Za 20 godina, moja djeca se neće sjećati kuće ili moje frizure, ali će se sjećati kvalitetnog vremena koje smo proveli zajedno i ljubavi koju su osjećali.
Amna Hankić, majka jednog predivnog dječaka koja trenutno živi u Njemačkoj. Amna je osoba koja svoje slobodno vrijeme posvećuje snimanju lifestyle sadržaja na svom YouTube kanalu. Iako je na početku snimanje bilo njezin hobi, nakon tri godine možemo reći da je to postala jedna vrsta posla, kojim se sada bavi sa zadovoljstvom.
Kroz ovaj tekst, Amna će s vama podijeliti svoje iskustvo roditeljstva, odgoja djeteta i važnosti kvalitetnog vremena provedenog s njim. Kroz njene riječi, otkrit ćete kako se nosi s izazovima i radostima majčinstva te kako svojim sinom Andijem gradi trajne uspomene ispunjene ljubavlju i razumijevanjem. Pratite Amnino putovanje i njen osvrt na roditeljstvo, nadajući se da će vam njeni savjeti i iskustva biti inspiracija u vašem vlastitom putu kroz majčinstvo i odgoj djeteta.
Piše: Amna Hankić, frizer
Dobar dan vašim čitaocima, ja sam Amna Hankić. Trenutno živim u Njemačkoj, ali sam rođena i odrasla u Bosni i Hercegovini, u gradu Tuzli. Mama sam jednog predivnog dječaka od dvije godine. Po zanimanju sam frizer ali sam trenutno na porodiljskom odsustvu. U svoje slobodno vrijeme snimam lifestyle na svom YouTube kanalu “Amna Hankic”. Rekla bih da je to moj hobi međutim lagala bih. Svakako da je na početku snimanja i bio ali nakon 3 godine usudila bih se reći da je danas to jedna vrsta posla, koji me ne opterećuje previše.
Andi je dječak koji ima dvije godine. On je zaista jedno divno, dobro i poslušno dijete. Svakako da je ponekad nestašan ali dijete je dijete i to je sasvim uredu. Bez granica je radoznao i uživa u istraživanju stvari oko sebe. Veseo je i pozitivan, a sada kada je i propričao uživamo u njegovim rečenicama koje sa velikim uzbuđenjem izgovara i sklapa. I najvažnije od svega je da je dijete okruženo ljubavi, što ujedno smatram i najvažnijim faktorom.
Zaista dajem sve od sebe da nam većina dana prođe u igri kao i naravno učenju nečega novog. Najviše volim provoditi vrijeme s njim napolju i na taj način mu pružiti prostor za njegovu razigranu energiju. Svakako i dok smo u kući uključujem ga u sve svoje kućne aktivnosti. Zajedno slažemo suđe iz mašine, zajedno kuhamo, usisavamo ili brišemo prašinu. Mislim da je lijepo i već sada, sa dvije godine učiti dijete takvim stvarima. Od naših rutina najviše se pridržavam toga da Andi na vrijeme ide na spavanje. Pored popodnevne dremkice koja je negdje između 12:00 i 13:00 jako mi je bitan “finalni” odlazak na spavanje koji je između 19:00 i 20:00. Andi je istuširan, pije svoje mlijeko i odlazi na spavanje. San je broj jedan.
Odgoj je jako kompleksna tema o kojoj bih mogla pričati danima. Smatram da je sretno djetinjstvo korijen dobrog i kvalitetnog života u budućnosti. Djeci je potrebna ljubav, razumijevanje, pažnja, prihvatanje i komunikacija. Svakako da se granice moraju postaviti za dobrobiti djeteta. Tehnologija je danas preuzela ulogu zabavljanja i odgoja djeteta i to je jedan od glavnih uzročnika problema kada je u pitanju mentalno zdravlje.
Komunikacija je sa druge strane lijek. Zaista mi je stalo do toga da Andi zna da njegova mama vidi sve njegove “male” uspjehe. Želim ga slušati i posmatrati njegove potrebe. Jednostavno želim da zna da sam tu.
Potrebno je upoznati svoje dijete. Svaki savjet je dobrodošao ali to ujedno i ne znači da ga trebam slijediti. Moje dijete nije isto kao i tvoje. Ali pored toga najvažnija lekcija jeste ta da ne brinem za kuću, uredno poslaganu odjeću, blistavu kuhinju ili sortirane igračke. To djeca ne pamte. Ono što pamte jeste zadovoljna i sretna mama. Za 20 godina, moja djeca se neće sjećati kuće ili moje frizure, ali će se sjećati kvalitetnog vremena koje smo proveli zajedno i ljubavi koju su osjećali.
Prihvatite svoju prvu ulogu uzora svom djetetu.
