Definitivno jedan od najljepših trenutaka u životu je kad su mi donijeli sina, a on me gleda onim svojim malim a velikim očima. Neopisiv je to trenutak i osjećaj!
Intervju: Aida Beširević, social menadžer
Aida Beširević je rođena 1991. godine. Završila je Fakultet zdravstvenih studija u Bihaću i stekla zvanje bachelor zdravstva. Trenutno obavlja poslove kao freelencer, te radi kao i social menadžerica i vodi društvene mreže poslovnih subjekata.
Aida Beširević je tridesetjednogodišnja menadžerica iz Bihaća. Po struci je bachelor zdravstva. Trenutno ne radi u struci, ali je svoju ljubav prema marketingu bazirala na vođenju društvenih mreža poslovnih subjekata. Aida je 8 godina u braku i majka je dvogodišnjeg dječaka Senaida. U nastavku Vam donosimo intervju sa ovom zanimljivom Bišćankom.
Aida je mama dvogodišnjeg dječaka. Kako ste se snašli u ulozi majke?
Mnogo bolje nego očekivano! Plašila sam se kao i sve trudnice koje čekaju svoje prvo dijete. Milion pitanja u glavi poput da li ću se znati snaći, da li ću znati smiriti bebu kad plače i znati zbog čega plače. Da li ću ga moći dojiti.. Šta sve jednoj budućoj majci može na um pasti tako je i meni sve to prolazilo kroz glavu, ali na kraju kad se rodio moj sin shvatila sam da sam se rodila i ja kao majka. Odmah sam se sjetila riječi svoje majke kad mi je govorila, ne brini ništa sve ćeš ti znati kad se dijete rodi, jer rođenjem djeteta rađa se i majčinstvo i to je stvarno tako bilo. Od prvog dana od povratka kući iz porodilišta smo se veoma dobro snalazili. Brzo smo stekli neku našu dnevnu rutinu i tako je i danas nakon dvije godine. Tačno se zapitam kad su prije prošle ove dvije godine.
Možete li nam opisati malo vaš period trudnoće? Kako je bilo biti trudnica? Da li Vas je bilo strah poroda?
Bogu hvala imala sam tako divnu trudnoću koju bih svakome poželjela. Do posljednjeg dana sam se kretala i šetala, jednostavno mi je godilo biti stalno u pokretu. Najteži period trudnoće bio je u aprilu 2020. kad zbog korone nisam skoro 14 dana izlazila iz kuće. Ti dani su tako sporo prolazili da sam u tom trenutku bila svjesna koliko sam ja zapravo sretna. Kako je samo onim trudnicama koje zbog komplikacija u trudnoći moraju cijelo vrijeme da miruju. Što se tiče poroda, izbjegavala sam i da razmišljam o tome. Za vrijeme studija sam imala praksu na porodilištu gdje sam prisustvovala na više poroda pa sam se svega mogla nagledati, na moju sreću ili nesreću u tim trenucima sam pokušavala samo da se prisjetim onih lakših poroda koji su prošli bez komplikacija i nadala se da ću i ja tako proći. Na kraju sam jedva čekala da sve prođe i da se vratimo kući živi i zdravi uživamo skupa u našem novom životu.
Sve mame pamte prvi susret sa svojim djetetom. Kakav je bio Vaš?
Definitivno jedan od najljepših trenutaka u životu kad su mi donijeli sina a on me gleda onim svojim malim a velikim očima. Neopisiv je to trenutak i osjećaj. Kada je babica dovezla sve bebice u onim dugim kolicima, sve bebice spavaju ili žmire, samo moj Senaid gleda sve oko sebe da se i babica začudila kako sve promatra. Nikad neću zaboraviti taj trenutak i tu sreću….Uzela sam svoj mobitel da nas uslikam zajedno i pošaljem svojima sliku, on gleda pravo u kameru od telefona i to je ispao tako dobar selfie, naš prvi selfie da smo se svi smijali i govorili evo ga voli da se slika i pozira kao mama njegova i ako je to danas već malo drugačije kad hoću da ga uslikam odmah bježi.
