Jer majka je žena koja je toliko jaka i sve bi učinila za svoju djecu samo da su ona živa i zdrava.
Jasmina Đugum rođena je i odrasla u Bugojnu, gdje je završila osnovu školu ,a Srednju medicinsku školu u Travniku. Živi i radi u Njemačkoj. U ulozi majke od februara 2022. godine. Voli da zabavlja ljude, voli smijeh, voli da fotografiš,jer time stvara uspomene za život cijeli. Voli da kuha, naročito slatka jela. Od nedavno je i na instagramu pod nazivom “_mmamma_sita_”. Na usluzi majkama,trudnicama,a i svima koje trebaju recepte za poslastice. Donosimo vam naš razgovoro sa Jasminom.
Možete li nam reći nešto više o svojoj ulozi majke? Kako ste se snašli u tom pozivu?
Što se tiče uloge majke, prije svega ujedno najteža, a najljepše uloge koju bih poželjela svakoj ženi da iskusi. Snašla sam se relativno dobro. S obzirom da je svaki novi početak težak, tako je i kod mene bio, zbog mog zdravstvenog stanja nakon poroda . U početku je bila desna ruka muž, a lijeva svekrva 2-3 sedmice . Ostatak sam bila sama sebi i desna i lijeva ruka. Da je lahko, nije, ali ta ljubav koja se ne može izmjeriti ni sa čim na ovozemaljskoj kugli je vrijedna svakog straha, strepnje, suze, vriske u sebi, ne prospavanih noći i svega ostalog. Čovjek kada je sam, kao ja većinu vremena, mora da nađe način da sve riješi sam. Muž je tu naravno uvijek da uskoči, kada dođe sa posla doma. Ta mrva ovisi o tebi, i samo majke razumiju to, kada je dijete u pitanju nema straha koji majka ne može da prebrodi samo da djetetu bude dobro. Mislim da će se sa ovim složiti veliki broj mama.
Kako je prošao period trudnoće? Da li je bio ispunjen nekim trudničkim željama?
Trudnoća je po meni najljepše stanje u kojem se jedna žena može naći. Stanje u kojem nakon par mjeseci osjetiš da kuca srce ispod srca. Stanje, gdje znaš da u tebi raste jedno novo biće, novi život. Koliko god nekada to stanje bilo teško, sama činjenica da ćeš za par mjeseci uz Božju pomoć na ovaj svijet donijeti novu jedinku, te čini jakom, snažnom, hrabrom, i nečijom majkom. A porod… porod je posebna priča. Uz riječ “porod” obično ide i riječ “strah “za isti”. No, to ne mora da znači. Neke žene porod i ne osjete toliko na svojoj koži, dok neke(u ovom slučaju kao ja), imala sam toliko užasan porod, poslije kojeg više nikada nemam želju da se opet zovem nečijom majkom. Taj strah, ne samo da se zadržao u glavi, mislim da je prešao i u kosti. Kada sam došla u Njemačku zamišljala sam uređenu državu. Jeste . Prava neka bolja da imam u odnosu na Bosnu, i imam i nemam. Zdravstvo da je najjače-EH TU SAM SE PREVARILA! Svaka žena sa prvom trudnoćom ulazi u to drugo stanje ne znajući šta sve nosi. Ne znajući šta sve može da nam se desi, prepuštamo se ljekarima u nadi da će ti ljudi da nam olakšaju to drugo stanje. Naime, trudnoća je tekla sve uredu. Onako kako treba da bude. Sve je išlo nekim svojim urednim tokom, do nekog osmog mjeseca, kada su počele i učestale kontrole na svako 14 dana. Od pregleda do pregleda u razmaku od tih 14 dana, moj “pakao “kreće kada stajem na vagu sa + 7,5 kg za 14 dana. Tada, moja doktorica radi hitne pretrage, i izdaje hitnu uputnicu za porod da se ne bi stanje pogoršalo .U tom svom strahu, ne znajući šta me čeka, počinjem da plačem, u glavi beskonačan broj misli. Šta? Kako? Zašto