dr. med. Irma Arifović: Iako smatramo svoje domove najsigurnijim mjestima za djecu statistika pokazuje da se veliki broj povreda dešava baš u kući/stanu, odnosno mjestu življenja djeteta.

Potrebno je prvo domove učiniti sigurnima, pa ako imamo bebu u kući zaštititi ćoškove, ladice, velike staklene površine itd.

Intervju: dr. med. Irma Arifović, specijalista urgentne medicine i magistrand nutricionizma

dr. med. Irma Arifović, specijalista urgentne medicine i magistrand nutricionizma iz Bihaća. Na čelu Centra za urgentnu medicinu Kantonalne bolnice u Bihaću, dr. Arifović nije samo stručnjak u hitnim situacijama, već i predani zagovornik zdravog životnog stila i pravilne ishrane, posebno kod najmlađih. Kroz naš razgovor, otkrili smo ne samo najčešće povrede koje se javljaju kod djece u Centru za urgentnu medicinu, već i ključne savjete za održavanje zdrave prehrane među najmlađima.

Koje su najčešće povrede koje viđate kod djece u Centru za urgentnu medicinu?

Kada bi podijelili povrede djece u grupe po godinama starosti od 1-3 godine, 3-6 godine i 6+ godina starosti primjetili bi da je najveći broj povređivanja djece u prvoj grupi nastao prilikom prohodavanja, kada su oni još uvijek nestabilni i nespretni. Roditelji najčešće nisu uvidjeli djetetove sposobnosti u smislu hodanja, penjanja, skakanja, te se u tim situacijama i dešava najveći broj povreda. Da malo ovo protumačimo: radi se o sitacijama kada roditelj misli da dijete još uvijek nije sposobno popeti se, recimo na tabure, fotelju, prozor ili sl. ili da nije sposobno otvoriti vrata od dvorišta itd. A sve ove situacije predstavljaju opasnost za dijete. Nažalost, najčešće se u tim situacijama radi o povredama glave i lica, a potom trupa i ekstremiteta. Manji broj povreda ramenog obruča nastaje prilikom pada djece u trenutku dok  ih roditelji drže za ruku. U ovom slučaju govorimo o istegnuću mišića ramenog obruča, a rjeđe i o dislokaciji ramenog zgloba. Djeca iz ove dobne skupine često dolaze i sa dubokim opekotinama izazvanim najčešće vrelom kafom. Kod djece od 3-6 godine, povrede su najčešće izazvane padom sa bicikla ili romobila, kao i tokom bavljenja sportom. Nemali je broj pacijenata ove životne dobi sa prelomima podlaktica ili ručnog zgloba nastalih padom u ravnini, najčešće u toku igre, trčanja ili saplićući se o neki predmet na podu. U grupi od 6 i više godina pored povreda sličnih grupi 3-6 godina, sve je veći broj padova sa električnih romobila, te višestrukih povreda svih dijelova tijela. Pored ovih povreda tu su i povrede izazvane prilikom konflikta sa vršnjacima i/ili uzrokovane nespretnim korištenjem kućanskih aparata i predmeta sa sječivom.

Pored svih nabrojanih tu su i sve dobne skupine djece učesnika u saobraćajnim udesima. U njima su najčešće trzajne povrede vrata, povrede glave, grudnog koša, trbuha i ekstremiteta. Ukoliko su djeca učesnici u saobraćajnim udesima u kojima su učestvovali kao pješaci, na žalost, najčešće govorim  ozbiljnim i životno ugrožavajućim povredama glave i trupa.

Kako roditelji mogu prepoznati ozbiljnost povrede i kada je potrebno potražiti medicinsku pomoć?

  • Ako govorimo o hitnoj medicinskoj pomoći nju je potrebno zatražiti svaki put kada imamo:
  • Krvarenja koje uprkos pritisku ne prestane za 10 minuta;
  • Ukoliko imamo dijete koje je učestvovalo u saobraćajnom udesu (bez obzira na vidljivost oštećenja na tijelu)
  • Dijete koje nakon pada ima vidljiv deformitet ekstremiteta i/ili otok koji ni nakon nekoliko sati ne prolazi uprkos hladnim oblogama i mirovanju.
  • Kod svih većih opekotina (bilo da su u pitanju manje, a duboke opekotine ili pliće, a da su zahvatile veći dio tijela)
  • Kod pothlađivanja, što je izraženo u ljetnim mjesecima dugotrajnim kupanjem u hladnim rijekama
  • Također ljeti, ukoliko sumnjamo na toplotni udar (dijete koje je dugo bilo izloženo sunčevim zrakama, a bez adekvatne zaštite)
  • Kod udara struje ili groma
  • Roditelj bi trebao potražiti savjet ili konsultaciju ljekara u svim slučajevima kada nije siguran u ozbiljnost povrede ili sumnja na  ozbiljnu povredu.

