Almedina Bejtić: Male umjetničke kreacije koje donose radost i ljepotu svakodnevnim trenucima roditeljstva

Izradi trakica za kosu koje su više od običnog modnog dodatka.

Piše: Almedina Bejtić, intervju

U ovom intervju u kojem ćemo vam predstaviti talentiranu mladu ženu koja svojom kreativnošću i vještinama izrade unikatnih trakica za kosu osvaja srca mladih roditelja i njihovih predivnih novorođenčadi djevojčica. Njezina priča o rukotvorinama i strastvenom radu inspirirat će vas i pokazati koliko ljubavi može biti uloženo u svaku malu kreaciju. Upoznajte Almedinu Bejtić ženu koja se posvetila izradi trakica za kosu koje su više od običnog modnog dodatka. Njezine trakice su male umjetničke kreacije koje donose radost i ljepotu svakodnevnim trenucima roditeljstva. U ovom intervjuu, Almedina će nam otkriti svoju inspiraciju, proces izrade, izazove s kojima se susreće i mnoge druge zanimljive aspekte njezinog posla. Uđimo zajedno u svijet rukotvorina i saznajmo više o Almedini i njezinim predivnim trakicama za kosu.

Kako ste se počeli baviti izradom trakica za kosu? Što vas je inspiriralo?

Sve je počelo prije 3 godine, kada sam rodila svoju kćerkicu. Zaljubljenost u to malo biće je potaknula moj kreativni duh na novi način izražavanja. Tako je nastala i prva trakica napravljena baš za nju, koju još uvijek čuvam.  U šetnji bi nas zaustavljale druge mame sa pitanjem gdje sam kupila trakicu te mogu li napraviti i njima, platile bi koliko god treba. Tako je sve krenulo. Od poneke narudžbe mjesečno do toga da danas svaki dan moram odvojiti minimalno 5 sati za ovaj svoj mali biznis.

Kako biste opisali svoj stil ili estetiku kada je riječ o izradi trakica za kosu?

Estetika je ono što prvenstveno prenosim na trakice. Bitno mi je da su lijepe, prefinjene i nesvakidašnje. Da osvajaju na prvi pogled. O svom stilu nikad nisam razmišljala niti ga definirala. On je naprosto izraz mene, onoga što volim i u čemu uživam. Ali ako ga već moram nekako opisati rekla bih svečano sa primjesom ekstravagantnog.

Koje materijale najviše volite koristiti u svojim kreacijama?

Najčešće je to svileni muslin i žoržet od kojih trakice budu lepršave, mekane, toliko lagane da ih bebice na glavi ni ne osjete. Tu su još staklene perle, kristali, perje, til… Koristim od svega pomalo da bih složila jednu trakicu.

Možete li nam reći nešto više o procesu izrade trakica za kosu? Kako započinjete i koji su vaši koraci?

Izradu trakica radim u tri faze. Prva i najzahtjevnija faza je izrezivanje odabranog materijala u željene veličine i oblike. Potom rubove obrađujem, odnosno spaljujem na svijeći praveći tako latice za cvjetiće, listiće i ostalo. Druga faza obuhvata šivenje i sastavljanje tih sitnih obrađenih dijelova. Ovdje je veoma važno da je prva faza urađena kvalitetno. Kada sašijem cvjetice i napravim sve dijelove, tada ide treća faza a to je slaganje trakice. Tu dolazi do izražaja sva kreativnost, osjećaj za estetiku i harmoniju. Ponekad trakicu složim jako brzo, a ponekad taj proces traje. Obično tako, kada nisam u potpunosti zadovoljna izgledom trakice, ona stoji na mome radnom stolu posmatram je, vraćam joj se ponovo, neki detalj se doda, neki izmjeni, sve dok ne kažem “Eh, to je to!”. I tada je tek fotografišem i šaljem mušteriji na uvid.

Koja je najveća izazovnost u izradi trakica za kosu? Kako se nosite s tim izazovima

Na početku je možda to bio izazov da moji ukrasi budu drugačiji, jedinstveni da budu prepoznatljivi. Da postignem kvalitet izrade i materijala za cijenu trakice koju jedna mama na porodiljnom odsustvu može sebi priuštiti. Ali kada imate jasnu viziju, radite iz ljubavi i zato što vas nešto opušta i čini sretnom, ove stvari se brzo poslože. Tako da je, ustvari, moj najveći izazov s kojim se vječito borim, naći slobodnog vremena za izradu trakica. Budući da sam majka dvoje male djece, koji traže svoje posebno vrijeme, pa su tu i kućne obaveze svake žene, supruge…jako mi je teško sve uskladiti. Trenutno uspijevam, nažalost, na uštrb manjka sna i mog društvenog života. Mada dobrom organizacijom i planom rada se postiže puno toga. Upravo zbog ovog izazova na izradu trakica se čeka malo duže, ali tu su moje strpljive mušterije kojima se često i divim zbog toga.

Imate li neku omiljenu trakicu ili dizajn koji ste osobito ponosni

Ne mogu izdvojiti niti jednu trakicu jer, iskreno, ja se zaljubim u svaku koju napravim. Ali mogu izdvojiti trakice koje mame najradije biraju za svoje bebice. Tu su mašnice od svilenog muslina, koje su nekako postale i “must have” kada su najmanje bebice u pitanju. Slobodno mogu da kažem da je upravo tu trakicu proslavila fotografkinja novorođenčadi, moja draga, Belma Čorbo. Jedna decentna i nježna trakica koja kao rekvizit za fotografisanje istakne svu ljepotu bebica i uspomene učini posebnim. Zatim jedan model trakice u puder rozoj boji koju sam do sada ponovila nebrojeno puta. Često se našalim da je mogu složiti i zatvorenih očiju.

Koja je ciljna skupina za vaše trakice za kosu? Kome su namijenjene

Moje trakice i ukrasi za kosu su namijenjeni svima koji imaju izgrađen ukus, koji žele izbjeći uniformisanost, izgledati drugačije i izdvojiti se iz mase. Trakice kupuju i poznate mame, i one skromne, visokog i niskog životnog standarda, dakle samo je stvar ukusa.

Kako birate boje i uzorke za svoje trakice? Postoji li neka posebna inspiracija iza toga?

Trakice uglavnom izrađujem po narudžbi da upotpune određeni outfit. Mame pošalju fotografiju haljinice uz koju žele trakicu, tako da je ja prilagođavam bojom i dizajnom. Svaka haljinica ili događaj za koji je trakica namijenjena inspiriše me na svoj način. Ne postoji trakica koju sam napravila da nije ponovljena na desetine puta.

Kako kupci mogu naručiti vaše proizvode? Imate li internetsku trgovinu ili prodajete na sajmovima i tržnicama?

Moji radovi se mogu pogledati i naručiti putem profila Mamina šmizla na instagramu i facebooku. Za sad je tako, i vjerovatno će se zadržati još neko vrijeme. A ne krijem želju da bih voljela svoje radove izložiti i na nekom sajmu kreativaca, upoznati druge ljude, upoznati svoje mušterije i družiti se. Osjećam da bi i oni to voljeli. Jer često se desi da svoje trakice prepoznam na ulici na bebicama, pa tako priđem, javim se. Budu to jako dirljivi razgovori, puni emocija. Jedini razlog koji me sprječava u tome je veliki broj narudžbi koji mi ne ostavlja vremena ni prostora da se pripremim za sajam.