Pravovremena dijagnoza srčanih mana kod djece je jako važna kao i kod svih drugih bolesti.
Dr. Vladimir Jegdić je specijalista pedijatrije i subspecijalista pedijatrijske kardiologije. Rođen je u Mostaru gdje je završio, osnovnu i srednju školu kao i Medicinski fakultet. Dr. Jegdić se opredijelio specijalizaciju iz pedijatrije i pedijatrijske kardiologije i svojim pozivom se opredijelio za pomoć malim pacijentima. Dodatno se educirao u Hrvatskoj, Sloveniji i Kini. Danas je zaposlen kao specijalist pedijatar na Odsjeku za dječju kardiologiju u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar. Kao jedini stručnjak u Bosni i Hercegovini koji obavlja fetalnu ehokardiografiju, dr. Jegdić ima vrlo važnu ulogu u ranom otkrivanju srčanih mana kod novorođenčadi. Njegov rad kao pedijatra i subspecijaliste pedijatrijske kardiologije zahtjevan je i odgovoran, ali dr. Jegdić uspijeva pronaći vrijeme za razgovor o prevenciji zdravlja malih pacijenata. U nastavku donosimo naš razgovor.
Za početak našeg razgovora možete li nam reći kako ste se odlučili za specijalizaciju baš iz pedijatrije i pedijatrijske kardiologije?
Ja sam peta generacija studenata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Tijekom studija nisam imao nekih posebnih želja glede specijalizacije. Na šestoj godini na kolegiju Pedijatrija bio sam u skupini koju je vodila profesorica Darinka Šumanović Glamuzina i koja mi je potaknula interes za pedijatrijom. Po završetku fakulteta u programu je stažiranje od godinu dana koje uključuje obilazak svih klinika i odjela. Kada sam došao na pedijatriju profesorica Dara me odvela u intenzivnu njegu novorođenčadi. Umjesto planiranih mjesec dana ostao sam sedam mjeseci gdje sam radio pa čak i dežurao. Sad mogu slobodno reći da je profesorica Glamuzina “odgovorna” što sam ja danas pedijatar. Još uvijek mi nije jasno što je ona tada vidjela u meni kao budućem pedijatru ali evo nakon 17 godina rada s djecom zahvalan sam joj i mislim da nije pogriješila . Kardiolog sam postao zahvaljujući menadžmentu SKB Mostar koji je planirao razvijati dječju kardiologiju te raspisao natječaj za subspecijalizaciju iste, u vrijeme kad sam ja već bio siguran da je to ono što ja želim. Od tada do danas učinili smo velike iskorake prema naprijed.
Kako se prati razvoj i rast djeteta tijekom redovnih pregleda i koji su pokazatelji koji mogu ukazivati na potencijalne probleme?
Rast i razvoj djeteta prati se prilikom svakog pregleda. Pregledi se normalno obavljaju odmah nakon poroda a zatim s navršenih mjesec, 2, 4, 6, 9 i 12 mjeseci. Svaki od tih pregleda ima svoje specifičnosti i posao pedijatra je da vidi kako se dijete razvija i somatski i neurološki te da odgovori na pitanja roditelja. Kasnije se pregledi većinom rade prema potrebi odnosno kada je dijete bolesno te kada dođe na cijepljenje ili na sistematskim pregledima za vrtić ili školu.
Kako izgleda tipični pregled kod pedijatrijskog kardiologa?
Pregled pedijatrijskog kardiologa počinje kao i svaki pregled sa dobrom anamnezom koja uključuje razlog zašto je dijete došlo te ima li dijete kakvih simptoma koji bi mogli upućivati na srčanu bolest. Potom se ide na sami pregled koji uključuje prvenstveno auskultaciju srčanih tonova, srčanog ritma i frekvencije, otkrivanje eventualnih šumova. Potom djetetu radimo EKG i na kraju ultrazvuk srca. Ovisno o rezultatu pregleda još se od pretraga može napraviti rendgenska slika pluća, laboratorijski nalazi, 24 satni holter EKG-a, holter tlaka, ergometrija te ono što je zadnje to se zove kateterizacija srca ili invazivna kardiološka obrada. U novije vrijeme često se služimo i CT-om i magnetnom rezonancom srca.