Koje su preventivne mjere koje roditelji mogu preduzeti kako bi smanjili rizik od povreda kod djece?

Iako smatramo svoje domove najsigurnijim mjestima za djecu statistika pokazuje da se veliki broj povreda dešava baš u kući/stanu, odnosno mjestu življenja djeteta. Potrebno je prvo domove učiniti sigurnima, pa ako imamo bebu u kući zaštititi ćoškove, ladice, velike staklene površine itd. Poseban akcenat staviti na zaštitu prozora i vrata, naročito ako živite u zgradama. Sve električne utičnice zaštiti sigurnosnim čepovima. Dijelovi stambenog prostora koji imaju ograde u obliku elemenata po kojima se dijete može penjati i/ili između kojih se može provući, mogu predstavljati opasnost. Veliki je broj trovanja izazvanih različitim sredstvima za čišćenje, pa je njih i slične proizvode potrebno držati van dohvata djece. Isto se odnosi i na lijekove. Kupaonice kao i sve ostale sobe bi trebalo držati bez ključa, zbog prevencije od zaključavanja djeteta koje se potom ne zna otključati, te je  tim za njih bezizlaznim situacijama opasnost od povređivanja veća. Posebnu pažnju obratiti ukoliko se u domaćinstvu koristi plin. Ne ostavljati dijete samo sa upaljenom svijećom ili bilo kojim drugim izvorom plamena (upaljač i sl.). Paziti prilikom rukovanja električnim uređajima koji na sebi imaju izvor toplote (štednjak, pegla…) d su uvijek van dohvata djece. Sve sitne predmete koje bi dijete moglo staviti u usta, maknuti izvan dosega djeteta, kao i kaiševe, pertle, vezice, plastične kese ili bilo koju vrstu konopca kojom bi se dijete moglo udaviti.

U dvorištu paziti da su vrata dvorišta uvijek zaključana (govorimo o mlađoj životnoj dobi). Ukoliko imate bazen, dijete ne ostavljati bez nadzora. Isto je i u slučaju bunara ili drugih prostora sa većom količinom vode. Sjekire, pile i svo drugo oruđe držati zaključanim.

Dijete koje šaljete u školu, na igralište, vožnju biciklom itd. je potrebno educirati o važnosti nošenja zaštitne opreme (kacige, štitnika za ruke, koljena…), o načinu učestvovanju u saobraćaju, bilo kao pješak, biciklista ili drugo, a najvažnije o kulturi ponašanja u društvu, te izbjegavanja opasnih situacija.

Važno je da roditelji shvate značaj korištenja sjedalica za djecu u prevoznim sredstvima (automobili i ostalo), te da shvate da su isti propisani zakonom i da je svaki prevoz djeteta bez propisane sjedalice direktno kršenje zakona o saobraćaju RBiH. Dakle nekorištenje sjedalice za auto predstavlja rizik za djetetovu sigurnost, a također i kršenje Zakona.

Ovo su samo neke preporuke za roditelje. U većini razvijenih zemalja o istom postoje pisani priručnici, zatim posjete educiranog osoblja domovima koji su dobili novorođenče, te predavanja u školama. Činjenica je da su u našoj zemlji saobraćajnice, parkovi, izletišta i općenito mjesta za druženje prilagođeni boravku odraslih, a malo toga je posvećeno sigurnosti djece, stoga roditelji moraju biti dodatno na oprezu pri izlasku djece iz domova.

Kakvu ulogu igra pravilna ishrana u prevenciji povreda kod djece?

Pravilna ishrana kod djece je osnova za zdrav razvoj i napredak djeteta. Važno je da dijete konzumira svakodnevno zdrave i raznovrsne namirnice. Raznolikom prehranom će doći do pravilnog rasta i razvoja, a ujedno se stiču pozitivne prehrambene navike od najranije dobi djetetovog života. Pravilnim razvojem muskulo-skeletnog sistema organizam će biti snažniji i otporniji prema svim spoljašnjim faktorima. Zdrave kosti su jače i teže lomjive, a mišići koji ih okružuju će biti dodatna potpora. Svaki od prehrambenih sastojaka neophodan je za podmirivanje određenih potreba organizma zbog njegovog normalnog funkcionisanja, a kod djeteta i za normalan rast i razvoj.

Koje su ključne komponente zdrave ishrane za djecu i kako ih uključiti u svakodnevnu prehranu?

Proteini ili bjelančevine su osnovni gradivni sastojak tkiva, masti i ugljikohidrati su važni izvori energije, a vitamini i minerali gradivni su sastojci koji sudjeluju u izmjeni tvari u organizmu, te nedostatak svakog od tih sastojaka može rezultirati nekim organskim poremećajem. Zbog toga ishrana mora biti dobro balansirana i uravnotežena. Veoma je važno od najranije životne dobi djecu uključivati u process raznovrsnog hranjenja i objašnjavati im važnost zdrave prehrane. Čvrsta hrana se počinje uvoditi od 6 mjeseca života, te je važno pravilno započeti. Ukoliko dijete od samih početaka navikne na raznovrsne obroke, uravnoteženu prehranu, te osjeti sve okuse do 18 mjeseca života, kasnije isto ne bi trebalo predstavljati problem.

Kako se može promovirati zdrava ishrana među djecom i adolescentima?

Većina djelovanja djeteta kao i prehrambene navike dolaze iz kuće u kojoj dijete živi. Roditelji moraju vlastitim primjerom pokazati djeci šta znači zdravo se hraniti. Ne možete očekivati da roditelji grickaju čokoladu i čips, djetetu serviraju, recimo špinat i jaja i očekuju da dijete prihvati takvu podjelu obroka. Dolazak novog člana u obitelj podrazumijeva i neke promjene, a najbolje od svih su da majka, uz pomoć oca, već za vrijeme trudnoće, ukoliko ranije nisu, počne uvoditi zdrave prehrambene navike. Ovo je najbolji put za razvoj i zdrav napredak djeteta.

Na žalost svjedoci smo sve veće pretilosti kod djece. Marketinška poruke, primamljivi svijetleći bilbordi sa brzom hranom, energetskim i drugim pićima, roditelji koji su sve zaposleniji, doveli su do toga da se djetetu ostavlja na volju izbor obroka i namirnica koje jede. S obzirom da u dosta škola ne postoje kantine, niti kuhinje, dječiji obroci su svedeni na one najslabije, nutritivno najsiromašnije, a posljedično i najštetnije po dječije zdravlje. Zbog toga i stoji činjenica da je sve više pretile djece. Pretilost se danas počinje nazivati i „kugom novog doba“ te je u stalnom porastu ne samo kod odraslih nego i kod djece vrtićke dobi, te s time postaje globalno javno-zdravstveni problem. Društvo kao cjelina mora brzo reagovati na ovaj problem i početi što prije sistemski sa edukacijom djece od vrtićke dobi, pa do edukacija na nivou srednjih škola. Potrebno je u škole uvesti predavanja i radionice o zdravoj ishrani, a poseban akcenat staviti na pretilost i kakve sve zdravstvene posljedice ona donosi.

Šta savjetujete roditeljima koji imaju izbirljivu djecu kada je u pitanju hrana?

Kako sam napomenula ranije, da bi izbjegli situacije gdje nam dijete odbija jesti određenu namirnicu potrebno ih je uvoditi po dnevniku namirnica od najmlađe dobi. Ako se ipak desi, a zaista se uz sve napore dešava, da dijete u jednom trenutku postane izbirljivo potrebno se naoružati strpljenjem i dosljednošću. Djecu ne treba siliti da jedu ono što im se ne sviđa, ali isto tako im je moguće pomenute namirnice servirati u manjim količinama i uz hranu koju vole. Recimo, ako izbjegavaju brokulu, istu možete izrezati na manje komadiće, poslužiti u juhi i zamoliti dijete, da „proba“. Dijete koje učestvuje u pripremi jela će, također, iz radoznalosti u dosta slučajeva ipak pojesti hranu koju je samo pripremilo. Jedan od trikova jeste i da pokušate djetetu servirati na tanjiriću porcije koje izgledaju kreativno i zanimljivo, te objašnjavati koliko je svaka namirnica dobra za njihovo zdravlje. Od koje namirnice će imati zdrave zubiće, od koje će im rasti lijepa kosa, šta će im poslužiti za rast mišića i slično. Veoma je bitno u međuobrocima ne servirati slatkiše i grickalice, jer će dijete koje nije gladno još više odbijati namirnice kojih i onako nije ljubitelj.

Koje su posljedice nepravilne ishrane kod djece i kako ih možemo prevenirati?

Pretilost kao jedna od najraširenijih dijagnoza u dječijoj dobi se definira kao hronična metabolička bolest koja nastaje zbog neravnoteže između unosa i potrošnje energije, te izravno i neizravno utiče na dužinu i kvalitetu života pojedinca. Ovo je jedna široka definicija u kojoj se spominje i dužina i kvaliteta života. Naša djeca jesu naše blago i zadnje što želimo za njih jeste bolest, a najviše što možemo učiniti za djecu jeste držati ih čistima i naučiti ih da jedu zdravo. Hranu uzimamo na usta i ona već tu počinje djelovati, te će ili sačuvati ili narušiti zdravlje zubića. Isto tako je i sa svim ostalim dijelovima probavnog sistema, sa krvnim sudovima, jetrom, bubrezima, generalno sa cijelim organizmom. Roditelji moraju znati da svaki zalogaj hrane mora proći proces varenja, silne filtere kroz tijelo da bi se na kraju neiskorišteni dijelovi izbacili iz tijela. Na tom svom putu hrana će služiti ili kao otrov ili kao lijek. Naučiti dijete da se hrani zdravo, da unosi dovoljno tekućine i da je fizička aktivnost karika koja povezuje sve elemente zdravog života je najbolja prevencija u dječijoj dobi.

Pored pretilosti sve je više djece oboljele od dijabetesa, nutritivne anemije, pothranjenosti, a u adolescentskoj dobi hipertenzije. Najviše djece oboljelo je od dijabetesa tip 1, no međutim povećava se broj oboljele djece od dijabetesa tip 2 koji je u direktnoj vezi a načinom ishrane. Riječ je o inzulin neovisnom obliku bolesti, a osnovni mehanizam je neosjetljivost stanica mišića, jetre i masnih stanica na inzulin. Stoga glukoza ne može ući u dovoljnoj mjeri u stanice, te nastaje šećerna bolest sa svim popratnim simptomima kao i kod Tipa 1. Uzrok ovog tipa bolesti je debljina, a s obzirom na visoki porast debljine kod djece školske i predškolske dobi bilježi se i njegov porast. Hipertenzija se kod djece i adolescenata javlja u 5% populacije, što nije mali udio.  Davno je uočena povezanost debljine i hipertenzije, te dokazano da je rizik za nastanak hipertenzije u pretile djece tri do pet puta veći nego u djece normalne tjelesne mase. Pored ovog nekontrolisano korištenje kuhinjske soli, te prehrana bogata industrijski visokoprerađenom hranom je znatno uticala na ovaj postotak. Loše prehrambene navike su povećale i broj djece oboljele od nutritivne anemije (nedostatka željeza). Uzrok se može pronaći u nedovoljnoj situiranosti društva, siromaštvu, slaboj posvećenosti prehrani djece, naročito dojenačke dobi. Skupa sa ovom grupom djece javljaju se i pothranjenost, nešto manje kod nas, a više u nerazvijenijim zemljama od naše.

Kako se možemo boriti protiv pretilosti kod djece i adolescenata putem edukacije i podrške u prehrani?

Bitno je naglasiti da prevencija pretilosti počinje od prvog dana uvođenja čvrste hrane u dohranu. Što je hrana raznolikija to je sadržaj i nutritivna vrijednost obroka bogatija. Roditelji svojim primjerom i načinom ishrane djeteta od malih nogu utiču na razvoj svijesti i brigu o tijelu. Nakon toga ulogu treba preuzeti obrazovni sistem koji će dijete ispratiti na putu već usađenih zdravih navika, te potaknuti dijete da ostane dosljedno naučenom. Zdravstveni sistem je dužan da djecu koja spadaju u kritičnu grupu sa postojećim rizikom od obolijevanja od pretilosti prepozna i djeluje na način sprječavanja ovog oboljenja. Time će kod djece u kasnijoj dobi spriječiti mnogo ozbiljnije komplikacije. Ukoliko I primjeti višak kilograma kod djeteta roditelj bi trebao dijete odvesti pedijatru, koji bi dalje odlučio da li je potrebna dodatna dijagnostička obrada za dijete ili ga je potrebno uputiti nutricionisti. Posebno trebaju biti oprezni roditelji djece u kojoj već postoje oboljenja tipa dijabetesa, hiptireoze I sl. Tu onda dolazimo i do medija i prehrambene industrije za koje bi trebali biti stroži zakoni u smislu reklamiranja proizvoda namjenjenh djeci, reklamiranih kao “zdravi”, a nutritivno oslabljeni i nikako pogodni djeci. Iz svega napisanog, zaključujemo a postoji čitav jedan krug ljudi koji bi trebali biti uključeni u borbu protiv pretilosti, a u biti u borbi za zdravlje djece i budućih generacija.