Ako djeca ne slušaju roditelje ili ne poštuju pravila, to je dio svakodnevnog odgoja u životu – zar ne? Sljedeći savjeti mogu pomoći djeci da nauče da prate, a da obiteljski mir ne bude narušen.
Morate li reći nešto stotinu puta, a onda odjednom biti jako glasni dok jedno od vaše djece ne reagira? Ili je kod vas slučaj da se niko ne osvrće na vaš zahtjev? Da se moraš stalno boriti za svoje zahtjeve uz mito?
Čujete li već sebe kako govorite “Ako niste dobri, ne smijete gledati televiziju!” I onda tiho popustite opet radi mira – “nakon svega, on može mene pratiti, bio je baš tako umoran danas” – i tako tješite sami sebe dok se ne uzrujate ili vam se pojavi grižnja savjest .
Ovo uzajamno djelovanje između zahtjevnog i popustljivog, između molbe i rangiranja, između strpljivog objašnjenja i ljutitog Androhena je dobro poznato mnogim roditeljima. To košta energiju, dobro raspoloženje, ima malo trajnog uticaja kada je u pitanju praćenje djece, i ostavlja roditelje nezadovoljne. Postoji li protivotrov za to? Sljedeći savjeti mogu pomoći djeci da nauče slijediti, a da obiteljski mir ne bude narušen:
# Zna li vaše dijete što želite od njega?
“Naravno”, pomisliš, “rekla sam mu stotine puta.” Pa ipak, roditelji se često izražavaju manje jasno nego sami sebe. Izbjegavajte fraze kao što je “Bilo bi lijepo da”, “Možete li, molim vas,” “Zašto se vaše stvari nikada ne čiste?”, “Zašto uvek nosim vaše jakne?” Retorička pitanja ili opšta izreka su neprikladna za dijete da shvati da je potrebno odmah djelovati.
# Pravila stvaraju jasnoću
- “Na ulici želim da mi date ruku.”
- “Soba se čisti prije večere.”
- “Dok god jedete, želim da ostanete sjediti.”
- “Nema televizije duže od pola sata.”
Pravila stvaraju jasnu komunikaciju. Oni sprječavaju proizvoljnost držeći odrasle na čvrstim nogama i ne mogu vam svaki dan tražiti nešto drugačije. Ona djeci olakšavaju da ih prate.
# Uvek kreirajte istu akciju
“Kada stignemo kući, želim da objesite svoju jaknu, stavite cipele unutra i operite ruke.”
Procedura prije odlaska u krevet, kada dolazite kući, ili tokom obroka treba uvijek da bude ista.
Iste akcije stvaraju red i pomažu djetetu da ispravno postupi.
# Poslušnost treba vremena
Mnogi konflikti kod kuće nastaju jer ne planiramo dovoljno vremena za sve. Podcjenjujemo vrijeme koje naše dijete treba da se obuče ili da pospremi i često počnete kasno. Zatim nam ponestaje vremena i kreira se užurban ton koji aktivira dugme “Otpor” u svoj djeci.
# Pričaj manje, više djeluj
Od previše razgovora, dijete postaje neosjetljivo na ono što kažemo, postaje “gluh” na „riječi majke“. Jednom treba da kažete šta želite da urade. Previše govora uči djecu samo da možete nastaviti pogrešnu tišinu, jer će mama to ionako reći još nekoliko puta. Previše razgovora često dovodi do borbe za moć i rasprava o tome ko ima posljednju riječ.
# Posljedica je efektivnija od hiljadu riječi
Moj prijatelj se požalio da se njihova djeca mnogo svađaju u automobilu, a svaka vožnja je bila prokletstvo, a djeca su se sve više i više svađala. Jednog dana je najavila da će prestati i prestala je voziti ako nastave da budu tako glasni jer se ne mogu usredotočiti na vožnju na taj način. Jednom su tako dugo stajali na cesti da su propustili večernji program na TV-u. Nakon tri isprekidane vožnje, djeca su prestala biti preglasna u automobilu čim je majka najavila da će prestati voziti.
# Pređite na slijedeću tačku kada je posljednja bila razjašnjena
Obratite punu pažnju na određeno pitanje od početka do ispunjenja vašeg zahtijeva
# Nemojte prerano početi moliti za nešto
Ako želite da se soba uredi, ne napuštajte sobu prije nego što vaše dijete barem počne. Ako želite da idete kući, idite kada to kažete, a ne nakon razgovora pola sata. Želite li da vaše dijete jede, ne zovete preko tri prostorije, a zatim nastavite kuhati u miru i zovete još tri puta.
# Jedinstveni govor tijela
Ostani stajati ako želiš nešto i čvrsto pogledaj svoje dijete. Čvrst izgled često je dovoljan da vaše dijete shvati da ste sada ozbiljni.
# Provjerite jesu li vas čuli
Neka djeca su toliko zaokupljena svojim aktivnostima ili mislima da vas zapravo ne čuju. Dodirnite dijete, držite ga za ruku i tražite kontakt očima. Zamolite dijete da ponovi ono što ste rekli. Uklonite ga – ako je potrebno – iz situacije.
# Smirenost izražava autoritet
Opuštenost uči vašu djecu: “Znam šta je dobro u ovoj situaciji. Želim to zato što je dobro za tebe. “Ti imaš spokojstvo kada prenosiš svoje zahtjeve bez ljutnje, razočaranja ili povrijeđenog ponosa. Smirenost nije ni superiornost ni ravnodušnost. Smirenost je stav koji istodobno zrači snagu i razumijevanje.
# Ne držite propovjedi
Djeca se vrlo brzo isključuju. Razgovarajte sa svojim djetetom izvan konfliktne situacije. Kada se raspoloženje ohladi, mnogo je lakše da vaše dijete shvati o prihvati ono što želite od njega.
# Neka vaša djeca snose posljedice svojih postupaka
Neko vrijeme su sve naše cipele, koje su stajale neuredno, odložene na nekoliko dana. Stajali su na putu svuda, pa sam pomislio da su ih sklonili. To je dovelo do prilično bizarnih situacija, jer je jedno ili drugo dijete ponekad putovalo s prilično neprikladnim cipelama, kada je stvarni par bio u “karantinu”. Čak i da je ovo pravilo za sve bilo čudno – čak su i roditeljske cipele nestajale svaki put, jer je naravno i za njih vladalo pravilo – poruka je konačno stigla na mjesto.
# Signalizirajte djetetu njegove izbore
“Možeš da odlučiš da li želiš da nastaviš da nerviraš druge, onda moraš napustiti igru ili želiš da budeš ljubazni prema njima.” Ako dijete odluči, osjećaće se nekontrolisano i voljnije popustiti.
roditelj.ba
