Koronavirus (COVID-2019) je novi oblik virusa koji do sada nije ugrožavao ljudsku vrstu, a širi se brzo kapljičnim putem. Uz nepostojanje cjepiva i nedovoljno poznavanja samog virusa, dodatan problem kod ovog medicinskog fenomena je njegov utjecaj na pojedinca i društvo. Zbog toga, kod mnogih ljudi se javlja zabrinutost i strah od nepoznatog koji su vezani za brojne segmente života.
Piše: Anamarija Eljuga, Prvostupnik psihologije (univ. bacc. psych.) Studij psihologije, Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru
U stresnoj epizodi, iznimno je važno da roditelji, u komunikaciji s djecom se pripreme za razgovor, kako im vlastitim nepromišljenim reakcijama ne bi pojačali razine stresa kojem su već prethodno izloženi. Djeca promatraju odrasle oko sebe i uočavaju njihove reakciju na stresne događaje. Kad je roditelj previše zabrinut, kod djeteta se anksioznost može povećati. Potrebno je također naglasiti da djeca registriraju i neverbalna ponašanja (govor tijela) kod zabrinutih roditelja, tako da roditelji trebaju pripaziti na svoje facijalne ekspresije i pokrete tijela.
Prilikom razgovora s djetetom, roditelj treba uzeti u obzir specifičnosti razvojne faze svog djeteta i razmisliti kakve će odgovore dati djetetu a da su primjereni njegovoj osobnosti i dobi. Ostale specifičnosti također treba uzeti u obzir prilikom razgovora, kao što su: jezične sposobnosti, eventualna prisutnost psihičkih poteškoća, drugi izvori stresa (npr: razvod roditelja, smrt bližnje osobe, selidba…) itd. Ne bojte se razgovarati s djecom jer vaš je cilj izbjeći razvoj fantazija ili netočnog informiranja o virusu. Također ako ne pričamo o nečemu, djeca zapravo mogu biti i više zabrinuta. Budite dostupni djetetu, postavljate mu pitanja ali i dopustite da vam i dijete postavi pitanje. Roditelji, iskoristite ovo vrijeme za razvoj odnosa povjerenja. Istovremeno potičite empatiju i odgovorno ponašanje.
U nastavku teksta se nalaze smjernice o načinima komunikacije s djecom o koronavirusu te savjetima kako održati balans unutar četiri zida:
Djeca predškolskog uzrasta (do 6 godina):
Djeca u ovoj razvojnoj fazi ne mogu u potpunosti razumjeti što je to koronavirus, ali ga mogu doživljavati zastrašujućim. Iz ovoga je bitno djecu ne zamarati informacijama koje nisu primjerene njihovom uzrastu.
- Ukoliko djeca postave pitanje, odgovorite jednostavnim riječima, mirno, iskreno i izravno uz osiguravanje osjećaja sigurnosti (npr. pružite im zagrljaj).
Primjer pitanja: „Zašto svi ti ljudi kupuju sve u trgovinama?“
Odgovor: „Ljudi se brinu da kod kuće nemaju dovoljno stvari. Mi imamo puno stvari u kući.“
- Podsjetite djecu na osnovne higijenske i zdrave životne navike (poticanje redovnog pranja ruku, prekrivati kašalj ili kihanje laktom, sigurna socijalna distanca i zamoliti ih da vam kažu ako počnu da se osjećaju kao da imaju groznicu, kašalj ili poteškoće s disanjem.
- u čistu ambalažu uliti vodi i staviti šljokice, pomiješati i poprskati sadržaj djeci po rukama. Dijete navesti da opere ruke gdje će uvidjeti da je potreban sapun, trljanje i dvadesetak sekundi pod toplom vodom. Šljokice povezati s virusom i naglasiti važnost pranja ruku.
- Ograničite gledanje televizije. Moguće je da djeca ne razlikuju slike na ekranu od stvarnosti i mogu vjerovati da su u neposrednoj opasnosti.
- Održavajte redoviti raspored dana, odnosno organizirajte aktivnosti tako da uključite i dijete u donošenje odluke.
- Kreativna igra i učenje
- S predškolcima, možete crtati slike o super junacima koji naše tijelo čuvaju od bolesti- antitijelima. Možete razgovarati o načinima pomoću kojih ratnici- antitijela postaju još snažniji (npr. zdravom prehranom) te o zdravstvenim djelatnicima koji se isto puno bore protiv virusa. Također možete nacrtati crtež koronavirusa i pokazati njegovo djelovanje na ljude.
- Primjer kreativnih igara:
Djeca školskog uzrasta (od 7 do 11 godina)
Djeca u ovoj razvojnoj fazi imaju naprednije vještine razmišljanja od djece predškolske dobi i većina ih može logično razmišljati. Međutim, njihovo razmišljanje i dalje je konkretno, ne razumiju apstrakciju, sarkazam ili ironiju.
- Dijete ove razvojne faze, bi neku negativnu medijsku izjavu o koronavirusu krivo interpretirao i može reći roditeljima: „Bojim se da ćemo svi umrijeti.“
Adekvatan odgovor bi bio: „Nećemo svi umrijeti. Zbog čega to misliš? Što si čuo?“
- Važno je ostati smiren, postavljati pitanja na empatičan i neosuđujući način, davati točne i jasne informacije.
- Bitno je izraziti prihvaćanje djetetovih osjećaja jer prihvaćanje povećava vjerojatnost da će vam se dijete obratiti u budućim situacijama u kojima osjeća zabrinutost. Ovime se paralelno, djetetovo samopoštovanje i regulacija emocija pozitivno razvija.
- Potrebno je izbjegavati ismijavanje, zanemarivanje i osuđivanje djetetovih osjećaja.
- Kreativnim učenjem i igrom o koronavirusu, primjereno njihovoj dobi:
- Djeci ove razvojne dobi, možete dati zadatak da koristeći vjerodostojne izvore informacija pronađu podatke o prethodnim epidemijama i načinu na koji su se ljudi suočavali s njima, odnosno borili protiv bolesti.
- Održavajte redoviti raspored dana. S djecom se dogovorite kako će im izgledati dani i pomognite im u stvaranju i održavanju rasporeda. Uskladite i prilagodite raspored svog djeteta i svoje radne obveze koliko god je moguće.
Djeca starosti od 12 godina pa nadalje
Mladi i adolescenti su izloženi brojnim promjena u ovoj razvojnoj fazi.
- Mladi ove razvojne faze, razvijaju vlastiti identitet, osjećaj pripadnosti, razvijaju i apstraktno mišljenje- uz koje mladi i dalje nisu dovoljno kritični u svojim promišljanjima vezani za rizik. Ovakav način razmišljanja uzrok je tome da roditelji ovih dana imaju poteškoća s njihovim olakim shvaćanjima situacije i komentarima poput: „ Ma ovo je sve smiješno. Večeras idem van s prijateljima.“
- Na izjave ovakve prirode, bi bilo najbolje pokazati mirno razumijevanje njihove potrebe za druženjem. Također je bitno im ukazati da je važno da se svi pridržavamo uputa kako ne bismo sebe i druge ljude doveli u životnu opasnost (pogotovo pripadnike rizičnih skupina).
- Adolescentima pružati informacije iz vjerodostojnih izvora i poticati ih na zajedničko komentiranje/ diskusiju.
- Organizirajte zajednički dnevne aktivnosti i obveze.
- Ograničiti medijsku izloženost, korištenje interneta i društvenih mreža.