Spoj majčinskog iskustva i pedagoškog znanja pretočila je u Bajkonarijum
Intervju: Hidajeta Abazović Džananović, dipl. pedagog
U vremenu kada djeca sve više vremena provode uz ekrane, povratak jednostavnim, kreativnim i smislenim aktivnostima postaje važniji nego ikada. Upravo iz potrebe da djeci i roditeljima ponudi kvalitetne sadržaje koji podstiču razvoj kroz igru, nastao je Bajkonarijum – edukativni projekat Hidajete Abazović Džananović. Kao majka dva dječaka i osoba koja vjeruje u snagu igre kao najprirodnijeg načina učenja, Hidajeta je prepoznala potrebu za materijalima prilagođenim djeci na bosanskom jeziku. Njena želja bila je stvoriti sadržaje koji nisu samo zabavni, već koji istovremeno razvijaju grafomotoriku, kreativnost, govor, pažnju i samostalnost kod najmlađih. Od prvih ideja do danas, Bajkonarijum je prerastao u brend koji roditeljima nudi jednostavne, ali vrijedne alate za kvalitetno provedeno vrijeme s djecom. U razgovoru za časopis Roditelj, Hidajeta Abazović Džananović govori o važnosti učenja kroz igru, razvoju dječijih vještina, novoj mirisnoj bojanki „Voće“, ali i o tome kako male svakodnevne aktivnosti mogu postati velike razvojne prilike.
Roditelj: Za početak, predstavite nam Bajkonarijum. Kako je nastala ideja za ovaj jedinstveni edukativni projekt i šta je bila Vaša glavna motivacija?
Hidajeta: Kao majka dva dječaka i diplomirani pedagog, tražila sam kvalitetne edukativne materijale za svog predškolarca. To je bilo prije dvije godine otprilike i tada sam shvatila da ih nema dovoljno. Ima divnih materijala ali nisu na bosanskom jeziku.Tada sam odlučila da ih ne tražim više – nego da ih sama kreiram. Odlučila sam se za materijae koji spajaju igru, učenje i razvoj, ali i pružaju roditeljima jednostavan način da kvalitetno provedu vrijeme sa svojom djecom. Tako je nastao Bajkonarijum – brend koji vjeruje da se najljepše uči kroz igru.
Roditelj: Kao pedagog, koliko je važno djeci ponuditi aktivnosti koje istovremeno razvijaju kreativnost, finu motoriku i maštu?
Hidajeta: U predškolskom uzrastu dijete najbolje uči kroz iskustvo i igru. Aktivnosti koje istovremeno podstiču kreativnost, finu motoriku i maštu doprinose cjelokupnom razvoju djeteta. Kada dijete boji, reže, slaže ili lijepi, ono ne razvija samo spretnost ruke. Uči da razmišlja, planira, donosi odluke, rješava probleme i izražava svoje ideje. Upravo zato svaka aktivnost treba imati razvojnu vrijednost, ali i ostaviti dovoljno prostora za dječiju slobodu i kreativnost.
Roditelj: Na Vašim društvenim mrežama često dijelite jednostavne, ali vrlo zanimljive aktivnosti za djecu. Kako birate sadržaje i šta Vam je najvažnije kada ih osmišljavate?
Hidajeta: Uvijek polazim od jednog pitanja: “Šta će dijete iz ove aktivnosti naučiti?” Važno mi je da aktivnosti budu jednostavne, dostupne svim roditeljima i da ne zahtijevaju skupe materijale. Roditelji često misle da je za kvalitetnu igru potrebno mnogo vremena ili novca, a zapravo su najljepše aktivnosti one koje nastanu od papira, bojica, makaza i malo mašte. Kada roditelj dobije jednostavnu ideju koju odmah može primijeniti kod kuće, tada znam da sam ostvarila svoj cilj.
Roditelj: Posebnu pažnju privukla je nova mirisna bojanka “Voće”. Šta je čini drugačijom od klasičnih bojanki i kome je prvenstveno namijenjena?
Hidajeta: Bojanka “Voće” nastala je s idejom da djeca kroz igru upoznaju svijet koji ih okružuje. Nije zamišljena samo kao bojanka, već kao edukativni materijal koji podstiče razgovor, istraživanje i učenje. Dok dijete boji, ono istovremeno upoznaje različite vrste voća, uči njihove nazive, prepoznaje boje, oblike i razvija rječnik. Roditelji i odgajatelji mogu svaku stranicu iskoristiti kao priliku za razgovor – gdje određeno voće raste, kakvog je okusa, koje je boje ili zašto je važno da ga jedemo. Na taj način jedna jednostavna aktivnost prerasta u vrijedno iskustvo učenja. Ona ne razvija samo finu motoriku i priprema djecu za pisanje, već potiče radoznalost, govor, pažnju i želju za istraživanjem. Bojanka je prvenstveno namijenjena djeci predškolskog uzrasta, ali je jednako korisna roditeljima, odgajateljima i stručnim saradnicima koji žele da kroz jednostavne aktivnosti podstaknu cjelokupan razvoj djeteta.
Roditelj: Koliko aktivnosti poput bojenja, rezanja, lijepljenja i različitih senzoričkih igara doprinose razvoju grafomotorike i pripremi djece za pisanje?
Hidajeta: One imaju izuzetno važnu ulogu. Prije nego što dijete nauči pisati slova, potrebno je razviti mišiće šake, koordinaciju oko-ruka, pravilno držanje olovke i kontrolu pokreta. Grafomotorika se razvija postepeno i upravo zato aktivnosti poput bojenja, rezanja, lijepljenja i manipulacije različitim materijalima predstavljaju najbolju pripremu za pisanje. Dijete kroz igru razvija vještine koje će mu kasnije olakšati školovanje.
