Drugi internacionalni Kongres dječje i adolescentne psihoterapije

Drugi internacionalni Kongres dječje i adolescentne psihoterapije održat će se od 2. do 4. decembra u hotelu Hills na Ilidži. Glavna tema ovogodišnjeg kongresa je Značaj i mogućnosti psihosocijalne podrške u zaštiti djece i mladih, u doba i poslije COVID-19 pandemije i posvećena je jednoj od najosjetljivijih kategorija društva – djeci i adolescentima. Tim povodom razgovarali smo sa dr. sc. Mirela Badurina, psihoterapeut

Roditelj: Možete li nam reći nešto više o Drugom internacionalnom Kongresu dječje i adolescentne psihoterapije? Šta je njegov cilj?

dr. sc. Mirela Badurina, psihoterapeut : Prije svega, hvala Vam na interesovanju.

dr. sc. Mirela Badurina, psihoterapeut

Ideja o organizaciji Kongresa, potaknuta je situacijom izazvanom pandemijom Covid-19 i aktuelnim zdravstvenim mjerama zaštite. Zatvaranje i otvaranje vrtića, škola, prelazak na online nastavu, rad od kuće, neizvjesnost u kojoj se nalazimo uzrokovali su da se svi, a posebno djeca i adolescenti nalaze u specifičnoj i novoj situaciji. Poteškoće na koje nailaze njihovi roditelji, kao što su visoka razina stresa izazvana novonastalom zdravstvenom krizom, gubitak posla, rad od kuće, siromaštvo i socijalna isključenost, djecu pogađaju direktno.

Zbog toga, drugi Internacionalni kongres dječje i adolescentne psihoterapije pod nazivom “Značaj i mogućnosti psihosocijalne podrške u zaštiti djece i mladih, u doba i poslije Covid-19 pandemije”, ima za cilj istaći potrebu da se pronađu optimalni načini djelovanja u novonastaloj zdravstvenoj krizi, u svrhu očuvanja mentalnog zdravlja i psihosocijalne dobrobiti djece, mladih, obitelji i zajednice. Glavni partner Kongresa je UNICEF BiH uz podršku Vlade Kraljevine Švedske, Vlade Švicarske, Federalnog ministarstva zdravstva, UNFPA BiH, Ministarstva obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo, a glavni pokrovitelj Kongresa je  Grad Sarajevo i BHTV.

Kongres će biti prilika za razmjenu iskustava, istraživanja, primjera dobre prakse, kao i unapređenje razumijevanja o uticaju pandemije na mentalno zdravlje i psihosocijalnu dobrobit djece i mladih. Također, pokušat će ispitati niz načina kreiranja multidisciplinarnih i intersektoralnih preventivnih koraka i djelovanja, kako bi ih učesnici mogli uključiti u svoju profesionalnu praksu, tokom i poslije pandemije.

Sretni smo da će naš grad, ponovo omogućiti prostor za susret stručnjaka različitih disciplina iz cijelog svijeta u zajedničkom traganju za najadekvatnijim odgovorima na trenutnu zdravstvenu krizu u cilju zaštite i dobrobiti naše, djece, mladih i njihovih roditelja.

Rooditelj: Ko su učesnici Kongresa?

dr. sc. Mirela Badurina, psihoterapeut:Predavači na Kongresu su eminentni stučnjaci iz zdravstvenih, socijalnih, obrazovnih i pravnih sektora iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Belgije, Slovenije, Engleske, Italije, Rumunije, Kanade i Amerike.

Nove informacije i ideje stručnjaka, kroz plenarna predavanja, okrugle stolove i praktične primjere, opisati će niz preventivnih modaliteta, obrazovnih, pravnih, terapijskih i rehabilitacijskih aktivnosti usmjerenih na zaštitu mentalnog zdravlja i psihosocijalnu dobrobit djece i njihovih obitelji.

Kongres je otvoren za sve stručnjake koji se u svom radu bave zaštitom mentalnog zdravlja i dobrobiti djece i adolescenata, kao i za sve zainteresovane za ovu temu.

Roditelj: Kongres ima temu koja je prilagođena vremenu u kojem se nalazimo. Možete li nam nešto više reći o vašim saznanjima kako je pandemija djelovala na djecu i adolescente?

