Piše: Ana Drina, dječja radna terapeutkinja i osnivačica razvojnog centra NeuroBloom
Biografija:Ana Drina je dječja radna terapeutkinja i osnivačica razvojnog centra NeuroBloom u kojem se bavi rehabilitacijom, ali i poticanjem razvoja beba i djece do pete godine, kako na motoričkom tako i na kognitivnom i komunikacijskom planu. U svom radu kombinira grupne radionice i individualne programe podrške roditeljima, uz konstantan rad s djecom sa različitim razvojnim teškoćama. Njezina je misija približiti roditeljima stručna znanja na razumljiv i praktičan način, osnažujući ih da u svakodnevnim situacijama prepoznaju i potiču razvojne potencijale svog djeteta.
Svjesni smo svi da vrijeme ‘onda’ i vrijeme ‘sada’ nije isto, ni po čemu. Onda smo izlazili bez telefona i provodili po cijeli dan vani, danas djeci nažalost dajemo telefone. Onda smo nosili Nokie 3310, danas svi imamo najnovije modele telefona, onda nismo imali lijekove za mnoga oboljenja, danas uspješno liječimo vrlo teška stanja i bolesti. Onda smo svi bili u hodalicama, danas znamo da to nije pametno jer čitave generacije imaju probleme sa donjim leđima daleko prije mirovine. Jednako kako tehnologija svakim danom napreduje, tako i medicina uz znanost svakodnevno dolazi do novih saznanja i otkrića. Završavaju se istraživanja koja su trajala po 15 i više godina, te dolazimo do činjenica koje ukazuju na sve ono što možemo i trebamo raditi drugačije.
Istraživanja i stručnjaci odavno su konstatirali – prve tri godine života predstavljaju najvažnije razdoblje za razvoj djeteta. U najintenzivnijem razvojnom periodu prve godine života stvaraju se temelji za motoričke, kognitivne, emocionalne i socijalne vještine.
Radna terapija u najranijoj dobi prepoznaje upravo taj potencijal: ona kroz igru, rutine i prirodne svakodnevne aktivnosti potiče razvoj djeteta i osnažuje roditelje da budu aktivni sudionici tog procesa.
Što je radna terapija u ranom djetinjstvu?
Radna terapija je struka usmjerena na podršku pojedincu da kroz svakodnevne aktivnosti razvija i koristi svoje sposobnosti. Kada je riječ o djeci, tu je naglasak na igri, komunikaciji, senzornom istraživanju i motoričkom razvoju. U najranijoj dobi radna terapija ne znači nužno formalni tretman konkretne poteškoće, već i samo stvaranje okruženja i iskustava koja pomažu bebi da prirodno raste i uči. Kako omogućiti bebi poticajno okruženje i što to znači?
Američka organizacija za radnu terapiju (AOTA, 2020) u svojim smjernicama za djecu od rođenja do pete godine posebno naglašava preventivnu ulogu. Cilj nije samo podržati djecu s već uočenim teškoćama, nego i pružiti poticaje svim bebama kako bi se njihov razvoj odvijao što skladnije. Kako bi pružili adekvatan poticaj i stvorili okruženje za pravilan razvoj, nije potrebno uzimati bebe na terapijske seanse, već osnažiti roditelje i užu zajednicu kako bi oni mogli adekvatno djelovati. Osnaživanje i edukacija roditelja, ključna je karika u lancu prevencije.
Rana intervencija i plastičnost mozga
Mozak djeteta u prvim godinama pokazuje izuzetnu plastičnost. Upravo tada dijete najbrže uči, a iskustva koja doživljava ostavljaju dubok i dugotrajan trag. Zbog toga stručnjaci naglašavaju važnost rane intervencije – što ranije podrška započne, bolji su razvojni ishodi.
Podrška u ovom razdoblju podrazumijeva jednostavne, ali ciljane aktivnosti: poticanje slobodnog kretanja, boravak na podu, igre koje razvijaju koordinaciju, dodirivanje i istraživanje različitih materijala, komunikaciju i razvoj privrženosti kroz glas, pjesmu i mimiku. Svaka od tih aktivnosti pridonosi razvoju neuronskih veza i izgradnji vještina i potencijala, koje će djetetu biti potrebne u budućnosti. Svaka od ovih aktivnosti ima svoje vrijeme i mjesto, načine prilagodbe svakoj bebi individualno, ovisno o njenoj dobi i razvojnim ciljevima u određenom trenutku. Kroz rad sa mladim roditeljima, uočava se jedan konstantni obrazac, roditeljima nedostaje informacija i znanja o tipičnom razvoju djeteta, što nije ni iznenađujuće ni neobično. Nitko od nas u svojem općem formalnom dijelu obrazovanja nije bio u prilici dobiti takve informacije.
Stoga je jedan od ključnih trendova u praksi danas, a također i u NeuroBloom-u,
uključivanje roditelja u proces. Umjesto da tretman bude odvojen od svakodnevnog života, roditelji se osnažuju da postanu aktivni sudionici. Istraživanja pokazuju da kada roditelji uče kako poticati dijete u prirodnim situacijama – tijekom kretanja, hranjenja, presvlačenja, igre na podu ili uspavljivanja – dijete ostvaruje brži i kvalitetniji napredak.
