vrijeme otputujem sa mužem negdje, izadjem sa društvom, osamim se, pa čitam, eto, ne treba mi više 🙂

 Da li su dječaci mnogo povezani, a koliko žele uključiti roditelje u svoje aktivnosti?

Jesu, oni se super slazu, nije velika razlika u godinama, pa se sve više razumiju, mladji trči za starijim, kao i obično, ali opet, imaju i svoja društva, pa gledamo da ni starijeg sina ne obavezujemo previše oko bratovih aktivnosti. Idu u školu, treniraju, uče, mi smo tu, usmjeravamo, podržavamo i beskrajno volimo. 

 Kako teku pripreme za školu?

Još se zagrijavamo na početku školske godine, ozbiljne obaveze tek dolaze. Sada se treba vratiti u radne navike, pa polako. 

  Šta biste poručili roditeljima?

Samo da što više i češće razgovaraju sa svojom djecom. Da im budu prioritet, da ih upoznaju što bolje, da budu dobar primjer svojoj djeci,  jer taj zdrav odnos djece sa roditeljima, osnov je za svaki dalji normalan razvoj.