Roditelj: Danas djeca provode mnogo vremena pred ekranima. Kako roditelji mogu pronaći balans između digitalnog sadržaja i kreativne igre?
Hidajeta: Ne mislim da je rješenje potpuno zabraniti ekrane. Živimo u vremenu u kojem su ekrani postali dio svakodnevice i potpuno ih izbjeći nije realno. Međutim, ono što možemo jeste uspostaviti zdrav balans između vremena provedenog pred ekranom i aktivnosti koje podstiču cjelokupan razvoj djeteta. Upravo zbog toga napisala sam priručnik „Mali ekran, veliki svijet“, u kojem roditeljima nudim praktične savjete kako odgovorno koristiti digitalne sadržaje, ali i kako djeci ponuditi kvalitetne alternative. Cilj nije zabraniti ekrane, već pomoći roditeljima da ih koriste svjesno i u skladu s uzrastom djeteta. Važnije je ponuditi djeci sadržaj koji će im biti jednako zanimljiv. Ako roditelj sjedne pored djeteta i zajedno boje, igraju društvenu igru ili istražuju edukativne kartice, dijete vrlo često samo bira takvu aktivnost. Djeci nije najpotrebniji ekran. Najpotrebnije im je naše vrijeme i pažnja.
Roditelj: Često ističete da se kroz igru najbolje uči. Možete li navesti nekoliko primjera kako se svakodnevni predmeti iz doma mogu pretvoriti u kvalitetne edukativne aktivnosti?
Hidajeta: Mislim da roditelje često opterećuje osjećaj da moraju kupovati nove igračke ili skupe edukativne materijale kako bi njihovo dijete učilo. Iskreno, iz mog iskustva u radu s djecom, to nije ono što pravi razliku. Djeci nije najvažnije šta imaju, nego kako se s njima provodi vrijeme. Uvijek kažem roditeljima da pogledaju oko sebe prije nego što krenu u kupovinu. U kuhinji već imaju odličan edukativni materijal. Dok zajedno slažete voće u zdjelu, dijete može brojati, razvrstavati po boji ili veličini i učiti nove pojmove. Dok pripremate ručak, može prati povrće, miješati sastojke, brojati kašike ili imenovati namirnice. Tako razvija govor, matematiku, finu motoriku i osjećaj samostalnosti – a da toga nije ni svjesno.
Jedna kartonska kutija može postati kuća, autobus ili prodavnica. Čarape se mogu uparivati po boji ili veličini, štipaljke koristiti za jačanje mišića šake, a čepovi od flaša za pravljenje nizova, brojanje ili prepoznavanje slova. Dijete u svemu tome vidi igru, dok mi kao odrasli znamo da se iza te igre razvijaju pažnja, logičko razmišljanje, koordinacija, govor i kreativnost. Dovoljni su malo mašte, nekoliko minuta zajedničkog vremena i odrasla osoba koja će postavljati pitanja poput: “Šta misliš da će se desiti?”, “Možeš li pronaći još jedan isti?”, “Kako bismo ovo mogli napraviti drugačije?” Upravo kroz takve razgovore i zajedničko istraživanje nastaje pravo učenje. Dijete ne pamti da je radilo “vježbu”. Pamti da se igralo. A upravo su to trenuci koji ostavljaju najdublji trag u njegovom razvoju.
Roditelj: Kakve reakcije dobijate od roditelja i djece koja koriste Bajkonarijum materijale? Postoji li neka priča koja Vas je posebno dirnula ili motivirala?
Hidajeta: Najviše me obraduje kada roditelji kažu da njihovo dijete samo traži Bajkonarijum materijale ili da su zahvaljujući njima počeli provoditi više zajedničkog vremena. Posebno me dirnu poruke u kojima roditelji kažu da su njihova djeca kroz igru naučila nešto novo, razvila interesovanje ili stekla više samopouzdanja. To je potvrda da Bajkonarijum nije samo proizvod, nego dio lijepih porodičnih trenutaka.
Roditelj: Šta biste savjetovali roditeljima koji misle da nemaju dovoljno vremena ili ideja za kvalitetnu igru sa svojom djecom?
Hidajeta: Ne trebaju vam sati slobodnog vremena. Ponekad je dovoljno petnaest minuta u kojima ste potpuno posvećeni svom djetetu. Djeca neće pamtiti koliko ste dugo bili zajedno, nego kako su se osjećala u tim trenucima. Kvalitet zajedničkog vremena uvijek je važniji od njegovog trajanja.
Roditelj: Koji su planovi Bajkonarijuma za naredni period? Možemo li očekivati nove bojanke, edukativne materijale ili možda radionice i druge zanimljive projekte?
Hidajeta: Pred nama je mnogo novih ideja. Za početak imamo tri naslova bojanki i jednu društvenu igru za cijelu porodicu. U planu je još 10 naslova bojanki, didaktičke karticei puzle za djecu 2 plus godina. Velika želja mi je organizovati radionice za djecu i roditelje, gdje ćemo zajedno pokazati koliko učenje može biti zabavno i jednostavno. Moja misija ostaje ista – stvarati kvalitetne edukativne materijale na bosanskom jeziku, proizvedene u Bosni i Hercegovini, koji će pomoći djeci da odrastaju kroz igru, istraživanje i ljubav prema učenju.
