Postpartum je period kada trebamo usporiti, trebamo dati sebi vremena da se oporavimo, da naše tijelo zacijeli, da upoznamo našu bebu, da prihvatimo svoju novu ulogu mame
Piše: mr.ph. Anela Kulić, postpartum dula
Biografija: Anela Kulić, imam 39 godina, rođena je u Livnu. Trenutno živi i radi u Sarajevu. Po struci je magistar farmacije i već godinama radi u apoteci. Taj posao je njena velika ljubav. Smatra da taj posao može biti jako human i predivan jer možete mnogo da olakšate i pomognete drugim ljudima. Svakodnevno ima priliku da starima i bolesnima, ako ništa drugo, bude neko ko će ih saslušati i neko ko će im se makar malo nasmijati. Također smatra da kroz taj posao i svakodnevne susrete sa ljudima izbrusila vještine koje je i ranije posjedovala, kao što su razumjevanje, empatija, slušanje, prisutnost i suosjećanje, a koje će joj mnogo značiti u radu sa porodiljama. Udata je 9 godina i smatra da je to zasad najljepši period njenog života. Roditelj su trogodišnjim blizancima, Ishaku i Aiši. Ta dva mala čuda su zapravo razlog zašto je odlučila da se edukujem u polju postpartuma. Trenutno je certificirana postpartum doula, a uskoro planira da završi i edukaciju za savjetnicu za dojenje. U životu su joj najbitniji vjera, porodica i prijatelji i tu puni baterije za sve drugo. Uživa u prirodi i svaki slobodan trenutak pokušava provesti negdje van zatvorenog prostora.
Postpartum (postporođajna) dula je osoba koja radi s majkom u periodu nakon poroda. Dula majci pomaže emocionalno i fizički. Ona vam može pomoći oko bebe, rane, organizacije, može vam pomoći sa uspostavom dojenja, ali isto tako vam nudi podršku prilikom izdajanja ili hranjena bebe formulom. Dula je tu da vas sluša i razgovara s vama, da proživi s vama vaše iskustvo poroda i da bude pomoć i podrška vama i porodici u prihvatanju novih uloga. Ali ono što bih ja istakla je to da je dula podrška majci bez ikakve osude i nametanja svog vlastitog mišljenja.
Nekako sam primjetila da u našoj kulturi ljudi dosta brinu o trudnicama. I same trudnice tada mnogo brinu o sebi i svome zdravlju. Više paze šta jedu, kako se kreću, koliko rade, pokušavaju manje biti izložene stresu i sl. A i porodica, prijatelji, pa čak i stranci primjete trudnicu i pokušavaju joj pomoći, pokušavaju je zaštiti. I to je jako lijepo i pohvalno.
Ali postoji jedan period života gdje je žena, usudila bih se reći, čak i osjetljivija, nježnija, ranjivija, a to je period postpartuma (babinja). Ono što sam primjetila je, da nakon poroda, sva pažnja okoline bude usmjerena na bebu. A majka nekako u tom trenutku kao da postane nevidljiva i na neki način nebitna. Znate ono kad vam dolaze gosti da vide bebu, pa se desi da protrče kraj vas kao da vas i ne vide. I lijepo je brinuti o bebi, lijepo je željeti upoznati to malo biće. Al ono što beba u tom momentu najviše treba je mama i samo mama. Jer sjetite se, mama je bila njen dom punih 9 mjeseci i to malo biće je naviklo samo na svoju mamu, njen glas, njenu toplotu, njene otkucaje srca, pa čak i njen miris. A da bi beba bila dobro i imala ono što joj najviše treba, neophodno je da njena mama bude dobro. I ne samo da kaže da je dobro, kad se neko sjeti da je pita kako je, već da zaista bude dobro. Nažalost, na našem brdovitom balkanu zaboravili smo brinuti o majci porodilji. I onda, često imamo mamu koja brine o sebi, bebi, kući, obrocima bez ičije pomoći ili ima vrlo malu pomoć. Tada mama zaboravlja šta jede, pa čak zaboravi da uopšte jede, zaboravlja da se istušira, pije nedovoljno tekućine i sl. A mnogo je bitno u ovom periodu da zadržimo onu praksu iz trudnoće. U trudnoći razmišljamo da su beba i mama jedno, pa ono što mama jede i beba jede, ono o čemu mama razmišlja i beba doživljava, kad je mama sretna i beba to osjeti. Al znate šta? To se ne mjenja porodom! Nakon poroda mama i beba i dalje ostaju jedna cjelina i apsolutno su ovisni jedno o drugom. Istraživanja pokazuju da beba mamu i sebe doživljava kao jednu cjelinu i mnogo duži period.
