Druga strana trudnoće i majčinstva
Emotivne poteškoće i njihov intenzitet tokom i nakon trudnoće mogu da se kreću od srednje teških do ozbiljnih, i kao takve mogu uticati na zdravlje majke ili djeteta, partnerski odnos ili uzrokovati različite životne promjene.
Piše: Milijana Niškanović, psiholog
Milijana Niškanović je psiholog sertifikovani psihoterapeut- trening grupni analitičar u Centru za psihoterapiju “U povjerenju”. Preko petnaest godina se bavi psihoterapijskim radom te psihološkim savjetovanjem kao i osmišljavanjem i provođenjem različitih projekata i programa namjenjenih promociji mentalnog zdravlja i prevenciji mentalnih poremećaja.
Trenutno, Centar za psihoterapiju “U povjerenju” provodi kampanju “Nevidljivi problemi o kojima ne govorimo” kako bi se senzibilizirala šira javnost za mentalne poteškoće i poremećaje karakteristične za period tokom i nakon trudnoće. Podaci SZO ukazuju da svaka 10. žena tokom trudnoće i svaka 7. nakon poroda doživi neki oblik mentalnih poremećaja. Žene o njima nerado govore zbog posljedičnog osjećanja krivice i manje vrijednosti dodatno pojačano pogrešnim ličnim ali i društvenim očekivanjem da su trudnoća i majčinstvo periodi kojim preovladavaju isključivo prijatna osjećanja radosti, uzbuđenja i sreće. Zato je važno da se šira javnost upozna sa psihološkim karakteristikama ovog perioda te potencijalnim mentalnim poremećajima koji mogu da se pojave kako bi se obezbjedila neophodna podrška te podstakle žene na veću brigu o mentalnom zdravlju.
U sklopu kampanje Centar za psihoterapiju “U povjerenju” će objavljivati relevantne informacije o ovoj temi, organizovati predavanja i grupa podrške. U planu je kreiranje korisnih materijala za žene koje pate od mentalnih poremećaja u ovom periodu i članove njihovih porodica, a trenutno se provodi istraživanje o mentalnom zdravlju žena tokom i nakon trudnoće na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Ovim istraživanjem se nastoje prikupiti egzaktni podaci za planiranje različitih preventivnih programa tokom i nakon realizacije projekta. Kampanja i navedene aktivnosti su finansirane grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State).
Na trudnoću i majčinstvo se uglavnom gleda kao na period kojim preovladavaju prijatna osjećanja, međutim bez obzira koliko je beba željena, stres i različite emotivne promjene su nešto što ih neminovno prati i određuje. Emotivne poteškoće i njihov intenzitet tokom i nakon trudnoće mogu da se kreću od srednje teških do ozbiljnih, i kao takve mogu uticati na zdravlje majke ili djeteta, partnerski odnos ili uzrokovati različite životne promjene.
Da li će trudnoća biti izvor radosti ili strepnje zavisi od mnogih faktora: da li je željena i ako jeste da li je željena baš u tom životnom periodu, da li se desila neplanirano, da li je posljedica usputnog seksualnog odnosa ili se desila u okviru bliskog partnerskog odnosa koji traje. Treba imati u vidu da je svaka trudnoća specifična, u određenoj mjeri uslovljena prethodnim iskustvom i karakteristikama ličnosti, spoljašnjim okolnostima u kojima se odvija i naročito podrškom dobijenom od partnera, prijatelja, članova porodice, društva.
S obzirom da predstavlja za ženu jednu od najznačajnijih životnih promjena, trudnoća sa sobom nosi ne samo uzbuđenje i radost već razna pitanja, dileme i brige, kako vezano za bebu tako i za samu buduću majku: kako će izgledati beba; da li će znati da se brine o njoj; kakva će biti kao majka; kako ću doživljavati sebe i život u toj ulozi; kako će izgledati odnos sa partnerom, kako život i posao; da li će trudnoća da se dovede do kraja te da li će beba zdrava doći na svijet; strahovi od ugroženosti sopstvenog tijela plodom bilo dok je u stomaku ili tokom poroda; strahovi da će se ugroziti plod određenim životnim navikama- uzimanjem lijekova, pušenjem, alkoholom, nedovoljnom ishranom, prirodom posla kojim se bavi, nedovoljnom brigom o sebi. Zabrinutost je tim veća ukoliko je postojalo prethodno iskustvo spontanog pobačaja, prijevremenog poroda ili abortusa. Takođe, raspon osjećanja i doživljaja bebe u tijelu može da varira: od ispunjenosti i sreće do doživljaja bebe kao stranog tijela. Sve ove preokupacije i emocije o kojima se misli i koje se doživljavaju predstavljaju pripremu za preuzimanje uloge roditelja, odnosno majke.
