Kako djeca vide televiziju?

Preporučljivo je za djecu ispod 18 mjeseci da ne gledaju u ekran, pored video poziva. Djeca od 18 mjeseci do 2 godine trebala bi samo gledati visokokvalitetne programe ili aplikacije.

 

Kada djeca gledaju televiziju, oni to ne vide i ne dožive kao odrasli. I kada znate više o djeci i televiziji, može vam pomoći da odaberete najbolje opcije za njihovo gledanje televizije.

Djeca se privučena svjetlosti, pokretu i akciji na TV-u, ali ne mogu shvatiti šta one znače. Djeca mogu raspoznati poznate TV karaktere ili glasove nakon što ih vide i čuju mnogo puta. Djeca mogu kopirati ono što vide na TV-u, ali će to najvjerovatnije raditi s vama, naprimjer, kopirat će pljeskanje ako to i vi budete radili. Ne mogu ignorisati druge zvukove iz sobe. Ne mogu razumjeti jednostavne priče. Ne razlikuju TV od stvarnog života prije 18. mjeseca. Ne mogu raditi ono što vide na televizoru u stvarnom životu dok ne budu imali 2 ipo godine.

Brother’s Watching TV

Bebama treba mnogo truda da gledaju TV, što ih može učini veoma umornim. Ako još nisu dovoljno odrasle da okrenu glavu da bi se odmorile, neke bebe bi se mogle uznemiriti. Djeca se također umaraju od gledanja televizora. Ali mogu otići kad im se više ne bude gledalo, i mnoga djeca će to i uraditi!

Veoma mala djeca ne razumiju reklame, ali ih mogu privući svijetle boje i sretni zvuci. Također mogu naučiti da raspoznaju jednostavne i raznobojne slike.

Preporučljivo je za djecu ispod 18 mjeseci da ne gledaju u ekran, pored video poziva. Djeca od 18 mjeseci do 2 godine trebala bi samo gledati visokokvalitetne programe ili aplikacije, uz prisustvo odrasle osobe. Vjerovatno biste trebali pročitati više o zdravim navikama u vezi s ekranima, za djecu od 0-2 godine.

Predškolska djeca i televizori

Ne razumiju retrospekciju niti snove.

Fokusiraju se na vizuelne aspekte TV-a, ali ne prate uvijek priču, poput dijaloga ili monologa.

Uživaju u interaktivnim programima poput Sesame Street i Play School, gdje voditelj priča direktno u kameru.

Uživaju u crtanim filmovima i animacijama i razumiju da su neki crtani napravljeni za stariju djecu ili odrasle.

Ne razumiju uvijek razliku između fantazije i stvarnosti i mogu misliti da je ono što vide stvarnost, pogotovo ako vide visokokvalitetne efekte u fantaziji.

Zastrašujuće vizuelne slike

One mogu imati velikog utjecaja na predškolsku djecu. Slike čudovišta, strašnih životinja i lica mogu u njihovim umovima ostati dugo vremena. Ovo se može desiti bez obzira šta se dešava u ostatku priče ili neovisno o tome koliko su karakteri simpatični.

Predškolska djeca mogu se također prepasti kada se normalni karakter pretvori u zli karakter, pogotovo ako vide transformaciju.

Strašne slike i scene na vijestima također mogu imati veliki utjecaj na njih. Naprimjer slike poput rata, patnje, nasilja, vatre ili nesreća.

Nasilje na TV-u

Predškolska djeca će vjerovatno kopirati što vide na TV-u, čak iako ne razumiju u potpunosti šta se dešava. Ovo može biti problem ako gledaju nasilje.

Na TV-u se karakteri oporave vrlo brzo nakon nasilja, ali predškolska djeca ne razumiju da nije tako u stvarnom životu, što znači da bi mogli povrijediti kopirajući nasilje s TV-a.

Intimne scene

U periodu oko 5. godine, djeca se počinju interesirati za savremenu muziku. Ako gledaju muzičke videe koje pokazuju seksualne scene, akcije ili plesne pokrete, mogli bi ih kopirati.

Reklame

Predškolska djeca mogu uočiti reklamu i znati da je to sasvim različito od TV programa. Prepoznaju ih jer vide raznobojne slike, brže pokrete i bržu muziku. Ali ne razumiju uvijek da reklame pokušavaju nešto prodati. Oni ne prepoznaju reklame u filmovima, naprimjer kada karakter pije brendirano piće.

Ako oni vide mnogo reklama, naučit će prepoznat reklamne karaktere, imena kompanija i njihov logo. Djeca pamte da reklame koriste interesantne zvukove i pokazuju zabavu. Mogu ih početi vezati s uzbuđenjem i srećom.

Preporučljivo je da djeca od 2-5 godina gledaju u ekran najviše sat vremena dnevno. Vjerovatno biste trebali istražiti detaljnije o zdravim navikama vezano s gledanjem u ekran za predškolski uzrast djece.

Djeca školske dobi i televizija

Djeca školske dobi mogu uopšteno shvatiti jednostavnu priču i razumjeti kako su scene u priči povezane. Ali ipak vole više posmatrati šta se dešava, nego preispitivati šta se tačno dešava.

Slike medija i TV modela mogu oblikovati ponašanje i stav školske djece. To se dešava jer djeca ove dobi razmišljaju o svojim identitetima. Posmatraju okolinu oko njih i traže svoje idole, koji mogu uključivati TV karaktere, poznate ličnosti i druge figure medije.

Zastrašujuće slike

Školska djeca manje doživljavaju slike od mlađe djece, ali ih se ipak mogu uplašiti.

Gledanje vijesti može biti posebno zastrašujuće za ovaj uzrast. Ne samo zbog slika, već zato što znaju da je ono što vide na TV vijestima stvarno. Mogu ih uznemiriti vijesti o kriminalu, i mogu se posebno prepasti smrti.

TV nasilje

TV nasilje može imati negativnije efekte na djecu ove dobi od mlađe djece.

Mnogi TV programi i filmovi šalju poruku djeci ove dobi, da je uredu za heroje da koriste nasilje, dok je to u svrhu dobrobiti. Djeca ove dobi mogu pogrešno shvatiti ovu poruku i misliti da je nasilje dobar način da se riješi konflikt ili da dobiju što žele.

Preveliko ispoljavanje djece TV nasilju ih može učiniti manje osjetljivim na nasilje i moguće je da će pokazati agresivno ponašanje.

Intimne slike

Seksualne slike koje se često pojavljuju u muzičkim videima i drugim programima mogu utjecati na način na koji dječaci i djevojčice vide sebe i svoj seksualni razvoj, kako budu ulazili u školske godine i adolescenciju.

Reklame

TV reklame često za ciljanu publiku imaju školsku djecu i pokušavaju natjerati djecu da požele najnovije igračke, odjeću i uređaje. Ovakav tip reklame mogu učiniti djecu da se osjećaju nesretno u vezi sebe i s onim što imaju. Ove poruke mogu biti veoma štetne za dječiju sliku o sebi i samopoštovanje, i mogu dovesti do zabrinutosti zbog svog izgleda.

Nisu sve reklame očigledne. Neke reklame su ubačene u TV programe, pa djeca neće uvijek razumjeti da gledaju reklamu. Naprimjer, neki TV programi promovišu sport, hranu, odjeću i kozmetičke proizvode tako što ih ubace u scene ili tako što ih glavni karakter nosi ili koristi. Školska djeca će možda htjeti ovakve proizvode da bi izgledali kao njihov omiljeni karakter ili slavna ličnost.