Nekada prije smo živjeli u zajednicama i svaka porodilja je imala veliku pomoć ostalih žena oko sebe. Ja bih svima preporučila da i sada pronađu nekoga ko će biti pomoć u prvim sedmicama nakon poroda. Ne mora to čak biti neko iz vašeg domaćinstva, dovoljno je da ima jedna osoba koja će vam svaki dan donjeti nešto toplo za jelo i to će vam već uveliko olakšati vaš dan. Nešto što je od velike pomoći ako nemate takvu osobu je da unaprijed pripremite dosta toplih jela (supa, čorba i sl) i zaledite, jer u ovom periodu nakon poroda, jako je bitno da jedete kvalitetno i toplo, te da pijete dosta tekućine, a sigurno nećete imati vremena da kuhate. Na kraju se često desi da mama prvih dana jede suhu ili nezdravu hranu, a to je nešto što sebi ne bi smjele dozvoliti u tom periodu.
Kada dođemo iz porodilišta odjednom ispliva milion pitanja i nepoznanica. Kako uzeti bebu, kako je kupati, kako promjeniti pelenu, kako njegovati pupak, da li je beba gladna, zašto plače, šta joj fali i sl. I često dobijemo toliko različitih odgovora i izgubimo se u moru informacija. Podcrtat ću da je ovdje jako bitna priprema još u trudnoći za period poslije poroda. Također, mislim da je jako bitno da procjenite šta je to što vi želite i šta vama odgovara. Slušajte svoju intuiciju, slušajte svoje srce, jer zaista mame znaju najbolje. A ako vam je potrebna pomoć u bilo kojem segmentu, onda potražite neko stručno lice, koje je objektivno, nepristrasno i koje će vam dati stručne informacije.
Postpartum je period kada trebamo usporiti, trebamo dati sebi vremena da se oporavimo, da naše tijelo zacijeli, da upoznamo našu bebu, da prihvatimo svoju novu ulogu mame, da prihvatimo novu sebe, da naučimo da živimo u novim okolnostima. Porodom na svijet ne dolazi samo beba, porodom na svijet dolazi i mama. I to je za svaku ženu jedna nova i nepoznata uloga. Dajmo sebi vrijeme da sve to prihvatimo i dajmo si vrijeme da u svemu tome uživamo.
Znate onu staru izreku, 40 dana za 40 godina. To nam govori koliko je period nakon poroda bitan i značajan, ne samo u tom momentu, već nam oblikuje naš život narednih 40 godina. Žena kada se porodi, prolazi najveće hormonalne promjene u toku svog života. Neki hormoni koji su rasli u toku trudnoće naglo padaju, dok neki drugi hormoni rastu. Pokušajte samo na tren zamisliti koliko to utiče na jedan organizam i koliko emocija to izaziva kod jedne osobe. Naučno je dokazano da je majka nakon poroda, 1-2 dana ovisna o svojoj okolini i skoncentrisana je samo na preživljavanje.
Kako bih vam objasnila koliko je važan oporavak, odmor i briga o sebi u prvih 40 dana nakon poroda, podijelit ću s vama nešto što je mene dojmilo na edukaciji za dulu. Uzmite jedan tanjir i stavite ga npr na nogu, but ili sl. Zamislite da imate ranu veličine tog tanjira… Da li biste se ponašale kao da vam nije ništa i radile sve kao prije nastanka rane ili bi ležale i pokušavale da se oporavite? Majka nakon poroda na materici ima ranu veličine tanjira. Ta rana jeste nevidljiva i ona nije prava vanjska rana, kakve zamišljamo kad kažemo rana, ali taj dio našeg tijela treba da se oporavi i našem tijelu u tim momentima odmor je neophodan. Pokušajte ovo uraditi sa svojim suprugom ili bilo kim ko bi vam trebao biti najveća podrška nakon poroda, pitajte ga šta bi on radio kada bi imao ranu veličine jednog tanjira. Vrlo je bitno da osvjestimo naše muževe i okolinu da porod nije nešto što je prošlo i sad smo ko nove. Oporavak nakon poroda zahtjeva vrijeme.
