I na koncu, ako se i spotaknete negdje znati ćete kako ispraviti, jer mame znaju najbolje.
Predstavljamo vam Harisu Rosić iz Bihaća, a trenutno živi u Italiji. Sa Harisom smo razgovarali o odgoju djece i porodu. U nastavku teksta pročitajte iskustvo i neke od savjeta za uspješan odgoj djece.
Predstavite nam se, ko je Harisa Rosić?
Ja sam Harisa Rosić, imam 32 godine i rođena sam u Bihaću. Majka sam dvije djevojčice, trogodišnje Ene i skoro dvomjesečne Ilde. Sa 17 godina sam s porodicom napustila svoje rodno mjesto i doselili smo se u Italiju, grad ljubavi, Veronu! Tu danas živim s mužem, i naše dvije djevojčice i uživam u ulozi majke, ulozi koju sam željno isčekivala. Instagram je moj mali virtuelni svijet, gdje sam upoznala divne žene, majke, djevojke, gdje razmjenjujemo iskustva i savjete, lijepu riječ uz fotografije. Za sada mogu reći da mi je instagram jedan vid hobija. Volim zabilježit fotografijom važne momente, volim pisanje, šetnje sa mojim djevojčicama, a ponekad i kuhanje.
Recite nam kako je protekao Vaš porod?
Moja priča o majčinstvu kreće ne tako slavno, s obzirom da smo na naše prvo čudo čekali pet godina, a između tog čekanja kreće otkrivanje i borba s policističnim jajnicima, razne terapije za poboljšanje hormona i ciklusa, pregledi. Najednom kad smo pomislili da se naš san ostvaruje, prva trudnoća 2017 te godine završena je spontanim pobačajem. Dvije godine kasnije ostvarila sam svoj san i postala majka jedne divne djevojčice Ene. Prirodan porođaj, rekla bih nestvaran, nadrealno iskustvo kojeg i danas muž i ja rado prepričavamo. Uz prisustvo muža i u predivnim uslovima. Taj osjećaj kada su mi stavili moju bebu na grudi nikada neću zaboraviti. Osjećala sam se potpunom, napokon se sva borba isplatila. Ta ispunjenost je i dalje moj vodić kroz sve nepoznato čime se susrećem kao roditelj. Od prvog trenutka kada su krenuli bolovi, dolaska u bolnicu i na kraju porođajnu salu, do izlaska iz iste tretman u bolnici je bio besprijekoran, sve te divne sestrice, doktori pa i cistačice su utjecale na to da porođaj ostane kao najljepse sjećanje. Želim svakoj ženi danas da ima podršku kada se nađu na tom stolu, pažnju i maksimalnu medicinsku skrb za nju i njenu bebu! Ali nažalost svjesni smo da danas u 21. vijeku žene još doživljavaju nelagode i neprijatnosti pa čak i nemar od strane osoblja koji život koštaju. Zbog toga se većinom mnoge majke ne odluče za drugo dijete! Neprisustvo oca na porođaju je najbesmislenija stvar koja još postoji na našim prostorima. Nadam se velikim promjenama. Moj drugi porođaj, e to je već priča za sebe.. Prije dva mjeseca hitnim carskim rezom došla je na svijet moja mrvica, Ilda.
Savršeno zdrava djevojčica, na carski rez me odvela jer se nije okrenula glavom prema dolje. Sve je prošlo u najboljem redu, iako je oporavak nakon carskog jako jako težak. Toliko težak, da sam u prvim danima znala neprestano ponavljati: “rodila bih još deset puta prirodno nego još jednom carskim rezom, misleći da ta bol neće nikada proći”. Nisam mogla prihvatiti da sam toliko nemoćna , da me fizička bol može spriječiti da ustanem i presvučem svoju tek rođenu bebu. Ali sve prođe, tako da sam nakon otprilike deset dana već bila u šetnji sa svojim djevojčicama. Moje kćerkice su moja volja i moj spas. U suštini, sada sam sretna jer sam i to iskusila, treće me ne može iznenaditi. Oba porođaja imaju svoje dobre i loše strane, jer ipak donosimo na svijet jedno malo biće i najbitnije od svega je da sve prođe kako treba, živi i zdravi.
Kako ste se snašli u ulozi majke?
Kako sam se snašla kao mama, prvo jednog djeteta, bez lažne skromnosti rekla bih odlično.. Učila, osluškivala svoju tek rođenu bebu i upoznavala neki novi svijet iako mi se činilo kao da sam to godinama radila. Jednostavno majčin instinkt te vodi kroz sve. Od početka sam bila bez strahova, sumnji u svoje dijete ili nas kao roditelje. Ja sam opuštena mama, za nečiji ukus i previše, nije mi nikakav bauk pustiti dijete da padne, da se udari da bi naučilo kako da se pravilno popenje na stolicu i sl, nije mi bauk pustiti je da jede sama i po sat vremena i kupiti hranu sa zidova i poda, djeca sve mogu sama samo ih treba ohrabrivati i ujedno biti oslonac. Nemojte nikad sputavati dijete u nečemu za šta misle da mogu uspjeti sami. Snaći se kao majka dva djeteta, sa ne tako velikom razlikom, (kada sam se drugi put porodila Ena je imala 2 godine i 10 mjeseci) pa, još je sve friško i još uvijek se snalazim, organizujem, pravim balanse, i najvažnije od svega trudim se da nijedna od njih ne osjeti nedostatak pažnje, moje ili muževe. I za početak, mogu reći da sam ponosna na nas i da nam dobro ide. Ponekad umor učini svoje, u tim kao i svemu od početka muž je bezuslovna podrška, pomoć, nekada je i mama i tata, pa tako u krug. Jednostavno jedno bez drugog ne može.
Znam da smo tek na početku puta i da nas čeka jedan od najtežih životnih zadataka i slagala bih kad bih rekla da se ne plašim da li radim sve najbolje za odgoj svoje djece. Vrijeme je najbolji pokazatelj. Plašim se mnogih loših faktora koji nas danas okružuju, plašim se iskrivljenih životnih vrijednosti, plašim se raznih virusa i ratova, plašim se sve većeg tehnološkog napretka koji ide u krajnost, plašim se da ću pogriješiti iz samog straha da ne pogriješim, ali šablon po kojem se odgaja dijete ne postoji. Vjerujte u sebe i u svoju djecu, to je po meni ključ ka dobrom odgoju. Svjesna sam da neće biti lako, ali par stvari za koje mislim da su bitne na tom životnom putu pored ogromne ljubavi koju im pružamo su: komunicirati mnogo sa djecom, slušati ih i prije svega ČUTI ono što nam govore, poticati njihovu kreativnost, ohrabrivati njihove ideje, učiti ih samopoštovanju.
Koji je Vaš savjet svim našim mamama i trudnicama?
Ono što poručujem svim budućim mamama, a i onima koji to već jesu jeste da slušate sebe i svoj instinkt, jer i vi i vaše dijete ste individua za sebe. Ne vodite se isključivo tuđim iskustvima, nego osluškujte što vam vaša djeca žele reći, primjenjujte sve ono što mislite da je najbolje za dobro vas i vašeg djeteta i to je jedan od puteva ka lakšem i zdravom odgoju. I na koncu , ako se i spotaknete negdje znati ćete kako ispraviti, jer mame znaju najbolje. Najzad cijeli život se uči. Sretno NAM.