meni? Porod se nije desio, čekali smo “nažalost” ipak prirodan porod, što me koštalo skupo, najskuplje. Koštalo me moga zdravlja. A svi znamo da zdravlje nema cijenu ! Nakon poroda, par dana poslije raznih pretraga, tad dobivam dijagnozu : Ausschluss postpartales HELLP SYNDROM. Od ljekara do ljekara, od pregleda do pregleda, od lijekova do lijekova. Moja borba je trajala do septembra. Od septembra počinjem novom terapijom i uz Božju pomoć i moju volju, upornost, snagu, polako sam počela da se vraćam u normalu. Boli i ta činjenica da ja kao mlada žena, prvo dijete trebala sam to sve sa lakoćom da iznesem. Nisam bila riziko grupa. Boli te činjenica gdje misliš da bi bio tretiran kao porodilja, bivaš tretiran kao neki broj samo koji živiš. Boli također što zbog nečije krivice možda više nikada nećeš moći imati dijete. Možda ne smiješ. Možda baš ne smiješ. Ne iz straha nekog. Nego zbog svog zdravstvenog stanja. Jer majka je žena koja je toliko jaka i sve bi učinila za svoju djecu samo da su ona živa i zdrava. A sto se tiče trudničkih želja. Naravno, to svaka trudnica ima. Ja sam bila ovisna o fanti i pomfritu iz Mc donalds-a . Ali samo iz Mc donalds-a. I bila je samo jedna situacija kada je muž oko 11/12 uvečer išao na benzinsku po fantu.
Možete li nam predstaviti Vašu djevojčicu?
Ne znam od kud da počnem, kako da je predstavim. Moja Iman. Kao i svaka majka, tako i ja počet ću sa tim da je posebna. Ali zaista tako mislim. I jeste. Beba koju bih svima poželjela. Dijete koje je jako vezano za oca, što mi je nekada jako krivo, i ljuta sam, ali valjda je to tako u većini slučajeva. Ne kažu ljudi bez razloga ”kćerke su očeve, a sinovi majkina djeca“. Od rođenja je bila dobrica i ostala. Beba koja nam od 2 mjeseca dopusta da spavamo čitavu noć, beba koja većinu vremena voli svoj neki mir, sama da se igra nekim svojim igračkama. Voli mnogo vodu, mislim da ne bi nikada izišla iz vode. Moja vodolija. Fali mi više vremena sa njom, jer vratila sam se od marta ove godine na posao i žalim za tim izgubljenim vremenom. Jer, vidim kako prebrzo prolazi, a premalo smo zajedno. Žao mi je sto se to vrijeme ne može nadoknaditi, i zato se trudim da iskoristim to vrijeme kad smo zajedno kvalitetno. Kroz igru, šetnje, druženja, muziku i ples … i trudim se da uvijek slobodne Dane na poslu provedemo zajedno doma, ako taj dan nemam obaveza. Jer, vrijeme prebrzo ide, ono teče, ona raste, a ja gubim kontrolu kako se prebrzo mijenja. Ne mogu da je stignem, danas hoda, već idućeg mjeseca prelazi stepenice, već tamo nekog mjeseca nove rijeci kaže…
Po zanimanju ste medicinska sestra. Kada ste se odlučili za ovaj poziv?
Po zanimanju sam medicinska sestra, baš kao što sam i na početku rekla. I sretna sam zbog te uloge koju nosim. Nije lahka, ali je vrijedna. Odlučila sam se iz razloga, da budem baš ja ta koja će nekome možda život spasiti, koja će nekome biti pružena ruka kada padne da se podigne. Da budem ta koju će možda posljednji put vidijeti prije nego zatvori oči zauvijek. Odlučila sam se i iz razloga, što taj posao ne može da radi svako. Medicinska sestra je ta koja prolazi sa pacijentom kroz najteže njegove trenutke. Koliko samo stisaka ruke, i onoga “biće sve dobro” izgovorim iako znam da nema spasa. To mogu samo zaista jaki ljudi.
