Uživajte u majčinstvu, u malenim okicama, nogicama i ručicama; grlite, ljubite i pružite svojim bebama svu pažnju i ljubav ovog svijeta. Pažljivo ih slušajte i dajte im slobodu da budu samo djeca.
Đenana Kaminić Puce, reportkerka N1 TV
Đenana Kaminić Puce, rođena je 2.1.1992 godine u Mostaru. Diplomirala je na Fakultetu humanističkih nauka, Odsjek za bosanski jezik i književost, te magistrirala na istom Fakultetu, Odsjek za Komunikologiju. 2015 godine počinje raditi na N1 TV kao reporterka/dopisnica iz Hercegovine. Prati i izvještava o najvažnijim društvenim i političkim dešavanjima na području Hercegovine. Zbog profesionalnog i kontinuiranog izvještavanja o marginalizovanim i ranjivim grupama u bh. društvu i za razvoj društveno odgovornog novinarstva dobitnica je prve nagrade „Srđan Aleksić“ za 2018 godinu. Đenana je majka dvogodišnje Farah.
Našu naslovnicu krasa mlada i perspektivna Đenana Kaminić Puce, poznato lice tv ekrana, majka, supruga, kćerka, sestra, prijateljica… Njena dvogodišnja kćerka farah centar je njenog svijeta, baš kako je i prikazano na naslovnici. Shodno uspjehu koji ova mlada dama postiže, krasi je jednostavnost i želja da uvijek pomogne drugima. Posebnu ljubav i emocije gaji prema svojoj porodici, suprugu Ilhamu i malenoj Farah. U narednim redovima razgovaramo sa Đenanom, a šta smo sve doznali saznajte u nastavku.
Đenana, Vi ste novinarka. Kada ste se odlučili za ovu profesiju?
Moja novinarska karijera krenula je spontano i neplanirano. Lokalna mostarska televizija raspisala je konkurs za prijem novinara i novinarki, te me prijateljica zamolila da krenem s njom, čisto kao pratnja i podrška. Kad smo stigli pred zgradu, pitala me “A zašto ti ne bi pokušala?” Pomislila sam, pa dobro pitanje, ništa ne mogu izgubiti. Tu nas je dočekala tadašnja glavna urednica, a danas velika prijateljica Senada Malanović. Došla sam bez ikakvog novinarskog znanja, bez pripreme, ali Senada je prepoznala potencijal, uvela me u svijet novinarstva i zahvaljujući njoj od samog početka sam podučavana profesionalnim standardima izvještavanja. Velika je sreća na samom početku karijere imati pravog učitelja. Vrlo brzo, počela sam raditi na N1 Televiziji i tu sam i danas.
Otkud ljubav prema ovom poslu?
Novinarstvo mi je uvijek bilo interesantno i privlačno, željela sam studirati žurnalistiku. Međutim, preovladala je ljubav prema maternjem bosanskom jeziku, tako da sam se odlučila da studiram Bosanski jezik i književnost. Kao što sam već kazala, spletom okolnosti počela sam raditi ono što mi je bilo zanimljivije, jer u novinarstvu je svaki dan drugačiji, nepredvidiv i izazovan.
2018 godine bili ste dobitnica novinarske nagrade “Srđan Aleksić”. Koliko Vam znači ovo priznanje?
Vijest da sam dobitnica nagrade za odgovorno i profesionalno izvještavanje o marginalizovanim grupama u kontinuitetu i razvoju društveno-odgovornog novinarstva, doista me iznenadila. Svakom je drago kada dobije barem riječ pohvale za ono što radi, a toga moram istaći ne nedostaje na N1, jer svaki dobar obavljen posao biva pohvaljen, pa čak i nagrađen, tako da i nagrada koja stiže sa strane, kao što je “Srđan Aleksić” je velika satisfakcija i još veći motiv za daljnji rad.
Pored toga što ste uspješna i nagrađivana bh. novinarka Vi ste i majka. Kako ste se snašli u toj ulozi?
Mnogi kažu, biti majka znači mijenjati se iz korijena, daješ cijelo srce i ulažeš svu energiju u svoje dijete koje postaje prioritet. A posvetiti se i ulagati u svoje dijete mislim da ne može nijednoj majci biti teško. Istina, mnogo je odricanja, pogotovo s malim bebama, jer nemamo vremena za neke stvari koje smo obavljali i voljeli prije, ali vremenom sve to dođe na svoje. Tako da smo godinu dana, dok nisam počela ponovo raditi, Farah i ja bile nerazdvojne. Bio je to prelijep period, koji je jako brzo prošao, a kojeg su obilježile maženja, jutarnje igre, presvlačenje, hranjenje, šetnje, gledanje kako raste, uči prve korake, riječi. Prva godina djetetovog žiota je jako bitna i toliko sam sretna što smo svaki trenutak provele skupa, jer upravo je ta prva godina života ključna za psihički, fizički i duhovni razvoj djeteta. Nije bilo teško snaći se, sve obaveze oko nje kao bebe i sada kada je već odrasla djevojčica pričinjavaju zadovoljstvo, jer donijela nam je neizmjernu sreću i radost, a život nam je dobio puno dublji smisao.
Farah je dvogodišnjakinja. Kakva su joj zanimanja?