Kako je protekla prva godina sa Senaidom ?
Kad bi mi neko ovo pitanje postavio tad govorila bih da znam da će ovako biti i drugo, odmah bih još jedno dijete rodila. Senaid je bio baš jedna fina i nezahtjevna bebica. Skoro nikad nije plakao osim kad traži da jede, nikad nije bio ni bolestan, čak ni dan jedan nije imao grčeva, možete zamisliti kako sam ja jedna sretna mama. Senaida sam dojila godinu i 8 mjeseci, jedino što je znalo biti naporno je noćno buđenje i dojenje koje nikad nisam izbacila. Znao se svaka dva sata buditi i tražiti da sisa, ne iz potrebe nego navike da bi potom opet nastavio spavati. I tako je trajalo sve dok nisam prestala ga skroz dojiti. Ali koliko god teško izgledalo da nisam skoro dvije godine noć prespavala, vjerujte mi, opet bih sve ponovila jer ta povezanost je neopisiva. Mislim da je teže meni pao prestanak nego njemu.
Senaid je napunio dvije godine. Kakav je dječak? Da li je zahtjevan?
Voli pažnju kao i sva djeca. Hoće uvijek da se neko s njim igra ali nije ni malo zahtjevan. Dosta rano je počeo pričati i sad već vodimo neke razgovore. Voli da mu čitam i pričam priče koje onda i sam prepričava. Ne ide još u vrtić jer i dalje radim od kuće, pa nisam imala potrebe da ga upisujem prije. Želim da što više provodimo vrijeme skupa jer godine tako brzo prolaze, dok trepneš eto škole i drugih obaveza, pa društvo itd.. Mama poslije neće biti toliko interesantna zato uživam u svakom trenutku dok je još mali.
Šta Vam je bitno u odgoju?
Ono što je bilo bitno i mojim roditeljima dok su mene odgajali želim prenijeti i na svoje dijete. Ne odgovaram baš standardima današnjih modernih mama koje brane djeci da jedu slatkiše, piju sokove i gledaju tv. Nemam ništa protiv, naprotiv svaka čast ko god u tome uspijeva ali ja sam skroz drugačija po tom pitanju. Kod mene ima svega ali naravno sve u granicama normale. Jedina mi je želja da mi sin izraste u dobrog i poštenog čovjeka. Da zna šta su prave vrijednosti života, vjera, porodica, iskreni prijatelji. Zbog toga i želim da što više vremena skupa provodimo. Ljubav ne treba kupovati materijalnim stvarima, na kraju kad odrasteš pamtiš samo one lijepe i sretne trenutke koje si provodio sa svojom voljenom porodicom i gdje god te život odnese uvijek te srce tamo vuče gdje si bio sretan i voljen.
Koliko je u odgoj uključen Vaš suprug?
U odgoju smo skupa uključeni ali zbog posla naravno suprug nije po cijeli dan tu kao ja pa stoga mnogo više sa Senaidom vrijeme provodim što je sasvim normalno ali i suprug to sve nadoknadi kad se vrati sa posla.
Na kraju našeg razgovora da li imate neku poruku za trudnice i buduće majke?
Uživajte u svakom trenutku, od prvih bebinih udaraca koje jedva čekate da osjetite pa na dalje. Vrijeme tako brzo prolazi da ne treba u opšte razmišljati o onim teškim stranama majčinstva jer sve će jednog dana proći, zato se potrudite da budete uvijek sretne i zadovoljne i nemojte dopustiti da vas nečije priče obeshrabre, tipa kako više nećete spavati, odmarati, putovati i kako više nećete imati vremena za sebe. Sve je onako kako sami sebi napravite i svoje vrijeme organizirate.