Roditelj tako postaje prvi i najvažniji “terapeut”, a stručnjak mu pomaže da uoči potrebe djeteta, prepozna njegove male uspjehe i ponudi mu primjerene izazove. Time se jača i sama roditeljska sigurnost, što pozitivno utječe na cijelu obitelj.
Snaga igre
Igra nije samo zabava – ona je osnovni posao djeteta. Kroz igru dijete istražuje svijet, razvija motoriku, uči o uzroku i posljedici, stječe prve komunikacijske obrasce i gradi odnose.
Kroz tretmane i susrete uvijek se proteže igra, jer igra kao i dijete – ima svoje faze razvoja, zato učimo kako igru razvijati, njegovati i podržati.
Aktivnosti poput puzanja po podlozi, hvatanja lopte, istraživanja knjiga sa slikama ili ubacivanja loptica nisu samo razonoda. One su istodobno dijagnostički kriteriji i aktivnosti u terapijskom procesu. To su aktivnosti koje jačaju mišiće, potiču koordinaciju ruku i očiju, razvijaju pažnju i koncentraciju te pružaju prilike za socijalnu interakciju.
Ponekad je upravo taj trenutak, onaj koji je presudan, da roditelji osvijeste koliko su jednostavne i naizgled nevažne aktivnosti, zapravo temelj i osnova svega što slijedi.
Poseban naglasak stavlja se na jednostavne, nestrukturirane igre, uz pasivne i tihe igračke koje ostavljaju prostor djetetu da bude istraživač. Takve igre često daju veće koristi od složenih igračaka koje same “vode” aktivnost.
Okruženje u kojem dijete odrasta ima iznimno važnu ulogu. Prostori koji su sigurni, ali i dovoljno stimulativni, omogućuju djetetu da slobodno istražuje. Kroz edukativne susrete u NeuroBloom-u stoga uvijek pružamo savjete roditeljima o malim prilagodbama doma: vrsta prostirke na podu koja potiče kretanje, jednostavni predmeti koji se mogu slagati i gurati, miran kutak za igru bez suvišnih podražaja, odabir igračaka primjeren dobi.
Takve promjene ne zahtijevaju velika ulaganja, a mogu znatno utjecati na bebin razvoj. Naglasak je na kvaliteti interakcije i iskustva, a ne na količini igračaka ili složenim didaktičkim pomagalima.
Svako dijete je jedinstveno. Razlikuje se po temperamentu, brzini razvoja, interesima i potrebama. Kao terapeut, uvijek polazim od djeteta i obitelji – ne postoje univerzalna rješenja, već se planira ono što najbolje odgovara pojedinom djetetu i obitelji.
Takav individualizirani pristup osigurava da se poštuju djetetovi ritmovi i granice. Neka djeca trebaju više vremena za razvijanje motoričkih vještina, druga pak brže napreduju u komunikaciji. Suvremena radna terapija uvažava te razlike i oblikuje poticaje koji odgovaraju upravo tom djetetu.
Preporuke za roditelje
Nemojte ostajati sami sa svojim brigama i pitanjima, nemojte svoje dijete uspoređivati ni sa kim, posebno ne sa drugom djecom u svom okruženju.
Imamo sreću da živimo u vremenu u kojem nam je sve dostupno na klik ili samo jednim pozivom. Informirajte se, o razvojnim fazama i načinima poticanja razvoja, jednako kako biste se informirali o novom telefonu koji želite kupiti.
Ono što danas (u najranijem uzrastu) izgleda kao izazov ili poteškoća, može našim djelovanjem potpuno nestati ili se nedjelovanjem ustostručiti.
Zaključak
Radna terapija u najranijoj dobi donosi nove perspektive i mogućnosti za poticanje razvoja. Njezin cilj nije zamijeniti roditeljstvo, nego ga podržati i osnažiti. Suvremena istraživanja jasno pokazuju da ulaganje u prve godine života donosi dugoročne koristi – ne samo za dijete, nego i za obitelj i društvo u cjelini.
Umjesto da se oslanjamo na uvjerenje “tako su radili naši roditelji i mi smo ispali dobro”, danas imamo priliku povezati iskustva prošlih generacija s najnovijim znanstvenim spoznajama. Time ne odbacujemo prošlost, već stvaramo budućnost u kojoj svako dijete, ali i roditelj u svojoj ulozi, ima priliku ostvariti svoj puni potencijal.
Reference:
- American Occupational Therapy Association. (2020). Occupational Therapy Practice Guidelines for Early Childhood: Birth–5 Years. American Journal of Occupational Therapy, 74(3), 7403397010.
- Case-Smith, J. (2013). Systematic review of interventions to promote social–emotional development in young children with or at risk for disability. American Journal of Occupational Therapy, 67(4), 395–404.
- Roberts, M. Y., & Kaiser, A. P. (2011). The effectiveness of parent-implemented language interventions: A meta-analysis. American Journal of Speech-Language Pathology, 20(3), 180–199.
