Razvoj karijesne lezije je kontinuirani proces koji počinje prije pojave vidljive karijesne lezije, stoga je neophodno osigurati pravilnu i blagovremenu prevenciju bolesti
Piše: Dr. Jovana Hrisa Samardžija, specijalista dječje i preventivne stomatologije
Biografija: Dr. Jovana Hrisa Samardžija je specijalista dječje i preventivne stomatologije, a kao dječji stomatolog radi na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Prve stralne molare ubrajamo među najvažnije zube stalne denticije. Po mnogim karakteristikama razlikuju se od drugih stalnih zuba. Niču prije ostalih stalnih zuba u šestoj godini života, nastavljajući se na niz mliječnih zuba. Pripadaju najjačim i najkorpulentnijim zubima s velikim okluzalnim površinama i žvačnim kapacitetom te su izloženi najvećim silama koje nastaju tokom mastikacije. To ih čini funkcionalno najvažnijim zubima u cijeloj denticiji. Osim velikog funkcionalnog značenja, prvi stralni molari nažalost, veoma često poprimaju i patološki značaj.
Epidemiološke studije pokazuju da su oni najranije i najčešće zahvaćeni karijesom, ali i zubi koji se prvi ekstrahuju. Više je razloga za to:
- djelovanje štetnih faktora tokom mineralizacije,
- nicanje u kontaminiranu sredinu usne šupljine (karijesni mliječni zubi),
- dugo nicanje,
- morfologija zuba,
- neznanje roditelja i djece o vremenu nicanja.
Sve to ima za posljedicu česte terapijske intervencije na ovim zubima, ali, nažalost, i nužnost vađenja koja ostavlja dugotrajne posljedice na cjelokuonu denticiju. Kako bi ih sačuvali u zubnom nizu i osigurali njihovu fiziološku funkciju, neophodno je sprovođenje preventivnih mjera u okviru školske stomatološke njege.
PREVENTIVNI POSTUPCI
Razvoj karijesne lezije je kontinuirani proces koji počinje prije pojave vidljive karijesne lezije, stoga je neophodno osigurati pravilnu i blagovremenu prevenciju bolesti. Poznavajući specifičnosti anatomskih-funkcionalnih i histoloških svojstava prvih stralnih molara jasna je važnost preventivnih postupaka ovih zuba.
Mjere prevencije karijesa podrazumjevaju:
- edukaciju školaraca o značaju pravilne oralne higijene ,
- kontrola zubnih naslaga,
- upotreba remineralizacijskih preparata,
- zalivanje fisura prvih stalnih molara ,
- kontrola ishrane i
- redovne stomatološke kontrole.
Prevencija se može podijeliti na primarnu, sekundarnu i tercijarnu, zavisno na kom se stadijumu zaustavlja karijesni proces. Primarna podrazumijeva postupke koji sprječavaju nastanak bolesti, sekundarna ima za cilj spriječiti kliničku vidljivu karijesnu leziju, a tercijarna prevencija znači sprječavanje širenja infekcije na ostatak organizma. Dakle, samo je primarna prava prevencija same bolesti, dok su sekundarna i tercijarna povezane s terapijskim postupcima.
1. Edukacija školaraca o važnosti pravilne oralne higijene
Trebala bi biti „prva linija odbrane“ od karijesa. Najjeftinija je metoda i može se sprovesti u okviru školske stomatološke njege. Istraživanje je pokazalo da je incidencija karijesa kod prvih stralnih molarau uskoj vezi s socijalnim faktorima koji uključuju stepen obrazovanja, red rođenja i pušenje u porodici.
Doktori dentalne medicine se trebaju uključiti u edukaciju i na njima razumljiv način dati osnovne informacije, te motivisati djecu o pravilnoj higijeni usne šupljine. Uz to je vrlo važna saradnja učitelja, nastavnika i profesora škole. Upute o zdravim prehrambenim navikama, sprječavanje i redukovanju loših navika, objašnjavanje postupaka prve pomoći kod traume zube su neizostavne informacije koje je potrebno objasniti i napraviti brošure koje se dostavljaju ustanovama.
2. Kontrola zubnih naslaga
Glavni etiološki faktor za nastanak karijesa je plak. Iako njegova prisutnost ne znači postojanje karijesne lezije, karijesa nema bez plaka . Ostali faktori su u direktnoj ili indirektnoj vezi s njim. Kontrola zubnih naslaga je prva i najvažnija mjera ciljane individualne prevencije karijesa. Razlikujemo mehaničku i hemijsku kontrolu plaka.
Mehanička kontrola plaka
Mehanička kontrola plaka predstavlja osnovni i neizostavni način njegove kontrole. Jedino se četkanjem zuba plak može ukloniti u potpunosti. Za procjenu rizika za nastanak karijesa služimo se plak indeksima i plak relevatorima. Time vizualno pokazujemo pacijentu neočišćena mjesta na zubima, tj. mjesta na koja treba posebno obratiti pažnju prilikom četkanja. Efikasnost oralne higijene zavisi od brojnih faktora: odgovarajuće tehnici i priboru, te vremenu, dužini i učestalosti izvođenja. Osnovno i najdjelotvornije sredstvo higijene je zubna četkica. Prema standardima Američke dentalne asocijacije dobra četkica za zube treba biti pogodna za rukovanje i efikasno čistiti usta i zube, a svojim oblikom, veličinom i tvrdoćom treba biti prilagođena individualnim osobinama korisnika. U kombinaciji s četkicom koristi se pasta za zube. Ona sadrži abrazivne čestice (pomažu odstranjenje plaka), fluor (preventivno djelovanje), triklosan (antimikrobno i protivupalno djelovanje), pirofosfate (odgađa mineralizaciju plaka). Četkanje zubi sa pastom sa fluorom idealna je metoda čije je korištenje jednostavno, jeftino i kulturološki prihvatljivo, a i najčešći način lokalne primjene fluorida u prevenciji karijesa . Veoma je važno naglasiti da se i za djecu uzrasta ispod 6 godina koristi količina paste veličine zrna graška.
Hemijska kontrola plaka
Koncepcija kontrole plaka hemijskim sredstvima uz mehaničko odstranjenje naslaga sa zuba danas je standard individualne profilakse. Hemijska sredstva svojim antiadhezivnim i antimikrobnim djelovanjem redukuju nastanak plaka i izvrsno su pomoćno sredstvo za kontrolu razine bakterijske flore u usnoj šupljini. Zlatni standard antimikrobnih sredstava za održavanje oralne higijene je hlorheksidin. Ima snažan afinitet prema oralnim strukturama i interferira sa ćelijskim transportom i metabolizmom bakterija, a ima i nisku toksičnost i malo nuspojava. Terapija hlorheksidinom može se sprovoditi u ordinaciji ili kod kuće zavisno o pacijentovoj motivaciji i kooperativnosti, samo po preporuci doktora dentalne medicine.. Dolazi u obliku gela (1%), tečnosti (0,2%) ili laka (1 – 40%). Koristi se za kontrolu plaka nakon oralnohirurških zahvata i kao potpora održavanju higijene kod medicinski kompromitirane i djece sa smetnjama u razvoju. Rezultati istraživanja pokazuju da profesionalno čišćenje i poliranje zuba proflaktičkom pastom koja sadržava abrazive, fluoride i ksilitol, u kombinaciji sa svakodnevnim žvakanjem žvakaće gume s ksilitolom i fuoridom predstavlja učinkovito sredstvo u kontroli faktora rizika za karijes.
3. Upotreba remineralizacijskih preparata
Demineralizacijom tvrdih zubnih tkiva dolazi do gubitka jona iz strukture kristala hidroksiapatita uz istovremeno odvijanje procesa remineralizacija. Remineralizacija može biti spontana ili izazvana djelovanjem spolja, tj. primjenom fluorida, kalcijuma, fosfata, stroncija. Jedna od najučinkovitijih mjera odgovornih za smanjenje karijesa je upotreba fluorida. Smatra se da su oni u malim količinama neophodni za normalnu mineralizaciju tvrdih tkiva Osim fluorom, proces remineralizacije može se pospješiti i preparatima baziranim na kalcijum fosfatu i preparatima s nanohidroksiapatitom. Preparati koji su zasnovani na kalcijum fosfatu su amorfni kalcijev fosfat, kazein fosfopeptid (CPP) – amorfni kalcijev fosfat (ACP) i kalcijum- natrijev fosfosilikat.Kontraindikacija za upotrebu sredstava na bazi kalcijeva fosfata je alergija na mlijeko.
4. Zalivanje fisura
Morfologija prvih stalnih molara sa mnoštvom kvržica i fisura pogoduje nastanku karijesa tako da je arijes fisura najčešći nalaz na ovom zubu (50 – 60% od ukupnog karijesa). Ta činjenica, uz vrijeme i okolnosti nicanja, pokazuje jasnu važnost zalivanja fisura i jamica kako bi se spriječio prodor bakterija i hrane. Zaliveni prvi stalni kutnjaci kod istog pacijenta s visokim karijes rizikom su tri puta manje podložni karijesu od nezalivenih. Stoga ovaj postupak predstavlja najvažniju tehniku u prevenciji karijesa okluzalne površine. Osim što je preventivni, zalivanje fisura je i terapijski postupak u zaustavljanju inicijalnih karijesnih lezija, bilo samostalno ili u kombinaciji s preventivnim ispunom.
5. Kontrola ishrane
Konzumiranje kariogene hrane vrlo je bitan faktor kojim se povećava rizik za nastanak karijesne lezije, a antikariogena hrana može smanjiti rizik od nastanka karijesa. Kariogenost hrane ovisi o konzistenciji i dužini njenog zadržavanja u usnoj šupljini. Osim toga, konzumiranje kariogene hrane i pića tokom glavnih obroka značajno smanjuje mogućnost nastanka karijesa, za razliku od kariogene hrane i pića koji se konzumiraju između obroka. Prekomjerno uzimanje ugljenih hidrata potpomaže nastanku karijesa jer ih bakterije oralne flore uzimaju za ishranu, a njihovi metaboliti demineraliziraju gleđ. Najčešće se pod kariogenom hranom podrazumijevaju šećer i čokoladni proizvodi, kolači i keksi, sladoled, ušećerno voće, kompoti, grickalice, gazirana pića. Za razliku od kariogene hrane, postoje piće i hrana koji smanjuju rizik od karijesa balansirajući pH usne šupljine u nekritično područje. Neki od primjera takve hrane su mlijeko, sir, čaj i manje rafinirani skrob. Pravilno savjetovanje pacijenata, odnosno njihovih roditelja, kako bi djeca stvorila dobre navike u ishrani već u ranom djetinjstvu pomaže očuvanju kako oralnog tako i opšteg zdravlja tokom cijelog života.
