Usporen motorički razvoj je uzrokovan nekvalitetom kretanja.
Intervju: Marija Juko, dipl. fizioterapeut
Marija Juko je diplomirani fizioterapeut i vlasnica fizioterapijske prakse Babyfitness.hr u Zagrebu, kao i istoimenog Instagram profila babyfitness.hr_fizio_za_djecu. Studij fizioterapije završila je u Zagrebu, a profesionalni put započela je 2011. godine u privatnoj praksi koja se bavila isključivo djecom. Od 2017. do 2025. godine radila je u Specijalnoj bolnici Goljak u Zagrebu, gdje je stekla vrijedno iskustvo u radu s djecom različitih razvojnih potreba. Nakon toga odlučuje se na pokretanje vlastite privatne prakse. Iako se u svakodnevnom radu često susreće sa zdravim bebama koje imaju minimalna motorička odstupanja, njezino najveće područje interesa i profesionalne strasti jest rad s djecom s teškoćama u razvoju, osobito onima uzrokovanima neurološkim oštećenjima poput cerebralne paralize. Kroz brojne stručne edukacije posebno se usmjerila na Maes terapiju, čiji su principi značajno doprinijeli njezinom razumijevanju razvoja pokreta i uloge mozga u motoričkom učenju. U slobodno vrijeme voli čitati, eksperimentirati s novim receptima u kuhinji i vježbati, aktivnosti koje joj donose ravnotežu i dodatnu motivaciju.
Roditelj: Marija, možete li nam za početak objasniti šta podrazumijevamo pod pojmom pravilni motorički razvoj kod beba i zašto je on toliko važan od prvih dana života?
Pravilan motorički razvoj je svladavanje motoričkih zadataka koji su osnova kretanja zdrave osobe. Zadatak mora biti savladan optimalnom kvalitetom da bi se smatrao pravilnim – nije bitno samo da ga beba savlada na bilo koji način. Svaki zadatak koji beba savlada je važan iz dva aspekta: prvi aspekt je da je to dokaz da ima određenu sposobnost i razvijene vještine koje su joj omogućile da savlada novi zadatak, a drugi je taj da je svaki novi zadatak koji beba savlada preduvjet za idući. Da bi motorički razvoj bio pravilan, nisu potrebni samo mišići već i neurološki, kognitivni i senzorički aspekt. Pravilan motorički razvoj je važan od prvih dana kao što je važno da počinjete graditi kuću s dobro postavljenim temeljima. Ako vam je samo jedan dio temelja loš, to će se odraziti na cijelu kuću. Svaki motorički zadatak koji dijete savlada s kvalitetom je preduvjet za kasnije pravilno kretanje i život bez tegoba kao što su bolovi, iskrivljenje kralježnice, spuštena stopala…
Roditelj: Koliko rano je preporučljivo započeti sa položajem na stomaku (tummy time) i kako roditelji mogu bebu naviknuti na ovaj položaj?
Tummy time tj.vrijeme na trbuhu je nešto najprirodnije na svijetu. Danas se voli davati nazive i najjednostavnijim i najprirodnijim stvarima, čime ih se dodatno naglašava i postaju veliki bauk. Roditelj svoje novorođenče drži na svojim prsima dok beba spava ili dok se igraju i to radimo od prvih dana života. Kasnije smještamo bebu na neku podlogu jer joj više nije udobno ležati cijelo vrijeme na nama. Tako da , tummy time radimo od prvih dana ni ne razmišljajući o tome da je to tummy time- mislimo da je to maženje i spavanje bebe.
Bebu se na trbuh stavlja od prvih dana života, ali želim naglasiti da ne morate mjeriti vrijeme na trbuhu štopericom niti mjeriti koliko puta u danu ste stavili bebu na trbuh. Ako joj je na trbuhu jako teško, potrebna joj je vježba kako bi promijenila razlog zbog kojeg joj je teško. Da bi bebi olakšali potrbušni položaj, roditelji mogu staviti bebu na podlogu koja ima blagi nagib pa postepeno dovesti do potpuno ravne podloge.
Roditelj: Koje su najčešće greške koje roditelji prave kada postavljaju bebu na stomak ili kada pokušavaju da je motivišu na pokret?
