Uloga roditelja prodire u svaku ulogu koju je osoba prethodno imala, ali je ne poništava.
Piše: magistar psihologije Amila Ohranović-Katerji, Poliklinika SaNaSa
Amila Ohranović-Katerji magistrirala je psihologiju na na Univerzitetu u Sarajevu. Kognitivno bihevioralni je psihoterapeut pod supervizijom. Učestvovala je u edukacijskim radionicama vezanim za stigma programe i mentalna oboljenja, organizovala je edukacijske radionice u srednjim školama. Živi i radi u Sarajevu, u Poliklinici Sanasa.
Roditeljstvo je težak posao koji uključuje zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba poput hrane i fizičke sigurnosti, ali i emocionalnih potreba, a što se postiže odgojem. O temi roditeljstva za Roditelj piše magistar psihologije Amila Ohranović-Katerji
U trenucima kada se rađa beba, rađa se i roditelj. Čitav proces u kojem se život formira u utrobi, sve odluke i putevi koji dovode do istih, putanja su kojom buduća majka i otac paralelno otkrivaju novi svijet. Nije u pitanju samo ljubav, briga ni strah prema novom biću koje dolazi, već ulazak u novu ulogu na vlastitom životonom putu koja zauzima preplavljujuće mnogo prostora. Naši stariji su znali reći kako je roditeljstvo nemoguće objasniti dok sam ne postaneš roditelj – pored ljubavi prema vlastitom potomku i produžetku, percepcije bespomoćnosti malene bebe koja je u direktnoj ovisnosti od roditelja, emocije straha i sumnje u vlastitu kompetentnost, postoji neverbalni faktor koji ostavlja intenzitet koncepta roditeljstva nemogućim za objasniti. Majka i otac su direktno odgovorni za njihovo dijete, ali ni u kojem slučaju ne treba zaboraviti da su direktno odgovorni i za novonastalu majku i oca. Uloga roditelja prodire u svaku ulogu koju je osoba prethodno imala, ali je ne poništava. Sve što mi jesmo ostaje, ali evoluira, mijenja svoju formu da se uskladi sa novom realnošću. Uredu je osjećati umor, bespomoćnost, preplavljenost. Uredu je trebati pauzu. Uredu je nemati sve pod kontrolom u svakom trenutku. Brojna istraživanja se bave pitanjem osjećaja krivnje, posebno naglašenim kod majki. Isprepletenost socijalnih tendencija, zajedno sa velikim hormonalnim promjenama uzimaju svoj danak. Tehnički, osjećaj krivnje se javlja kada se ispunjava vlastita satisfakcija umjesto da kompletan fokus bude na bebi. Fenomen je internacionalan. (Collins, 2021) Roditelji se toliko trude da zadovolje socijalne standarde „dobrog roditeljstva“, da iscrpljuju svoje i kognitivne i fizičke kapacitete mnogo preko granice koja je dovoljna za bebu. Sasvim je uredu primiti pomoć. Potražiti stručnu pomoć radi lakše adaptacije. Često se zaboravlja da upoznavanjem svog djeteta upoznajemo i nove aspekte sebe i učimo usput. Stalno i iznova. U praksi, kada jedan roditelj preuzima veću odgovornost ili je samohrani roditelj, a doživljava akutne probleme, javlja se i dodatno opterećenje. Nerijetko dolazi do katastrofičnih misli o eventualnim posljedicama po dijete kao što su „Ne smijem prenijeti svoj strah djetetu.“ ili „Ono sve osjeti preko mene, naškodit ću mu.“ , gdje se uobičajeni pritisak još dodatno pojačava i blokira.
A jednostavna istina je, da bez obzira na sve životne izazove koji nisu pod našom kontrolom, najbolja i najvažnija stvar koju možemo uraditi za dijete jeste da ga volimo i to mu pokazujemo. Ukoliko dijete odrasta formirajući bazično uvjerenje da je voljeno, ukoliko ima sigurnu podršku kroz život dok se sam suočava sa novim životnim situacijama, njegovo mišljenje i odluke su relevantne, lakše će se suočiti sa velikim bijelim svijetom. Ljudski je griješiti, tražiti, otkrivati i mijenjati mišljenje. Djeca uče po modelu i zato je neophodno da se trudimo da i sebe bezuslovno volimo kao što volimo djecu, i sebi pružamo ono što bismo voljeli da naše dijete sebi pruži. Na ovaj način dijete uči ljubav prema životu. Kako navodi Erih From, roditelji pružaju djeci mlijeko i med života. Mlijeko, majčino mlijeko, je simbol prvog vida ljubavi, brige i afirmacije i potreban je za preživljavanje. Med je slast života, ljubav prema životu i strast što smo živi. Da bismo našoj djeci bili u stanju pružiti nektar života, potrebno je da i sami budemo sretni.