Širok je spektar njenih zanimanja, ali prije svega trebam istaći da je jako vesela, nasmijana i komunikativna i s njom nikad nije dosadno. Uživa u slikovnicama, knjigama, zajedničkom čitanju, pričama za laku noć. Jako voli slagalice i kreativne igrice koje potiču na razmišljanje, možda iz razloga jer smo joj sve to nudili od najranije dobi. Lutke, barbike nismo nikad kupili, ima samo one što je dobila na poklon, ali se ona uvijek vraća bojankama, slagalicama, pravljenju figurica od plastelina itd. No bitno je znati da dječija sreća ne proizilazi iz materijalnih izvora kao što su na primjer igračke, nego iz roditeljske ljubavi i njihove prisutnosti. Mnogi će izabrati lakši put, kupiti djetetu igračku da se igra i posvetiti se nekim svojim zanimanja, ali činjenica je da su za djecu najsretniji trenuci oni koje provode skupa sa porodicom, bilo da je riječ o zajedničkim igricama, putovanjima, šetnji, odlascima na planinu, park i slično.
Čemu posebno učite Farah? Koje vrijednosti su Vam važne da usvoji?
Mi sada učimo šta je lijepo ponašanje, a šta nije. Učimo da se nakon igre, sve vrati na svoje mjesto, učimo o ljubavi, empatiji, pomaganju – uključujući je u male dnevne aktivnosti, da se obećano mora ispuniti i brojnim drugim bitnim stvarima. Važno mi je da jednog dana izraste u poštenu, moralnu, iskrenu, odgovornu, vrijednu, obrazovanu i pristojnu osobu. S tim u vezi, bitno je naglasiti da se sve ove životne vrijednosti ugrađuju u roditeljskom domu, zapravo dijete gleda svoje roditelje i svake sekunde trebamo biti svjesni da dijete promatrajući nas usvaja te važne životne vještine i vrijednosti.
Kako inače odgajate Farah? U kojem duhu? Šta je po Vama najvažnije kada je u pitanju odgoj djece?
Sve mi je podjednako važno, ne mogu reći da mi je bilo koji aspekt odgoja manje bitan od onog drugog. Nakon ove osnovne potrebe djeteta koju sam spomenula ranije, a to je potreba za sigurnošću i ljubavlju, druga najbitnija stavka je odgoj. Najranija dob i godine u kojima je Farah su ključne za moje djelovanje kao roditelja, usmjeravanje i na ukazivanje šta je dobro, šta loše, šta može, a šta nikako. Pravila se moraju znati. Iako nemam iskustva, smatram da roditelji najveću grešku čine s odgađanjem odgojnih metoda, jer misle da mnoge stvari djeca ne moraju naučiti već u ranoj dobi, pa ih odgađaju za kasnije. Jako je bitno krenuti na vrijeme, iako su mali sve vrlo dobro razumiju i mnogo brže i lakše „pohranjuju informacije“.
O kojim stvarima se ne priča dovoljno kada je u pitanju majčinstvo, a trebalo bi?
Vjerovatno o prvim danima majčinstva, koji su najljepši, ali i najizazovniji za svaku majku. Brojne su nepoznanice i stvari s kojima se majke prvi put susreću, od dojenja, mastitisa, pa nadalje. Prve sedmice, kao da su neka ženska tabu tema, ali dobro je da imamo internet, pa za svaku sitnicu pretražujemo u svako doba dana i noći.
Koliko je Vaš suprug uključen u odgoj Farah?
Suprug uglavnom ispunjava želje, ugađa, mazi i pazi, ali svakako da je u velikoj mjeri uključen u odgoj i naravno trudimo se da zajedno obavimo tu našu životnu misiju na najbolji mogući način. Istinski me raduje, što je maksimalno prisutan u životu svog djeteta i što uživa u tome. Od prvog dana, on je moja desna ruka i mnogo pomaže oko svakodnevnih aktivnosti, a tu su i naši divni roditelji kojima se ne možemo dovoljno zahvaliti za sve što čine, jer ne može se platiti osjećaj bezbrižnosti kad smo nas dvoje odsutni, a znamo da je Farah u sigurnim rukama i da joj ništa ne nedostaje.
Radi posla koji obavljate često ste mnogo na terenu, pa kako uspijete uskladiti svoje privatne i poslovne obaveze?
S obzirom na to da u novinarstvu radnog vremena nema i da ja radim kao dopisnik u nekim trenucima zna biti teško, ali uspostavili smo ritam i pratimo ga. Navikli smo se i dobro funkcionišemo. Svi bismo voljeli da imamo više vremena, da svo vrijeme ovog svijeta provodimo s djecom i porodicom, ali bitno je da ne ispašta ni privatni ni poslovni život. Zbog toga je jako bitna podrška supruga i da funkcionišemo kao tim.
Kako Farah reaguje kada vidi mamu na televiziji?
Nije joj to ništa neobično, s obzirom na to da kada me nema kući zna gdje me može vidjeti. Još kao beba, reagovala je kada bi me vidjela na televiziji, tako da joj je to normalno, iako se kako mi kažu, svaki put obraduje i kaže „Evo mame!“
Za kraj, imate li neku poruku ili savjet za mlade mame?
Uživajte u majčinstvu, u malenim okicama, nogicama i ručicama; grlite, ljubite i pružite svojim bebama svu pažnju i ljubav ovog svijeta. Pažljivo ih slušajte i dajte im slobodu da budu samo djeca.