dr. sc. Mirela Badurina, psihoterapeut: Da, tema Kongresa slijedi vrijeme u kojem se nalazimo. Ono što možemo reći, da trenutna zdravstvena kriza donosi niz specifičnih stresora čije je djelovanje udruženo s djelovanjem obiteljskih i školskih stresora, te specifičnih razvojnih zadataka i potreba koji se postavljaju pred djecu i adolescente. Zbog razvojnih karakteristika djeca nemaju izgrađene mehanizme za nošenje sa stresom i zbog toga je ova zdravstvena kriza, za djecu puno teža. Iskustva našeg interdisciplinarnog terapijskog centra za zaštitu djece, mladih i obitelji – BHIDAPA, u skladu su i sa iskustvima kolega i kolegica iz regije i svijeta koja izdvajaju specifične stresore vezane za pandemiju. Najčešći specifični stresori vezani uz COVID 19 za djecu i adolescente su: strah od obolijevanja, strah od vlastite smrti i bliskih osoba, gubitak kontakta sa prijateljima i značajnim osobama, zahtijevi nastave na daljinu, izloženost narušenim odnosima u obitelji, neadekvatno roditeljsko postupanje intenzivirano stresnim okolnostima, promjena dnevnih rutina i predvidljivosti, gubitak osjećaja sigurnosti, kod adolescenata i osjećaja slobode, gubitak kontakta sa roditeljem s kojim dijete ne živi, anksioznost vezana za posljedice u obrazovanju, npr. Strah od akademskog neuspjeha, upisa u srenju školu. Dakle, svi nabrojani stresori koje donosi ova zdravstvena kriza kod neke djece može intenzivirati anksioznost i depresivnost, a za neku djecu ova zdravstvena kriza može poprimiti i traumatske razmjere, što potvrđuju aktualna istraživanja. Najčešći odgovor na stres i traumu je strah i anksioznost. Zbog toga, kod odraslih, tako i kod djece i adolescenata mogu se javiti smetnje spavanja, nesanica, slab ili pojačan apetit, regresivna ponašanja, odbijanje odlaska u školu, te može doći do pojave psihosomatskih poteškoća. Nadalje, rizik od traumatizacije u ovom periodu pojačan je i zbog povećanog rizika od izloženosti obiteljskom nasilju i nasilju nad djecom.

Dakle, neizvjesnost u kojoj smo svi, uznemirenost i strah koja prati krizu sve nas dotiče, naravno ne podjednako, a naše reakcije u rješavanju problema sa kojima se suočavamo ostaju u okvirima koja su nama poznata i koja su do sada vrijedila. Svesni smo da krize mogu izvući iz nas ono najbolje i tome svijedočimo. Međutim, očekivati je da ćemo trebati na razini sustava osmišljavati nova inovativnija rješenja koja će nam otvoriti nove mogućnosti za rješavanje problema i olakšati put adaptacije novome.  Svjesni smo rizika od dugoročnih posljedica po mentalno zdravlje posebno najranjivijih, koji mogu uslijediti, i zato je važno djelovati odmah i djelovati koordinirano.  Zbog toga, ovaj Kongres će omogućiti prostor za susret stručnjaka različitih disciplina iz regije i svijeta u zajedničkom traganju za najadekvatnijim odgovorima na trenutnu zdravstvenu krizu i optimalnim intervencijama koje mogu prevenirati i smanjiti dugoročne negativne psihološke posljedice na djecu.

Roditelj: Da li će pandemija, ako potraje, ostaviti posljedice na mentalno zdravlje djece i adolescenata?

dr. sc. Mirela Badurina, psihoterapeut: Koliko će ovo neizvjesno vrijeme potrajati ne znamo, ali ono što znamo jeste da posjedujemo kapacitete za oporavak i da tu sposobnost možemo njegovati, svjesni da će i ovo proći. S druge strane, istraživanja koja su provedena za vrijeme ranijih epidemija i istraživanja koja su do sada dostupna, pokazuju da postoji opasnost od potencijalnih negativnih posljedica za psihološku dobrobit i mentalno zdravlje djece i mladih. Iako je važno uzeti ove rezultate sa oprezom, zbog različitih epidemijoloških uvjeta, kao i specifičnosti COVID-19 pandemije i drugih različitih faktora, ipak rezultati nam mogu dati uvide u potencijalne negativne učinke ove zdravstvene krize po zdravlje djce. Ono što možemo reći da imamo niz institucija koje se bave zaštitom psihosocijalnog zdravlja djece, od vrtića, škola, CMZ, CzSR i NVO. Stručni tim našeg centra, kreirao je upitnik kojeg smo proslijedili našim kolegama i kolegicama iz regije i svijeta, a dio rezultata do kojih smo došli, koji je u skladu i sa našim iskustvima, bilježi veću učestalost u poteškoćama učenja kod djece, veću učestalost obiteljskog nasilja, oscilacije u raspoloženju, iritabilnost, poteškoća sa spavanjem, manjak koncentracije, agitiranost i anksioznost. Zbog toga je potrebno da kao pojedinci i društvo, u odnosu na preporuke, saznanja i dosadašnje intervencije, zajedno stvaramo još učinkovitije protokole usmjerene na zaštitu psihološkog zdravlja djece, mladih i njihovih roditelja.

