Manja Šetkić Lendo: „Naš stan koji nam je bio uvijek širok i velik, pretvoren je u veliku igraonicu, a ja volim da je uvijek puno divnih ljudi oko njih, jer sam i sama odrastala u velikoj porodici koja je uvijek bila na okupu.

Manja Šetkić Lendo: „Naš stan koji nam je bio uvijek širok i velik, pretvoren je u veliku igraonicu, a ja volim da je uvijek puno divnih ljudi oko njih, jer sam i sama odrastala u velikoj porodici koja je uvijek bila na okupu.

Trudim se uživati u svakom trenutku sa njima, jer znam da vrijeme brzo prolazi i da djeca brzo rastu.

Intervju: Manja Šetkić Lendo, magistra farmacije  i majka blizanaca

Manja Šetkić Lendo je magistra farmacije iz Sarajeva. Zaposlena je u kompanije Amicus Pharma na poziciji Business Unit direktorice. Manja već više od 12 godina radi na različitim pozicijama u farmaceutskim firmama u Bosni i Hercegovini. Nakon završenog Farmaceutskog fakulteta svoju karijeru je započela u jednoj od najboljih svjetskih kompanija AstraZeneca, te slijedeći svoje ambicije i želje došla do vodeće pozicije u kompaniji koja od 2022 godine vrijedi za kompaniju broj jedan, u našoj zemlji. U vrlo izazovnim i teškim vremenima covida, postaje je majka predivnih blizanaca: djevojčice Zale i dječaka Senje.

Trenutno vodi tim od 20 ljudi unutar Amicusa, te sa velikim poštovanjem prema kompaniji, i porodici priča o trenutnom statusu – majke i direktorice.

Roditelj: Manja je, pored toga što je uspješna žena, i majka jednogodišnjih blizanaca. Kako je to biti majka i poslovna žena? Kako uspijete uskladiti svoje obaveze  na poslu i majčinstvo?

Manja: Moram priznati da je meni lakše nego što sam mislila – no, da se razumijemo ja imam podršku sa svih strana. Majkama koje same odgajaju djecu i pritom rade, skidam kapu i dižem spomenik. Stvarno nije lako, ali bar ja tako mislim, sve je stvar dobre organizacije. Ja sam imala sreću I našla predivnu tetu Jasenku koja se brine kao da sam ja tu o mojim bebama, zatim sam organizirala i noćne smjene kada suprug i ja smo na putu, jer suprug također radi u farmaceutskoj kompaniji na regionalnoj poziciji te često putuje. Naš stan koji nam je bio uvijek širok i velik, pretvoren je u veliku igraonicu, a ja volim da je uvijek puno divnih ljudi oko njih, jer sam i sama odrastala u velikoj porodici koja je uvijek bila na okupu.

Osim po karakterima, i fizički su sada potpuno različiti, iako to na slikama iz prvih mjeseci njihovog života se uopće ne naslućuje, a sada nam svi govore da su se podijelili – Zala je ista ja, svijetla sa plavim očima, dok je Senja kopija tate.

Roditelj: Nakon isteka porodiljnog, da li Vam je bilo teško odvojit se od mališana? Kako su oni to prihvatili?

Manja: Mislim da i Zala i Senja isto žele da im je mama sretna, a mama je najsretnija kad je produktivna. Volim svoj posao i osjećam se dobro dok ga radim. Zato sam se i vratila nakon šest mjeseci svojim obavezama na poslu. Dan mi uglavnom krene oko 6, jer je na moju žalost Senja tip od zore, pa odlazim na posao oko 8:30. Kada se vratim poslijepodne predam se potpuno djeci i njihovim potrebama od igranja, kupanja, hranjenja, uspavljivanja…to su neki naši rituali, koji me zaista resetuju od uvijek burnog rasporeda na poslu. Trudim se i sama do 11 biti u krevetu. Imam sve u kalendaru i tačno se zna gdje smo, koji dan, i suprug i ja i u koliko sati, jer drugačije to ne bi bilo izvedivo.