Opterećivanje pravilima je po mom mišljenju najveća greška. Roditelji mi znaju reći “Stavljamo ga na trbuh tri puta dnevno po 2-3 min, je li to dovoljno?” kao da je vrijeme na trbuhu antibiotik koji moraš uzimati u točno propisanim dozama. Stavljajte bebu na trbuh u igri, dok je mažete kremom nakon kupanja, u različitim situacijama. Jedan dan će ih biti više, drugi dan manje – i to je ok. A ako je bebi jako teško i ne voli tummy time, produžavanje vremena joj neće pomoći da joj bude lakše – dapače, sve će više koristiti krive mišiće. Tada je potrebno otkriti zbog čega je bebi potrbušni položaj tako zahtjevan i na tome raditi. Kvaliteta položaja je bitnija od količine vremena provedenog u njemu.
Druga greška je pokušavanje uvježbavanja motoričkog zadatka za koji beba nije spremna. Roditelji misle da bebu moraju uciti okretati se, puzati , posjesti se … Počinju vježbati okretanje s dva mjeseca iako se beba treba okrenuti tek s 4. No to je nepotrebno.To su radnje koje dolaze automatski kod svakog zdravog čovjeka ukoliko ga, naravno,ne držite cijeli dan zavezanog u ležaljci. Ako bebu spustite na pod ili tvrđi madrac,sve će sama savladati. Ukoliko do toga ne dođe, potrebno je konzultirati fizioterapeuta.
Roditelj: Puzanje je ključna razvojna faza. Zašto je puzanje toliko važno i šta savjetujete roditeljima čije dijete odbija puzati?
Puzanje je važno jer nam
- a) pokazuje da je beba dotad dovoljno aktivirala trbuh, ruke i zdjelicu da bi mogla početi puzati i
- b) puzanjem razvija neke nove vještine koje će joj koristiti u hodu, trčanju,pa i čak i u grafomotorici.
Puzanje je vrlo kompleksna radnja za mozak i tijelo – beba recipročno pokreće ruke i noge u različito vrijeme spajajući ih u jednu simfoniju pokreta koja izgleda tako jednostavno,a zapravo je kompleksna. Mi odrasli teško ponavljamo pravilne pokrete puzanja. Iduće recipročno kretanje udova je u hodu -zamah i oslon nogu te mahanje rukama koje nam pomaže održati ravnotežu u hodu. Ako puzanje preskočimo, recipročno kretanje koje je beba trebala izvježbati u puzanju neće biti izvježbano nego će biti potpuno nova radnja i utjecat će na kvalitetu hodanja i spretnost. Osim toga, ako beba nije propuzala, znači da neki mišići nisu dovoljno dobro aktivirani. Ako ih zanemarimo, oni ce i ostati neaktivni što će kasnije u životu rezultirati bolovima i ozljedama. Osobe koje boli donji dio leđa u mladosti često zapravo nisu puzale.
Često čujem argument “Ja nisam puzao i super hodam i spretan sam, sportaš,ništa mi ne nedostaje”, ali pitanje je koliko spretan i kakav sportaš bi tek bio da je puzao. Kad pitam roditelje bi li im bilo u redu da dijete progovori, ali da ne može izgovoriti nekoliko slova, svi kažu da nikako to ne bi željeli jer bi djetetu ta slova koja nedostaju narušila govor. Isto je i s motorikom, samo nju teže primjetimo i procijenimo. Sve što se preskoči u razvoju, kad tad nedostaje.
Roditelj: U kom uzrastu se očekuje da beba počne samostalno sjediti i da li je ispravno roditeljsko „podupiranje“ bebe da bi sjela ranije?
Podupiranje bebe da bi sjedila uopće nema smisla. Beba se mora sama dovesti u sjed i iz njega izaći te se dalje kretati po prostoru. Bebin cilj nije da bude na mjestu nego da se kreće. Ako je podupirete da sjedi prije nego se sama posjela, zapravo je učite nekog položaju,a ne kretanju i time joj oduzimate mogućnost da se sama posjedne. Zašto bi imala motivaciju sama se posjesti kad već sjedi?
Vrijeme samostalnog posjedanja je vrlo široko – neke bebe sjednu sa 6 mjeseci, neke s 9. Ono što je bitno je da se beba mora oslanjati na ruke i zauzimati četveronožni položaj ili se igrati na boku da bi se posjela. Bez toga nema posjedanja. Tako da ako beba ne uspijeva sama sjesti, treba promotriti i procijeniti nedostaje li joj neki od prethodnih motoričkih zadataka. Jedina situacija u kojoj je opravdano staviti bebu u sjedenje je prilikom hranjenja jer je hranjenje sigurno jedino u uspravnom sjedećem položaju,no čim hranjenje završi, bebu treba maknuti iz sjedećeg položaja.
Roditelj: Kada dijete počne da se podiže na noge i pravi prve pokušaje hodanja, kako roditelji mogu podržati ovu fazu bez forsiranja?
Bebe se vrlo rano podižu na noge,neke već sa 6 mjeseci, no to je daleko od hoda. Bebu ne treba spriječavati da ustaje već je treba poticati da to čini na pravilan način i paziti da ne preskoči puzanje. Najbolje poticanje ove faze je pustiti bebu da ustaje sama uz namještaj te je poticati da hoda bočno u jednu i u drugu stranu pridržavajući se za namještaj. Držanje za ruke je najlošija opcija i preporučujem da je roditelji izbjegavaju.
Roditelj: Danas roditelji često koriste kolica, ležaljke, hodalice, ljuljaške i druge dodatke za bebe. Koliko ovakva oprema utiče na motorički razvoj?
Definitivno utječe, no ja sam protiv strogih i krutih zabrana. To su sve praktična pomagala koja roditeljima olakšavaju zahtjevne dane s bebama. Ograničila bih njihovu upotrebu na nužno – beba neka se u jajetu vozi isključivo u autu i pravite pauze u vožnji barem jednom u sat vremena. Za sva druga pomagala rekla bih da bi dobro pravilo bilo – duplo više vremena u slobodnom kretanju u odnosu na vrijeme provedeno u bilo kojem pomagalu. Dakle, ako je beba bila 15 min u njihalici, neka bude idućih 30 na podu.
Roditelj: Koji bi bili najčešći znakovi usporenog motoričkog razvoja kod beba i kada je važno potražiti stručni savjet?
Usporen motorički razvoj je uzrokovan nekvalitetom kretanja. Ako primijetite da se beba izvija, da je kruta ili jako mlitava, da češće koristi jednu stranu tijela od druge – tada treba potražiti pomoć fizioterapeuta. To si sigurni znaci da postoji nekvaliteta, i bez rada na poboljšanju kretanja razvoj motorike neće ići očekivanim tijekom – ni kvalitetom ni brzinom savladavanja motoričkih zadataka.
Roditelj: Možete li preporučiti nekoliko jednostavnih vježbi ili igara za roditelje koje mogu raditi kod kuće, a koje potiču razvoj pokreta?
Za bebe od 3 – 4 mjeseca jedna od igara koja će pomoći da lakše aktivira trbuh i pripremi se za okretanje je stavljanje lopte ili plišanca na bebin trbuh dok ona leži na leđima. Cilj je da podigne ruke i noge te uhvati igračku.
Druga igra koja bih preporučila u dobi od 6 mjeseci je postaviti bebu preko svoje noge u četveronožni položaj te je poticati da pogleda u igračku koju postavite u razinu bebinih prsa,dakle, ispod prsa. To će joj pomoći da izduži vrat i aktivira trbuh te poboljša oslon na ruke. S bebom do 8-9 mjeseci igrajte se tako da je postavite na pod da sjedi ispred vas te je potičete da se osloni na jednu ruku dok sjedi na boku ,a drugom rukom se igra.
Roditelj: Za kraj – koja bi bila Vaša najvažnija poruka roditeljima kada je u pitanju praćenje i podrška djetetovom razvoju?
Dragi roditelji, poslušajte svoju intuiciju kad se radi o vašoj bebi- ako osjećate da vam se ne sviđa kako se beba kreće, potražite pomoć. Isto tako, ako osjećate da je sve ok, ne opterećujte se tablicama koje nalazite na internetu. I svakako pazite čije savjete slušate- savjete o razvoju bebine motorike trebali biste dobivati isključivo od fizioterapeuta educiranih za rad s djecom. Ostali stručnjaci mogu imati dovoljno znanja za primjetiti da nešto nije kako treba, no nisu educirani za davanje rješenja. Okolina isto često zbunjuje mlade roditelje savjetima koji nisu stručni. Zanemarite savjete susjeda i baka o tome kako bebu morate stavljati da sjedi sa 6 mjeseci ili da je nevažno da puza. I ako imate kakve dvojbe, potražite na babyfitness.hr_fizio_za_djecu savjete koje dijelim. Vjerujem da će vam pomoći!