U trudnoći naše tijelo prolazi ogromne promjene. To je period u kojem rastu naši hormoni (najveći rast hormona u životu jedne osobe), raste nam materica na veličinu jedne lubenice, svi organi se pomiču i još dosta toga. I sve se to dešava u nekih 40 sedmica. Nakon poroda hormoni koji su bili neophodni u trudnoći naglo padaju dok neki drugi rastu, materica se vraća u svoju prvobitnu veličinu i na svoje mjesto, organi koji su se pomjerili lagano se vraćaju na svoje mjesto. Naglasit ću da materica 24 sata nakon poroda dođe na veličinu kakva je bila u 20 sedmici trudnoće. Pokušajte to sebi predočiti – za jedan dan se smanji onoliko koliko je rasla 20 sedmica… Za 40 dana nakon poroda treba da se vrati u stanje kakvo je bilo prije trudnoće. Ovih 40 dana je zaista jako bitno i mislim da u svakoj religiji i svakoj kulturi imaju svoju važnost. Ja često znam reći, ako nas je Bog zaštitio tih 40 dana od obavljanja namaza, koji je u islamu obavezna molitva, zašto onda mi same sebi stavljamo neke druge terete i opterećujemo se preko mjere?! Toliko je oporavak i odmor u ovih 40 dana bitan. I molim vas nemojte to zaboraviti.
Možda vam niko ranije nije rekao ništa o postpartumu, jer moje iskustvo, a i iskustva mnogih žena koje poznajem mi govore da se trudnice mnogo češće i više pripremaju za porod, a ono što dolazi nakon poroda smatraju da će proći spontano. Ja ću ovdje naglasiti da je priprema za postpartum veoma bitna i uveliko može olakšati ovaj period. Možda nećete biti sretne pročitati ovo, ali postpartum je težak, neopisivo težak! Ja bih rekla da je to kao jedan uragan, za kojeg ne znate odakle se pojavio niti kada će nestati, a ako se nimalo ne pripremite i nemate nikakvu pomoć, ne znate ni kako se makar malo spasiti i sačuvati. Pokušajte u tom vrtlogu pronaći neka mala skrovišta u kojima ćete makar na tren uživati i izbjeći uragan. Većina žena jednostavno čeka da to sve prođe. Ali, da li želite čekati da period upoznavanja vaše bebe samo prođe ili želite za 5 godina da pričate neku ljepšu priču sa početka života vašeg djeteta?
Pronađite vrijeme za sebe, ne moraju to biti sati, to može biti 10 minuta, al učinite nešto za sebe, nešto što volite i u čemu uživate, nešto što će vas podsjetiti na vas, na ženu koja ste vi. Iako ste postali mama, vi niste samo mama, vi ste mnogo više od toga i sjetite se i svojih drugih uloga, makar na tren.
Za kraj svim majkama želim naglasiti, mame rodile ste bebu. Šta je veće od toga? Molim vas, pogledajte svoje tijelo i recite sebi, ovo tijelo je rodilo dijete i to je najljepše tijelo na svijetu. Vjerujte sebi, budite nježne prema sebi, dozvolite sebi da plačete, dozvolite sebi tugu, ljutnju, dozvolite sebi sve emocije koje prolazite. Nemojte misliti da je postpartum bajka, jer to ne postoji. Nemojte zamišljati idealno majčinstvo koje nam serviraju društvene mreže, jer tvoje majčinstvo je jedinstveno i posebno i nije slično nijednom drugom majčinstvu. I znate šta, ne morate ništa. Ne morate raditi ništa što ne želite ili što ne osjećate da odgovara vama ili vašoj bebi.
Nekada mame očekuju previše od sebe i često misle da trebaju bolje i više. Zastani, udahni, reci sama sebi da si fenomenalna, da si svom djetetu najbolja mama i da mu daješ najbolje od sebe. Ti si ona koja to biće voli najviše na svijetu i ne postoji niko drugi koji tu bebu voli više od tebe.
