Djeca koja imaju fobije često odlaze van, tj. povlače se, kako bi izbjegla situaciju ili stvar koja ih plaši
Fobije predstavljaju istrajne i nerealistične strahove od specifičnih objekata, aktivnosti ili situacija, usljed kojih dolazi do izbjegavanja tih istih zastrašujućih objekata, aktivnosti ili situacija. U nastavku teksta možete pročitati o vrstama, uzrocima i liječenju fobija.
Što je fobija?
Fobija je maštovito ime za strah. Ali fobija nije samo bilo kakav strah. Normalno je da se djeca plaše stvari – poput uzimanja teških testova u školi, prolaska kraj psa na ulici ili kada čuju ogromnu grmljavinu. Fobija je drugačija jer je to izrazito jak strah od situacije ili stvari. To je također vrsta straha koja ne nestaje. Djeca koja imaju fobiju plašit će se nečega svaki put kada to vide ili dožive. Neće se samo bojati jednom ili dvaput. Djeca koja imaju fobije često odlaze van, tj. povlače se, kako bi izbjegla situaciju ili stvar koja ih plaši. Ponekad, kad se prisili da se suoči s onim što je zastrašujuće, dijete s fobijom može postati jako nervozno i imati napad panike.
Kakav je napad panike?
Napadi panike mogu biti zaista zastrašujući i mogu natjerati nekoga da se brzo trese, znoji i diše. Neki ljudi koji imaju paniči napad mogu imati bolove u prsima, vrtoglavicu ili osjećaj da im srce ubrzano kuca i ne mogu disati. Napad panike može navesti dijete da misli da će se dogoditi nešto grozno, da ne može pobjeći ili da će izgubiti kontrolu. Neka djeca koja imaju napade panike kažu da se, kad se napadi događaju, osjećaju kao da ne mogu razmišljati normalno ili da “polude”. Panični napadi traju samo kratko vrijeme. Ali nekome ko ih ima, može se osjećati da oni traju puno duže. Ponekad čak i dijete koje zna da fobija nema smisla možda neće moći natjerati um i tijelo da reagiraju i da zaustave napad panike.
Različite vrste fobija
Postoji mnogo različitih vrsta fobija. Najčešća vrsta je socijalna fobija, koja može natjerati nekoga da se plaši da će mu biti neugodno pred drugim ljudima. Dijete sa socijalnom fobijom može se uplašiti u razgovoru s učiteljem ili trenerom, ili se može bojati hodanja pred čitavom učionicom kada treba ići u zahod. Socijalna fobija djetetu može gotovo onemogućiti ustajanje i podnošenje izvještaja o knjizi ili čak uživanje u rođendanskoj zabavi. Iako se većina djece možda malo boji predati izvještaj u velikoj grupi djece ili razgovarati s učiteljem, djeca sa socijalnom fobijom postaju toliko uplašena da ne mogu u potpunosti uživati u životu ili funkcionirati kao što to čine druga djeca. Ponekad ljudi mogu pomisliti da je dijete sa socijalnom fobijom samo sramežljivo, ali to nije ista stvar. Dijete sa socijalnom fobijom možda želi izaći van i imati puno prijatelja, ali jednostavno ne može kontrolirati strah od bitisanja sa drugima ljudima.
Agorafobija je druga vrsta fobije. Ona uzrokuje da se neko zabrine zbog napada panike na javnom mjestu, gdje bi odlazak odatle bio težak ili sramotan. Strah od panike je toliko jak da često izbjegavaju mjesta (poput gužve, autoceste ili prometne trgovine) gdje bi mogli imati napad panike.
U nastavku donosimo još nekoliko zanimljivih fobija koje se javljaju često.
Arahnofobija, poznata i kao strah od paukova, obuhvata i druga potencijalno opasna stvorenja kao što su, na primer, škorpije. Češće se javlja kod žena (50%) nego kod muškaraca (10%).Smatra se da je ova fobija nastala delimično i zbog instinkitvne reakcije koja je nekada ljudima obezbjeđivala preživljavanje.
Ofidiofobija predstavlja iracionalan strah od zmija, ali i reptila i vodozemaca (širi termin za ovo je “herpetofobija”).
Akrofobija predstavlja iracionalni strah od visine. Veliki broj ljudi ne osjeća se prijatno kada je na visini, posebno ako ne postoji zaštitna ograda, a ovakva nelagodnost smatra se prirodnom reakcijom.
Strah od pasa (kinofobija) najčešće nastaje kao posledica prethodnih ličnih loših iskustava sa psima, kao što je ujed ili napad psa, gdje se strah generalizuje na sve pse.
Astrafobija – to jest, strah od grmljavine, poznat je i kao brontofobija, tonitrofobija i keraunofobija. Predstavlja iracionalan strah od munja i grmljavine, a od nje mogu da pate čak i životinje!
Mizofobija ili strah od bacila, bakterija, virusa i prljavštine usko je povezana sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem, a najčešće se ispoljava kroz opsesivno pranje ruku i korišćenje sredstava za dezinfekciju.
Tripanofobija ili strah od injekcija, kao i mnoge druge fobije, često se ne tretiraju psihoterapijski iz prostog razloga što ljudi razviju mehanizme maksimalnog mogućeg izbjegavanja svih situacija koje mogu da “okinu” fobičnu reakciju.
Strah od letenja zapravo predstavlja strah od potencijalne avionske nesreće sa fatalnim ishodom. Može biti mješavina više drugih fobija: klaustrofobije (strah od zatvorenih i skučenih prostra) i akrofobije (strah od visine), ali i agorafobije.
Zašto djeca dobivaju fobije?
Niko zapravo ne zna tačno zašto određena djeca dobivaju fobije. Neki naučnici misle da čovjekovi geni mogu imati nešto s tim i da dijete koje ima socijalnu fobiju može imati i roditelja s ovom fobijom. Ponekad traumatična stvar u djetetovom životu – poput smrti roditelja, rješavanja razvoda ili druge velike traume – može dovesti do pojave fobije. Naučnici, međutim, znaju neke stvari o fobijama. Oni znaju da oko 5 od 100 ljudi u Sjedinjenim Državama ima jednu ili više fobija. Žene imaju malo veću vjerojatnost da imaju fobije od muškaraca. Većina socijalnih fobija započinje kada je osoba tinejdžer, mada fobije mogu započeti i kad je dijete mlađe.
Kako se liječe fobije?
Djeca koja imaju fobije često započinju s liječnicima. U mnogim slučajevima liječnik će predložiti da dijete posjeti psihologa, psihijatra ili terapeuta. Ako je djetetu dijagnosticirana fobija, jedan od tih stručnjaka može pomoći. Neka djeca će uzimati lijekove koji im pomažu da se lakše nose s fobijama. Ponekad dijete može naučiti nove načine rješavanja fobije. To bi moglo uključivati vježbe opuštanja koje pomažu djetetu da se osjeća više u kontroli.
Ovisno o djetetu i koliko je fobija teška, liječenje može trajati tjednima, mjesecima ili duže. U međuvremenu, važno je zapamtiti da se fobije mogu liječiti, a djeca se mogu naučiti nositi s njima i osjećati veću kontrolu nad svojim životom.