Vrlo često na svom instagram nalogu predstavljate recepte jela koje pripremate. Gdje nalazite inspiraciju za jela koja pripremate?
Volim da kuham. Kako slana, tako i slatka jela, iako više prevladavaju slatka jela. Recepte neke su iz mamine požutjele već knjige, gdje svaki recept i napravljen kolač podsjeća na nju. Dosta jela pripremam po receptima sa interneta, mada uvijek ili dodam ili izbacim iz istog, i po nekom svom ukusu pravim. Kada bih morala da izdvojim neko svoje slano jelo bila bi pita (svaka osim bureka) nadam se da me neće zbog “bureka” istući, a od slatkih jela sve što se zove tim imenom. Dok se nisam udala nisam kuhala. Iskreno. Što kažu: ”mladost-ludost” i mama je uvijek govorila:” dođi, gledaj, ući…Trebat će ti kad se udaš” i eto udala se, i zaista treba.
Koja jela najviše voli da jede Vaša djevojčica?
Što se tiče Iman, kada je jelo u pitanju, tu imamo problema od kada je počela kruta hrana. Inače, Iman je beba koja nije baš nešto dobrog apetita. Ima samo određeno što ona želi da jede, i ništa drugo ponuđeno. Kada biste upitali familiju, i prijatelje šta Iman najviše voli da jede, svi bi vam u glas odgovorili “Trahanu!”. To više znaju i ptičice na grani, jer problem nam je što u Njemačkoj ne možemo da nađemo Trahanu, i svi koji dolaze iz Bosne u Njemačku nose Trahanu kao poklon za Iman. Čak ima dana, kada joj pošaljem i kod tete koja ju čuva Trahanu da jede. Voli bobičasto voće, od kojeg bih izdvojila borovnicu i jagode. Nije neki ljubitelj slatkiša, jer nisam težila ka tome, da jede mnogo slatkiša. Isključivo pije vodu i samo vodu. I mlijeko. Nadam se da će u skorije vrijeme početi da malo više jede. Nada zadnja umire.
Kada bi ste mogli da preporučite mama jedan recept slasnog ručka koji je to recept?
Da preporučim mamama neki slasni ručak. Hmmmm. Ovako Iman je najviše voljela pire krompir, brokoli i chicken nuggets. To je uvijek jela rado.
Recept je jednostavan :
- 2 krompira skuhati
- Par komadića brokolija također skuhati (posebno, ne skupa sa krompirom)
- I ispeci chicken nuggets .
- Kada se skuha krompir, dodati malo mlijeka, margarin, vegete i ABC sira ,sve zajedno zgnječiti i napraviti pire.
Sa strane dodati brokoli sasvim malo poseljen, i prethodno ispečen chicken nuggets. Lakši, a omiljeni recept od Iman ne znam. Nadam se da će se svidjeti i drugim bebama.
Za kraj da li imate neku poruku za trudnice?
Poruka za trudnice ? Hmmm, imam puno poruka u ovom trenutku, ali izdvojila bih par: ti, buduća majko, ne plaši se nepoznatog ! Uživaj u tom periodu, najljepšem periodu u tvom životu. Koristi svaku sekundu tog perioda da se nasmiješ, da prošetaš, da odspavaš, da se opustiš, da uživaš i piješ kafu u tišini. Znam zašto ti ovo govorim. Ne slušaj negativne priče, ne uspoređuj se sa drugim trudnicama, ti si jedinka za sebe. Ne plaši se, ne srami se potražiti pomoć ako ju trebaš, nisi sama, iza tebe stoji armija trudnica koje će danas- sutra biti majke kao ti. Bar danas to nije teško, u ovom virtualnom svijetu, gdje možeš svima da pošalješ poruku i upitaš za savjet. Odbrojavaj i čekaj taj najljepši dan u tvom životu, taj najljepši zagrljaj, najljepši dodir. Vrijedi ,vjeruj !!!
