Puno znači imati nekoga na koga se možeš osloniti i za koga znaš da će ti pomoći u bilo kojem pogledu.
Intervju: Mia Drokan, doula
Mia Drokan je doula koja radi i živi u Križevcima. Nakon prve trudnoće i poroda sudjelovala je obuci za doule i od tada je članica Hrvatske udruge doula. Uspješno je završila brojne edukacije između ostalog i edukaciju za perinatalnu fitenss trenericu.
Mia Drokan je mlada doula. Majka je dvoje djece djevojčice Julije i dječaka Donata. U želji da pomogne trudnicama i mama pokrenula je svoj Instagram profil mia_doula gdje dijeli puno toga o trudnoći, porodu, babinju, dojenju i slično. Mia vodim online radionice pripreme za porod i babinje za trudnice i njihove partnere i nedavno je pokrenula online perinatalni program kao fitness trenerica gdje se mogu javiti i trudnice i mame u postpartumu. U slobodno vrijeme, kojeg sa dvoje djece i obrtom ima jako malo, volim gledati serije, čitati knjige (trenutno najviše o trudnoći, porodu, babinju i bebama) i voli provoditi vrijeme vani u prirodi tako da je sa klincima često u parku ili bar u šetnji. Sa ovom fascinantnom ženom smo razgovarali o njenom pozivu doule. U nastavku vam donosimo intervju.
Kako ste se odlučili za ovo zanimanje?
Nakon prvog poroda i jako malo pripreme za isti shvatila sam što je moje tijelo učinilo, koliko je nevjerojatno tijelo jedne žene i jako me to fasciniralo. Bez obzira na to znala sam da je moj porod mogao biti puno ljepše iskustvo nego što je bio. Sasvim slučajno sam saznala za doule i odmah se prijavila na obuku koja mi je promijenila život.
Mnoge trudnice miješaju pojam doule i babice. Koja je razlika između doule i babice?
Doula i babica su totalno različita zanimanja. Babica je netko tko se bavi porodom više u medicinskom smislu, dakle postavljaju braunile i infuziju po potrebi, prate CTG ukoliko je uključen, mažu ženi međicu tijekom poroda ako je to nešto što žena želi i još naravno puno toga….dok mi doule nemamo veze sa tim medicinskim dijelom iako znamo puno o tome. Mi smo fizička i psihička podrška tijekom trudnoće, poroda i babinja. To je možda i jedna od najvećih razlika jer smo kroz cijeli taj period ženi jedina konstanta i nemamo smjenu nakon koje odemo doma i dođe druga doula. Upoznajemo tu ženu kroz trudnoću, pripremamo se za porod, educiramo ju i informiramo o svemu što smatramo bitnim da zna. Tijekom poroda smo uz nju od početka do kraja, predlažemo promjene položaja, masiramo po potrebi, a nakon poroda dođemo da joj pomognemo oko dojenja, oporavka, skuhamo topli obrok, pričuvamo bebicu da se mama otušira i slično.
Svojim savjetima pomažete trudnicama da imaju pozitivno iskustvo poroda. Koje su tri stvari koje im savjetujete?
Najvažnije tri stvari koje savjetujem svojim trudnicama su:
- Da se educiraju. Danas ima raznih tečajeva i radionica za trudnice što besplatnih što onih koje se plaćaju i zbilja mogu saznati puno informacija koje će im trebati da saznaju kakav porod uopće žele i zamišljaju.
- Da vjeruju svome tijelu jer ono zna što treba učiniti u kojem trenutku. Naše tijelo zna što raditi tijekom poroda, koji položaj zauzeti, kako disati, kako tiskati. Može biti teško ali treba malo stišati svoje misli i glavu i poslušati tijelo, jer ono zbilja zna i ne želi nam nauditi.
- Da sudjeluju u svim odlukama u rodilištu i da imaju dobru komunikaciju sa medicinskim djelatnicima, jer porod može biti predivan i uz epiduralnu i drip, ne mora proći bez medicinskih intervencija da ostane u lijepom sjećanju i kao pozitivno iskustvo. Osobno imam jako lijepo iskustvo poroda carskim rezom zbog kvalitetne pripreme za porod, a mnogim ženama carski rez izazove veliku traumu.
Da li savjetujete trudnicama aktivnosti i koje su to vježbe?
Naravno! Ako je trudnoća uredna i bez komplikacija aktivnost je jako bitna i ima puno benefita za trudnicu, također može spriječiti neka stanja koja se danas vode kao normalna u trudnoći (gestacijski dijabetes ili povišeni tlak). Većina vježbi je sigurna za trudnice samo ja uvijek preporučam da ih se radi sa nekim tko zna što radi i ima iskustva sa trudnicama ili ženama u postpartumu, bar za početak.
Koliko je važna mentalna snaga prije samog poroda?
Vrlo važna, iako porod zna izmamiti puno toga što potisnemo i natjera nas da to procesuiramo prije nego što na svijet donesemo novo biće. Također, voljela bi tu spomenuti strah. Puno žena ima strah od poroda, koji je potpuno normalan pogotovo ako se radi o prvom porodu ili ako je žena već imala traumatično iskustvo poroda. Osim toga, cijeli život u filmovima i serijama gledamo porod kao događaj koji se događa jako brzo, žena uvijek vrišti i strašno ju boli, uvijek je nekakva panika…a ustvari to zbilja nije tako i ne mora biti tako. Strah je osjećaj koji moramo doživjeti i raditi na njemu, educirati se i saznati čega nas je točno strah (boli, rađanja bebe, rodilišta/doktora, majčinstva…), svakako ga trebamo doživjeti, a ne ga potisnuti!
Nakon poroda mnoge trudnice, tada već majke zbog brige oko djeteta zapostave svoje zdravlje posebno mentalno. Šta savjetujete trudnicama?
Nažalost je to tako, uvijek je bitnija beba nego što je bitnija majka, međutim ja uvijek kažem: Pobrini se za sebe da se možeš brinuti o svojoj bebi onako kako možeš i želiš. Normalno je u babinju osjetiti, ja to zovem, uragan emocija. Službeno naziv je “baby blues” gdje se smijemo i sretne smo u jednoj minuti, a već u drugoj smo ljute ili tužne ili čak oboje. To je potpuno normalno zbog naglog pada hormona nakon trudnoće. Ako to razdoblje potraje dulje od 2-3 tjedna nakon poroda potrebno je potražiti stručnu pomoć u obliku psihologa. To nije i ne smije biti sramota jer jako puno majki boluje od postporođajne depresije, a da toga uopće nisu svjesne. Zato potražite pomoć ako se ne osjećate dobro, zbog svojeg djeteta/djece, jer oni trebaju mamu koja je dobro. Također je jako bitna podrška koju imamo, od partnera, prijateljica, majke, svekrve, doule itd. Puno znači imati nekoga na koga se možeš osloniti i za koga znaš da će ti pomoći u bilo kojem pogledu.
Za kraj imate li neki opći savjet za sve trudnice?
Opću savjet bi bio ukratko što sam rekla do sad, educirati se o trudnoći, porodu, babinju i dojenju jer nažalost kao kultura nismo tome izloženi od malena i normalno je da ne znamo što nas čeka. Ostati aktivna kroz trudnoću i definitivno voditi brigu o svome mentalnom zdravlju jer ono zna biti poljuljano nakon poroda. Vjerujte svome tijelu i samo smireno nastavite dalje jer sve će biti okej, a ako negdje zapnete slobodno mi se javite ili pronađite vama najbližu doulu koja će vam rado pomoći!