Roditelj: Kako pomoći djeci i adolescentima, a i njihovim roditeljima nakon pandemije?

dr. sc. Mirela Badurina, psihoterapeut: Djeci uvijek, bilo to tokom ili nakon krize, možemo pomoći na sve one načine na koje možemo na zdrav način pomoći i sebi, naravno uz male prilagodbe u načinima na koje možemo organizirati pojedine aktivnosti.

Biti prisutan, iskren i biti uz dijete i sa djetetom, dati mu mogućnost da podijeli svoje brige i saslušati ga u tome je uvijek najznačajnije. Također je važno da roditelji budu svjesni svoje sposobnosti da prepoznaju, prihvate i kontrolišu vlaste emocije i uznemirenosti i na takav način budu model svome djetetu.  Na prim. u obiteljima u kojima je naučeno da se ne govoriti o neugodnim emocijama o strahu, ljutnji, tuzi, dijete uči da u stresnim situacijama nemaju pravo pokazati svoje osjećaje, nego uče potiskivati te emocije koje u budućnosti mogu  biti pokretač različitih emocionalnih i ponašajnih poteškoća. 

Pokažite djetetu, sada, da je u redu biti zabrinut ili se bojati i priznajte mu da se to događa i vama i svima drugima. Mlađoj djeci uvijek je važno osigurati strukturu i predvidivost. To im daje osjećaj sigurnosti. Igrajte se i  razgovaraje sa svojom djecom o onome što vide, misle, čuju, osjećaju, čitaju. Uključivanje adolescenata u obiteljske aktivnosti da pomognu i budu dio zaštite obitelji, da iznesu svoje ideje i prijedloge pomaže im da se osjećaju cijenjeno, a to osnažuje njihov identitet. Sadašnjim adekvatnim djelovanjem možemo u najvećoj mjeri spriječiti razvoj većih problema nakon pandemije.

Roditelj: Za kraj vaša poruka za roditelje kako da se ponašaju u ovoj sitaciji i na koji način da pomognu svojoj djeci?

dr. sc. Mirela Badurina, psihoterapeut: Danas nije lako biti roditelj. Mnogo zahtjeva postavlja se pred roditelja i roditeljska odgovornost je sve veća. Koliko god je roditeljima odnos s djetetom važan, sadašnja povećana vezanost djeteta za roditelja uslijed straha za sebe i odrasle može biti uznemirujuća za roditelja. U ovoj situaciji roditelj može doživjeti da dosadašnji načini odgajanja i usmjeravanja djeteta baš i ne funkcionišu kao ranije te se mogu osjećati nekompetentno u roditeljskoj ulozi, posebno ako su opterećeni odgovornošću koliko su važni djetetu u suočavanju s krizom. Roditeljski stres je stanje koje je očekivano u visoko-stresnim situacijama, posebno ako nema podrške iz okruženja. Iako vrlo često nije moguće pobjeći od roditeljskih obaveza, postoji niz stvari koje roditelj može učiniti za sebe i tako pomoći i svome djetetu. U knjizi Znanost i umjetnost odgoja (Buljan Flander i sur.,2018) navedeni su prijedlozi kako da roditelj ne zanemari sebe i kako da se pobrine o sebi. Prvu stvar koju autori navode je da je važno da si roditelj ponekada dopustiti i frustraciju i iritaciju koje roditeljstvo nosi sa sobom i podsjetiti se da to ne znači da ste loš roditelj. Brinuti o sebi znači bolje upoznati sebe i ono što nam je potrebno. Tražiti i prihvatiti podršku okoline, baviti se fizičkim aktivnostima, odvojiti vrijeme za sebe i raditi nešto što vas ispunjava, je uredu. Ponekada biti dovoljno dobar roditelj znači uzeti kratak predah. Naučiti reći “ne” dodatnim obavezama, pozivima, obećanjima za koje znate da ih nećete moći ispuniti. Ne skrivajte od svoga djeteta stres i neugodne emocije kada ih osjećate. Ne govorite djeci da vam nije ništa, a pri tome vam oči pune suza. Budite iskreni i recite im kako se osjećate, naravno ne opterećujući ih neprimjerenim informacijama i detaljima. Osvijestite šta činite kad vam je teško. Skrivate li stres, ljutnju, tugu? Kako se nosite sa frustracijom? Dijelite li sa drugima težinu ili to držite u sebi? Također je važno da organizirate svoje vrijeme, kako autori navode, prije nego vrijeme organizuje vas. I ne zaboravite da je djeci u opisu posla testiranje granica. Pokušajte ostati mirni i dosljedni. Često je večini roditelja teško dočekati vrijeme za sebe. Zbog toga je važno, dok ne dođe vrijeme za veću brigu o sebi, da si prijuštite kraće i češće smirujuće trenutke. Ako imate osjećaj da vam je teško izaći iz začaranog kruga umora, razdražljivosti i ostalih stresnih reakcija, podsjetite se da nije sramota reći da nešto ne možemo i da je uredu oslonite se na podršku stručnjaka.

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave