Infekcije mokraćnog sistema najčešće su bakterijske bolesti dječije dobi.
Intervju: Dr Alma Bolić Alić, specijalista pedijatrije
Dr Alma Bolić Alić je mlada pedijatrica Rođena je 1989. godine u Zenici. Nakon što je završila osnovnu i srednju školu u Zavidovićima 2008. godine, kao učenik generacije, upisuje Medicinski fakultet u Sarajevu, gdje je diplomirala 2015. godine. Od 2015. godine zaposlena je u Domu zdravlja Zenica, a potom prelazi na Odjel pedijatrije Kantonalne bolnice Zenica, gdje je i danas aktivna. Posvećena je svom radu i kontinuirano nadograđuje svoje znanje učešćem na brojnim simpozijima i edukacijama, kako domaćim, tako i regionalnim. Zadnjih nekoliko godina, dr. Bolić Alić bila je i aktivni učesnik na međunarodnim događanjima, kao što su 15h Days of BHAAAS 2024, gdje je održala predavanje o diferencijalnoj dijagnozi abdominalnih bolova kod djece. Osim toga, objavila je radove u biltenu Ljekarske komore Zenica, kao i nekoliko radova u kojima je bila koautor. Član je Pedijatrijske sekcije Ljekarske komore Zenica, kao i Udruženja pedijatara Federacije Bosne i Hercegovine. Sa mladom pedijatricom i izuzetnom ženom smo razgovarali o jednoj temi koja je među roditeljima vrlo važna a to su urinarne infekcije kod djece. Na naša pitanja odgovarala je dr Bolić Alić, a u nastavku pročitajte njene savjete i preporuke.
Koji su najčešći uzroci urinarnih infekcija u dječjoj dobi? Da li su bakterije glavni uzročnici, i koje bakterije su najčešće odgovorne?
Infekcije mokraćnog sistema najčešće su bakterijske bolesti dječije dobi. Najčešći uzročnici su bakterije iz soja Enterobacter, osobito Escherichia coli, koja uzrokuje 70-90% svih infekcija.Od ostalih enterobakterija najčešći uzročnici su pripadnici rodova Klebsiella, Proteus, Enterobacter i Citrobacter. Gljivice vrlo rijetko mogu da uzrokuju infekcije mokraćnog sistema kod djece i to uvijek gljivice iz roda Candidaspecies. Virusi u pravilu ne uzrokuju infekcije mokraćnog sistema kod djece, jedini izuzetak jeste adenovirus koji može da uzrokuje hemoragični cistitis.
Koje vrste infekcija urinarnog trakta najčešće pogađaju djecu?
Klinička slika infekcije mokraćnog sistema kod djece je raznolika, kreće se od asimptomatske do fluminantne bakterijske bolesti. Obzirom na mjesto lokalizacije mogu da se podijele na infekciju koja zahvata donji dio mokraćnog sistema- akutni cistitis i infekciju koja zahvata i bubreg- akutni pijelonefritis. Na svu sreću, kod zdravog djeteta, bez anomalija mokraćnog sistema češće su infekcije donjih mokraćnih puteva, simptomi infekcije su blaži, liječenje kraće i oporavak brži.
Koji su najčešći simptomi infekcija urinarnog trakta kod novorođenčadi i dojenčadi, a koji kod starije djece? Da li postoje specifični simptomi na koje bi roditelji trebali obratiti pažnju?
Kod novorođenčadi i dojenčadi simptomi urinarne infekcije su sasvim nespecifični. Može da se javi nevoljnost, razdražljivost, žutilo kože, nenapredovanje u tjelesnoj masi, odbijanje obroka. Povišena tjelesna temperatura kod novorođenčeta i dojenčeta uvijek je indikacija za realizaciju nalaza urina koji će nas usmjeriti ka daljoj dijagnostici. Kod starije djece simptomi su nalik na one koji se javljaju kod odraslih ljudi. Djeca sa cistitisom imaju bolove ili se žale na peckanje tokom mokrenja, učestalo mokre, ponekad se jave i problemi sa zadržavanjem urina. Roditelji često primijete pojačan i neugodan miris urina ili promjenu boje. Djeca sa pijelonefritisom imaju povišenu tjelesnu temperaturu, opću slabost te bolove u leđima i trbuhu.
