Trudnoća je za mene predstavljala 9 mjeseci povezivanja sa bebom, slušanja srca ispod mog srca.
Piše: Ajla Omeragić, njegovateljica
Ajla Omeragić je rođena prije 30 godina u Sarajevu. Završila je Gimnaziju i obuku za njegovateljice. Udata je i majka dvogodišnje Amany.
Ajla Omeragić je rođena prije 30 godina u Sarajevu. 27 godina provela je u Sarajevu gdje je završila Gimnaziju i obuku za njegovateljicu. Prije tri godine se udala u Konjic, a prije dvije godine rodila predivnu djevojčicu Amany. Ajla je Amany rodila u momentu najjačeg pandemijskog vala Covida 19. Sa Ajlom smo razgovarali o trudnoći i porodu u pandemiji kao i o odgoju i drugim zanimljivim stvarima. U nastavku pročitajte više.
Majka ste dvogodišnje Amany. Možete li nam reći kako je protekla trudnoća?
Moja trudnoća je protekla u najboljem mogućem redu bez ikakvih komplikacija. Bila sam veoma aktivna trudnica i mogu reci da nisam bila zahtjevna tj. nisam imala nekih posebnih želja kao što pričaju da trudnice imaju. To koliko sam aktivna bila govori i činjenica da sam na dan kada mi je počeo porod bila u shoppingu kupujući stvari za bebu. Uživala sam u svakom trenutku trudnoće. Ja i muž smo išli zajedno na svaki pregled i uvijek se radovali novom terminu kada ćemo čuti srce naše male bebe i vidjeti kako se razvija.
Šta je vama značila trudnoća? Na koji način ste se pripremili za porođaj?
Trudnoća je za mene predstavljala 9 mjeseci povezivanja sa bebom. Slušanja srca ispod mog srca, praćenje promjena tijela i shvatanje koliko smo mi žene ustvari jake. Pripreme za porođaj sam više provela na mentalnoj bazi nego fizičkoj s obzirom da sam bila aktivna cijelu trudnoću. Ali sam imala strah od svega što me čeka. Od bolova, igli, šivenja, ma baš svega. Porođaj se desio 7 dana prije termina i mogu reći da me zatekao nespremnu jer u tom momentu je bio početku pandemije korone kada su Konjic proglasili za bosanskohercegovački Wu han.
Amany je jedna vesela djevojčica o čemu svjedoče njene fotografije. Kakvog je temperamenta?
Amany je jedna veoma radoznala djevojčica. Voli šetnje kroz šumu, vožnje njenog balans bike-a. Veoma je mila, puna ljubavi, i ko god je vidi prvi put oduševi se, a isto tako zna da bude i ljuta i opasna kada nešto nije onako kako je ona zamislila. Evo da podijelim jednu anegdotu sa Amany koja nam se desila nedavno. Trenutno je u fazi sakrivanja i gdje god uspije ona se sakrije pa je mi tražimo. Nedavno smo muž i ja bili u prodavnici odjeće koja je na sprat. Muž je ostao s njom na donjem spratu a ja sam se popela na gornji. Dok je muž sa njom razgledao odjećicu ona je vidjela nekog dječaka i sa njim se igrala tu oko vješalica, u jednom trenutku muž se okrenuo i nije je vidio, okretao se zvao je ali ništa. Već se prepao da je izašla bez nas i milion drugih scenarija u glavi. Na svu sreću roditelji tog dječaka su njega vidjeli kako se uvlači među vješalice i zovnuli ga da se vrati i za njim je izasla Amany. Jedna strašna ali opet zabavna anegdota.
Koliko Vam je važan odgoj djece?
Odgoj djece predstavlja prvu i najveću stepenicu stvaranja dobrog ili lošeg čovjeka u budućnosti.
Koliko je u odgoj uključen Vaš suprug?
Ja i muž smo podjednako uključeni u odgoj naše Amany. Mi to sve provodimo kroz igru. Učimo je da ne bude sebična, da uvijek dijeli, da bude blaga i mila ali i da ne da na sebe. Pravimo tu neki balans i za sada nam uspijeva. Muž igra veliku ulogu u njenom odgoju, jer kao što naši ljudi kažu kćerke su vezane za očeve. Ona u njemu vidi sigurnost i snagu, kao i bezgraničnu ljubav.
Za kraj imate li neki savjet za naše čitateljke?
Jedini savjet koji imam za čitateljke koje su mame ili trebaju postati mame, samo se opustite, ne upoređujte svoje dijete sa nekim drugim, jer svako je dijete posebno za sebe. I potrudite se da budete sto manje nervozne, pa čak i kad ste ne naspavane i umorne, jer djeca baš sve osjete. Samo što više maženja i ljubavi, jer prebrzo rastu i pamte samo to koliko smo bili uz njih, a ne da li je sve sređeno tip top u kuci.