Trudnoća nije samo promjena za ženu već i za muškarca. Ukoliko se odvija u partnerskom odnosu, donosi promjene na planu njihovog međusobnog odnosa, naročito ako je neplanirana i partneri imaju različite ciljeve. Ako jedan partner želi dijete a drugi ne, ovo može da značajno utiče na njihov odnos. Do tenzija i nesuglasica može doći čak i kada oboje žele dijete, ali su na neki način nespremni za dolazak djeteta, bilo zbog finasijskog ili nekog drugog razloga. Kada postoje neriješeni problemi i konflikti među partnerima, trudnoća i dolazak bebe može dodatno da ih pojača i ponovo aktivira različitim zahtjevima koje roditeljstvo i briga o djetetu donosi. Ako je jedan ili su oba partnera ambivalentni po pitanju roditeljstva, dolazak bebe može da ima negativne posljedice na njihov odnos, pogotovo ako postoje drugi pritisci i stresori u njihovom životu. Međutim iskren razgovor o stvarima oko kojih nisu usaglašeni prije trudnoće ili dolaska bebe im može pomoći da osnaže svoju vezu i omogući da budu bolji i kao partneri i kao roditelji.
Finansijska pitanja mogu takođe da budu izvor stresa tokom trudnoće. Nerješen radni status, mogućnost gubitka posla ili pozicije na poslu tokom trudnoće i brige o bebi te finasijska neizvjesnost koja ih prati u velikoj mjeri mogu da budu izvor stresa. Pored realno povećanih troškova koji se javljaju usljed pripreme za dolazak i brige o bebi, pritisak dodatno vrši i potrošačka kultura kojom se nameće potreba da se za bebu nabavljaju različite manje potrebne i nepotrebne stvari, što kod mladih majki i očeva stvara pritisak i osjećanje manje vrijednosti ako nisu u mogućnosti da ih obezbjede.
Bilo da su u pitanju finansijski problemi, poteškoće vezane za porodične ili partnerske odnose, strepnje vezane za trudnoću, porod, sopstveno tijelo ili život bebe oni kao takvi izazivaju u ženi različite emotivne odgovore i stanja. Promjene raspoloženja, strah, napetost, rasijanost, nesanica, bezvoljnost, nezadovoljstvo izgledom i tijelom su neke od reakcija.
Socijalna očekivanja takođe mogu da budu izvor anksioznosti mladim majkama. Uža i šira okolina često komentarišu i dijele savjete i kad treba i kad ne treba vezano za način ponašanja, dobijenu težinu i izgled tokom trudnoće. Neke žene to može da iritira, ljuti i frustrira. Naročito je izraženo predubjeđenje od strane okoline kako u trudnoći žena treba da uživa i lijepo se osjeća što kod trudnica suočenih sa neprijatnim osjećanjima i drastičnim promjenama tijela može da dodatno pojača sumnju u sopstvene mentalne i buduće majčinske kapacitete.
Period nakon poroda, posebno prvih nekoliko mjeseci je, i fizički i emotivno prilično zahtjevan, naročito za žene koje se susreću sa tim prvi put. Strepnja oko uspostavljanja dojenja, zdravlja i napredovanja bebe, često buđenje tokom noći, neispavanost, vrijeme koje je potrebno da se uspostavi ritam, upozna beba i prilagodi na njene potrebe zahtjeva potpuno novi način življenja. Naročit pritisak koji žena zajedno sa partnerom doživljava, dolazi od činjenice da opstanak sićušnog stvorenja koje imaju pred sobom, u potpunosti zavisi od njih, i to u najvećoj mjeri majke. Njen kapacitet da bude u kontaktu sa neprijatnošću bebinog plača, da ga izdrži, misli o njemu, zadrži smirenost i poduzme radnje koje su potrebne da se beba umiri (nahrani, presvuče, utješi…) u velikoj mjeri zavisi od iskustva koje je imala sa svojim roditeljima. Ovaj kapacitet takođe zavisi od sposobnosti da se emotivna bol verbalizuje, misli o njemu i prihvati kao sastavni dio života.
Majčinstvo kao i roditeljstvo uopšte je najodgovorniji zadatak koji imamo u životu.
Situacija u kojoj su stalno potrebne, a istovremeno iscrpljene neprespavanim noćima, bombardovane bebinim plačem, kod majki povremeno stvara doživljaj da su potpuno pod kontrolom bebe, što izaziva ljutnju i potrebu da se distancira. Često, zbog ovog doživljavaju krivicu, sram i teško o tom govore, iako se ovakve situacije dešavaju gotovo svima i univerzalne su. Ako se o njima ne govori i ne traži podrška i razumijevanje, one se samo intenziviraju i žena zapada u začarani krug negativnih emocija što može da dovede do težih komplikacija. Zato je važno imati na umu da je period trudnoće, a naročito period nakon poroda, pored uzbuđenja, radosti i zadovoljstva, obojen tenzijama, naporom i brigom, da je briga o bebi, posebno prvih nekoliko mjeseci kad je sve novo i nepoznato, naročito iscrpljujuća te da treba tražiti i prihvatiti sve vidove pomoći i podrške ukoliko vidimo da ne možemo sami. Promjena sa kojom se suočava žena joj mijenja život iz temelja, a time i lični identitet.
Uprkos svim ovim poteškoćama i tenzijama, ljubav, posvećenost, briga i podrška drugih redovno priskrbe ostvarivanje majčinskih očekivanja te rast i razvoj bebe. Tako da odgovornost za bebin život koja je u početku bila opterećujuća obezbjedi kvalitet ljubavi kakav ni sanjali nismo da može da se doživi.