Da li su simptomi uvijek očigledni, ili postoji mogućnost da infekcija prođe nezapaženo kod mlađe djece?
Da, kod mlađe djece simptomi su nespecifični te vrlo često infekcija može da prođe nezapaženo. Kao što sam već naglasila, kod svakog dojenčeta i djeteta do 2 godine starosti, koje ima povišenu tjelesnu temperaturu trebalo bi da se radi nalaz urina.
Koliko je važna analiza urina u postavljanju dijagnoze? Da li postoji specifična procedura za uzimanje urina kod male djece ili dojenčadi?
Pri sumnji na urinarnu infekciju potrebno je da dokažemo uzročnika direktno iz uzorka mokraće tako da nam je ova analiza jako važna. Kod starije djece uzima se uzorak prvog jutarnjeg urina. Obzirom na veliku mogućnog zagađenja uzorka potrebno je prethodno oprati vanjske spolne organe te nakon toga uzeti srednji mlaz urina za analizu. Kod dojenčadi i male djece koja nose pelenu koriste se vrećice za skupljanje urina. Te vrećice se nanesu nakon pranja spolovila, zatim se nakon što dojenče mokri odmah sklone. Ukoliko dojenče nije mokrilo sat vremena od postavljanja vrećice u pravilu bi trebalo da se postavi nova. Urin za biohemijsku i mirkobiološku analizu bi trebao da se odnese na analizu odmah nakon uzimanja uzorka, zbog validnosti istog. Stajanje urina na sobnim temperaturama dovodi do razmnožavanja bakterija u istom.
Koje su najvažnije preventivne mjere koje roditelji mogu preuzeti kako bi smanjili rizik od infekcija urinarnog trakta kod djece?
Najvažnija preventivna mjera, a za koju je direktno roditelj odgovoran, jeste pravilna i redovna higijena genitalne regije. Na taj način se spriječi mogućnost ulaska bakterije kroz otvor uretre a nakon toga i u više dijelove mokraćnog sistema.
Da li promjene u ishrani, hidratacija ili druge navike mogu doprinijeti prevenciji?
Dovoljna hidratacija djeteta, to jeste unos dovoljne količine tečnosti, pomaže u redovnom pražnjenju mokraćnog mjehura čime se smanjuje mogućnost nastanka urinarnog infekta. Također bitan faktor jeste i rješavanje opstipacije, koja je česta među djecom, sto se postiže uravnoteženom prehranom. Kod muške djece obrezivanje se smatra jednom od mjera prevencije.
Da li postoji povezanost između higijenskih navika i učestalosti infekcija urinarnog trakta kod djece? Koje savjete biste dali roditeljima u pogledu higijene?
Higijena genitalne regije je jako važna jer je put nastanka urinarnog infekta uzlaznim putem, od uretre prema bubrezima. Kod dojenčadi i male djece koja nose pelenu higijena podrazumijeva redovno mijenjanje pelena te pranje pod mlazom tople vode kod svakog presvlačenja. Kod starije djece higijena također podrazumijeva pranje, posebno nakon velike nužde toplom vodom i neinvazivnim sredstvima za intimnu njegu.
Koji su najvažniji savjeti koje biste dali roditeljima koji se suočavaju sa prvom infekcijom urinarnog trakta kod svog djeteta?
Kada se dijagnostikuje urinarni infekt kod djece potrebno je da se što prije započne liječenje sa antibioticima. Liječenjem nestaju akutni simptomi infekcije ali se prevenira i nastanak akutnih bubrežnih ožiljaka. Dakle potrebno je liječenje provesti do kraja, odgovarajućim antibiotikom, prosjek je 7 do 10 dana, bez obzira što se akutni simptomi povuku ranije. Uz liječenje antibiotikom potrebno je provoditi sve simptomatske mjere o kojima je bilo govora ranije.