Roditelj: Koliko su djeca zahtjevna? Možete li nam ih malo opisati? Po čemu su slično, a po čemu se razlikuju u ponašanju i sl.?

Manja: Moram priznati da imam predivnu dječicu. Zaista sam blagoslovljena i samom činjenicom da imam i djevojčicu i dječaka pa mogu porediti i njihove karaktere, i sličnosti i razlike koje dolaze sa samim spolom beba. Djeca su rođena u 37-oj sedmici, tako da mi je i trudnoća bila predivno iskustvo, osim što sam bila potpuno pod uticajem vijesti oko pandemije i lockdowna u kojim smo se našli. No to mi je bilo i olakšavajuća stvar sa druge strane, jer sam posao nastavila voditi kroz cijelu trudnoću bez pritiska od stalnih putovanja, iz sigurnosti svog doma, te sam bila prisutna na poslu i rješavala emailove i na sami dan poroda. Na pregled sam otišla nakon šetnje po gradu, tog toplog septembarskog dana, i navečer u 22:00 na svijet su došli Zala i Senja, minutu kasnije. Rodili su se, za blizance, na vrijeme, te od prvog dana sam mogla primijetiti razlike, djevojčica je bila mnogo jača i bučnija, a dječak je bio mirniji, i osjetljiviji. No, tada su mi iskusnije patronažne sestre govorile da se to mijenja, a danas svjedočim potpunom obratu, gdje je djevojčica prava mamina maza, drži me za ruku iz svog kreveca dok ne zaspi, iz mog krila se raduje svim nepoznatim ljudima, ali nikome ne bi prišla sama, dok dječaka bi mogli odvesti potpuno nama nepoznati ljudi, kako se suprug zna našaliti, s obzirom da se on dobro osjeća i snalazi u svakom društvu, jako je aktivan, i na moju nesreću ranoranioc, tako da je sa njim već od 6 ujutru jako veselo. Osim po karakterima, i fizički su sada potpuno različiti, iako to na slikama iz prvih mjeseci njihovog života se uopće ne naslućuje, a sada nam svi govore da su se podijelili – Zala je ista ja, svijetla sa plavim očima, dok je Senja kopija tate.

Svi se oko njih pretvorimo u djecu i veselimo svakom njihovom uspjehu od ubacivanja oblika u kutiju i prvih samostalnih koraka do prvih riječi i spuštanja niz tobogan. Puno smijeha i veselja mora biti dobar recept za tako male spužve, jer su odmah i oni nasmijani i opušteni.

Roditelj: Kako vidite vaš odgoj? Šta je po vama ključno za odgoj djece?

Manja: Kako sam već napomenula, oko moje djece je uvijek gužva i ja to zaista volim. Uvjerenja sam da kada se mnogo priča sa njima, da će brže i propričati čemu već svjedočim. Svi se oko njih pretvorimo u djecu i veselimo svakom njihovom uspjehu od ubacivanja oblika u kutiju i prvih samostalnih koraka do prvih riječi i spuštanja niz tobogan. Puno smijeha i veselja mora biti dobar recept za tako male spužve, jer su odmah i oni nasmijani i opušteni. Budući da sam ja odrastala u ratu u Sarajevu, mnogo toga mi je nedostajalo, tako da možda i nije najbolji ključ u odgoju ali ja pokušavam da im pružim sve što mogu, i ne želim da im išta nedostaje. Možda nekada i pretjeram u toj želji, ali srećom imam racionalnije ljude oko sebe, pa me na vrijeme zaustave.

Roditelj: Kako provodite slobodno vrijeme sa Vašim mališanima?

Manja: Tijekom prve godine dok su bebe još bile jako male, mislila sam da se nikada neću navići na tempo koji me je snašao. Oblačenje tromjesečnih beba za odlazak na planinu, ili bilo kakav izlazak iz kuće, je izgledao kao put na mjesec, te sam sa nestrpljenjem čekala proljeće i ljeto da se opustimo. Imamo vikendicu vrlo blizu Sarajeva, pa smo vikende provodili u prirodi, a sada kada je zima a i oni su veći, prava je ljepota otići na naše planine i dane provoditi na snijegu. Trudim se uživati u svakom trenutku sa njima, jer znam da vrijeme brzo prolazi i da djeca brzo rastu. Nekada ostanemo i u stanu, uživamo u nestašlucima i onim nevinim dječjim podvalama, i to mi je zaista najbolji i odmor i slatki umor. U tim momentima sam to neka druga ja, i osjećam da rastem sa njima, da učim od njih, i u sebi prepoznajem osobine za koje nisam znala ni da postoje.

Suprug svaki slobodan trenutak provodi u igri sa njima, on je puno opušteniji, ja sam tu paničarka koja se boji mogućih udaraca, padanja.. tako da mi prija kada ih ostavim same u dnevnom boravku, jer znam da svi uživaju maksimalno.

Roditelj: Da li imate pomoć porodice kada je u pitanju odgoj i briga o mališanima?

Manja: Prvih 6 mjeseci koliko sam bila na porodiljnom, najveću podršku i pomoć sam imala od moje mame i moje tetke, koje su svaki dan dolazile kod nas, te sam uz njih bila mirna i mogla odmoriti, izaći van, odspavati, ili jednostavno uživati ih gledati kako uživaju sa našim bebama. U mojoj porodici imamo još blizanaca, ali su sve djevojčice, zato je posebna čar čuvati dječaka.

Roditelj: Koliko je Vaš suprug uključen u odgoj mališana?

Manja: Kada sam sa bebama izašla iz bolnice, suprug je jedini bio racionalan i držao sve konce u rukama, pa mogu reći da se dobro snašao u novoj ulozi. Mi smo se podijelili za dežuranje u noćnim smjenama, tako da si olakšavamo zadatke koliko možemo. Suprug svaki slobodan trenutak provodi u igri sa njima, on je puno opušteniji, ja sam tu paničarka koja se boji mogućih udaraca, padanja.. tako da mi prija kada ih ostavim same u dnevnom boravku, jer znam da svi uživaju maksimalno.

Moja velika sreća je da moj direktor ima trojke, koje su već velike, pa ima iskustva o menadžiranju i obaveza kući gdje je više djece, tako da mi je upravo on najveća podrška i savjetodavac šta mi je pametno raditi kako ne bi trpila ni porodica a ni posao.

Roditelj:  Za kraj imate li neki savjet svim poslovnim mama  kada je u pitanju odgoj i dobra organizacija vremena?

Manja: Dobra organizacija je najpreča kada je u pitanju briga o bebama i usredotočenost na posao. Kako sam rekla, obično nedjeljom upisujemo sve moguće obveze, putovanja, te onda planiramo ko preuzima koju obavezu i šta je prioritetnije. Vjerovatno je i vrtić odlična opcija za djecu kada su roditelji na poslu, ali meni to nije bio prioritet, jer iz iskustva mojih prijateljica koje imaju stariju djecu, znam da to vodi i do stalnih prehlada, gripica, zbog čega je izostajanje i sa posla vrlo često. Ja sam odlučila kada se vratim na posao – vratila sam se, kao i prije djece. Moja velika sreća je da moj direktor ima trojke, koje su već velike, pa ima iskustva o menadžiranju i obaveza kući gdje je više djece, tako da mi je upravo on najveća podrška i savjetodavac šta mi je pametno raditi kako ne bi trpila ni porodica a ni posao. Tako da, da mogu vratiti vrijeme unazad, rekla bih da je ovo idealno vrijeme da se ostvarim kao majka, tako da drage moje buduće majke – ne žurite, jer život sa bebama je sasvim drugačija priča od onog na koji ste navikle. A i kada postanete majke, uz požrtvovanost djeci, ipak zadržite i dio “sebe” i trenutke koje vas čine sretnim, jer kako kažu, a to je i istina, samo sretna majka je dobra majka.

Leave a Reply