Koliko je važna pravovremena dijagnostika srčanih mana kod djece i koje simptome roditelji trebaju pratiti?
Pravovremena dijagnoza srčanih mana kod djece je jako važna kao i kod svih drugih bolesti. Simptomi srčane greške ovise o dobi. Pri samom rođenju dijete može biti plavkaste boje kože mi to kažemo cijanotično. Može odbijati hranu, može otežano dojiti, brzo se umarati, puno se znojiti te slabije napredovati na tjelesnoj težini i ubrzano disati. To su tipični simptomi srčane greške kod novorođenčeta ili dojenčeta. Kod nešto većeg djeteta simptomi su slabije napredovanje na tjelesnoj težini, brzo umaranje i pojačano znojenje.
Koja su najčešća srčana oboljenja koja primijetite kod djece i kako se ona liječe?
Najčešće bolesti kod djece su prirođene srčane mane. Njih imamo nekoliko vrsta i ovisno o tomu o kojoj se srčanoj mani radi one se mogu samo pratiti, mogu se zatvoriti invazivnom metodom preko prepone a mogu se i kardiokirurški operirati. Osim prirođenih srčanih mana djeca znaju imati aritmije, kardiomiopatije ali znaju imati upalne bolesti srca i reumatske bolesti srca.
Šta tačno predstavlja šum na srcu? Koliko je čest i u kojim situacijama bi roditelji trebali potražiti dodatnu medicinsku pomoć?
Šum na srcu je daleko najčešći razlog dolaska pedijatrijskom kardiologu i tu postoje dvije vrste srčanog šuma. Mi ih zovemo organski i anorganski odnosno patološki i fiziološki. Organski uvijek predstavlja neku srčanu grešku dok su anorganski šumovi većinom benigni odnosno neopasni. Šum srca je prilično čest. U literaturi se spominje da ga čak ima 80% djece u nekom trenutku života. Najčešće su benigni i obično se čuju između druge i šeste godine života nešto ću češće u temperaturi iako su djeca anemična. Svakako je potrebno učiniti pregled pedijatrijskog kardiologa nakon čega se može reći je li šum opasan ili ne.
Možete li objasniti proces fetalne ehokardiografije i njenu važnost za trudnice? Koje specifične indikacije postoje za ovaj pregled?
Fetalna ehokardiografija je specijalizirani ultrazvučni pregled kojim se promatra struktura i funkcija djetetova srca dok je još u maternici. To je neinvazivni postupak koji se obično izvodi između 18. i 24. tjedna trudnoće i može pomaže u dijagnosticiranju stanja kao što su urođene srčane mane, abnormalnosti ritma i drugi srčani problemi. Fetalna ehokardiografija obično se preporučuje kada postoji obiteljska anamneza srčanih mana kod roditelja ili starije djece, kada majka ima određena medicinska stanja poput dijabetesa, epilepsije ili sistemskih bolesti vezivnog tkiva.
Da li bi sve trudnice trebale obaviti fetalnu ehokardiografiju, ili su određene rizične grupe prioritetne za ovaj pregled?
Rizične skupine već sam nabrojao ali daleko najčešći razlog za obavljanje fetalne ehokardiografije je sumnja ginekologa koji vodi trudnoću na srčanu manu prilikom rutinskog pregleda.
Šta biste savjetovali trudnicama u vezi s prevencijom srčanih oboljenja kod novorođenčadi i dojenčadi?
Srce vam se razvije 42. dan po začeću i već tada bude onako kako će biti cijelu trudnoću. Po porodu se još neznatno mijenja jer se zatvaraju dvije rupice koje zovemo fetalne veze. Stoga savjet može biti da se trudnoća planira u dogovoru s partnerom i ginekologom te da se suzdržava čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ploda.
Za kraj našeg razgovora da li imate neki savjet za roditelje?
Pa moj savjet za roditelje je uvijek da ih prate, da ih gledaju i za bilo što da mi se čini da nije dobro jave se nadležnom pedijatru. Ja jako volim slušati roditelje i nikad ne odmahnem rukom na prvu kao nije to ništa. Roditelji su stalno sa svojom djecom a mi pedijatri ih vidimo tek povremeno. Svaki nekakav simptom koji mi onako izgleda važno ispitam do sitnih detalja a tek nakon toga se usudim reći je li to bitno ili ne.
