Svaki početak je težak, pogotovo kada hormoni divljaju i jako je važno da imate podršku bio to suprug, mama, sestra ili neko ko je vama blizak.
Adla Količić iz Mostara ima 25 godina. Majka je jedne djevojčice. Adla pored uloge majke, zajedno sa svojim suprugom vodi porodični restoran, te ističe kako imaju ogromnu sreću jer rade ono što zaista i vole. Ljubitelj je putovanja i vječiti optimista.
Majka ste jedne predivne djevojčice, recite nam više o tome?
Jeste, majka sam jedne predivne djevojčice koja se zove Mila. Kako samo ime kaže ona je stvarno mila beba, radosna i ako je sita i čista možete je mirna srca odvesti i na Mjesec. Uči me strpljivosti, nečemu što mi je prijeko nedostajalo.
Kako izgleda jedan vaš dan?
Naš dan započinje u 8:30 (da, beba spava do 8:30 i mogu reći da imamo sreće). Nakon hranjenja i naših malih jutarnjih rituala, kao što je maženje u krevetu, slijedi šetnja koju Mila obično prespava. Jako mi je bitno da provodim što više vremena na zraku s njom, jer bebama je kisik potrebniji nego nama odraslima. Pošto sam dojilja, jako pazim na svoju prehranu i stvarno se trudim da svaki dan jedem domaću zdravu hranu, a kuhanje obožavam tako da mi to ne pada teško, samo je sada dosta teže s malom bebicom. Trudim se da svakodnevno radimo vježbe za razvoj i motoriku i mogu reći da to jako godi Miloj, nakon vježbica je dosta smirenija. Predvečer slijedi još jedna šetnja pred kupanje i spavanje i mislim da je to ključ za dug i miran san.
Šta za vas predstavlja uloga majke?
Uloga majke, za mene je izrazito važna, podjednako prekrasna i teška. Znate često nam govore kad prvi put ugledaš svoje dijete to je ljubav na prvi pogled, ja bih rekla da prvo što sam osjetila jeste strah. Kroz majku dijete dobiva temeljnu sigurnost, zato je važno da je majka dobro, posebno u prvim mjesecima života djeteta, ali i kasnije.
Kako je protekao vaš porod?
Do zadnjeg tromjesečja ja sam bila spremna i mislila sam da me čeka prirodni porod, međutim bebica se nije okrenula tako da smo završili s planiranim carskim rezom. Psihički sam se pripremala na prirodni porod i dosta sam se edukovala o njemu, dok o porodu carskim rezom nisam znala bukvalno ništa. Nisam znala šta me čeka i mogu reći da je oporavak nakon carskog reza uistinu težak. Ali naravno, sve se to ubrzo zaboravi, sve je proteklo super što je najvažnije.
Da li vam neko pomaže sa bebicom?
Ja i suprug smo sami u roditeljstvu. Na početku on je bio moja desna ruka od jutra do mraka, međutim obaveze i posao su tu, pogotovo u privatnom sektoru, gdje radnog vremena nemate. Ja sam inače i prije majčinstva bila tip koji ne traži nikakvu pomoć oko bilo čega, tako i danas kao majka radim sve sama oko svog djeteta. Ne sudim, te isto cijenim svaku majku imala pomoć ili ne, jer nismo svi isti, a uloga majke je i više nego zahtjevna.
Koje vrijednosti želite prenijeti na vašu djevojčicu?
Ja i moja mama imamo posebnu vezu, ona je prenijela meni sve što ja želim da prenesem na svoju djevojčicu. Oduvijek sam s mamom imala prijateljski odnos, ali ujedno i strahopoštovanje. Želim da nauči da je najbitnije biti svoja, ne dopustiti nikome da traži od nje da se mijenja. Ja sam jako emotivna osoba, ne znam sakriti emocije, nju bih voljela naučiti da je uredu imati emocije, ali da ih treba i kontrolisati.
Šta bi ste poručili mamama?
Ako se pitate da li radite sve kako treba s svojim djetetom, znajte da je to znak da ste dobra mama. Svaki početak je težak, pogotovo kada hormoni divljaju i jako je važno da imate podršku bio to suprug, mama, sestra ili neko ko je vama blizak. Ne dopustite da uloga majke rezultira time da zapustite svoje želje i potrebe, jer jedino zadovoljna i sretna mama može biti dobra mama svojoj bebi.
