Intervju: Slađana Pavić, babica
Trudnoća i porod predstavljaju jedno od najintenzivnijih i najvažnijih životnih iskustava žene. Iako se buduće majke često pripremaju za dolazak bebe kroz brojne informacije, savjete i iskustva drugih, porod je i dalje putovanje koje svaka žena doživljava na svoj, jedinstven način.
Koliko su psihička i fizička priprema važne, kako se nositi sa strahom od poroda, kakvu ulogu ima partner te zašto je prvi kontakt majke i bebe toliko poseban, razgovarali smo sa Slađanom Pavić – mamom dvije djevojčice i babicom koja svoj profesionalni poziv živi s posebnom ljubavlju.
Slađana je odrasla u Banjoj Luci, gdje je završila srednju medicinsku školu, smjer akušerski tehničar, a od 2019. godine radi kao samostalna babica na Univerzitetskoj bolnici u Minhenu. Spoj majčinstva i dugogodišnjeg profesionalnog iskustva omogućio joj je da svakodnevno bude uz žene u jednom od najvažnijih trenutaka njihovog života.
U razgovoru za naš portal, Slađana Pavić otvoreno govori o strahu od poroda, važnosti povjerenja u vlastito tijelo, pripremi koja počinje mnogo prije odlaska u porodilište, ulozi partnera tokom trudnoće i poroda te nezaboravnom trenutku kada majka prvi put primi svoju bebu na grudi.
Roditelj: Kao babica, ali i kao mama, šta biste izdvojili kao najvažniju stvar koju buduća majka treba znati prije poroda?
Slađana: Najvažnije sto svaka žena treba znati prije poroda je da će joj se od tog momenta život promijeniti. Od sad pa zauvijek biće uvijek neko tu ko će joj stajati na noge, čupati i udarati je slučajno, izvlačiti posljednji živac ali će znati najviše da je voli i najjače da je zagrli. A fizički, izdvojila bih tehniku disanja tokom porođaja i spremnost da se prilagodi potrebama novorođenčeta nakon toga.
Roditelj: Mnoge trudnice osjećaju strah i nesigurnost kada se približava termin poroda. Koliko je kvalitetna psihofizička priprema važna i može li znanje pomoći da se strah smanji?
Slađana: Psihofizička priprema je jedna od krucijalnih momenata kada se radi o porođaju. Čak bih dala prednost psihičkoj spremnosti. Strah kao strah je prirodan i normalan, pogotovo ako se radi o prvom djetetu. Žena nikada do tog momenta nije osjetila takvu bol ni takvu nemoć u sopstvenom tijelu. Znanje je poželjno. Ono pomaže da žena shvati proces i šta se oko nje dešava. Ali bitnije od svega je, ako se radi o fiziološkoj trudnoći da pusti sopstveno tijelo da obavi svoj dio posla. Tijelo je ono koje luci hormone, kontraktuje matericu i usmjerava plod ka porođajnom kanalu. Sto se vise žena grči i opire fiziološkom nagonu, češće dolazi do komplikacija. Dobar analgetik u određenom momentu i pozitivne misli.
Roditelj: Kada je idealno početi s pripremom za porod i šta bi svaka buduća mama trebala znati prije odlaska u porodilište?
Slađana: Greška koju većina budućih majki pravi, bas i lezi u tome da se za porod počnu spremati neposredno pred porod. A priprema za porod započinje još prije samog začeća.
Neriješeni zdravstveni problemi, različite infekcije, neredovni odlasci ginekologu, nezdrave navike…sve su to stvari koje treba da se riješe prije začeća jer zdrav plod može da se nesmetano i fiziološki razvija samo u zdravom tijelu. Porođaj je jedan od najintimnijih činova i tad sve izlazi na vidjelo. Tokom čitave trudnoće tijelo se pripremalo i na kraju porođaj bude odraz mentalnog kao i fizičkog stanje majke.
Roditelj: Koliku ulogu tokom poroda ima partner ili osoba od povjerenja koja je uz trudnicu i kako ona može biti prava podrška budućoj mami?
Slađana: Uloga partnera u toku porođaja kao i u toku same trudnoće je od izuzetno važnog značaja. Ako partner ima priliku da prisustvuje porođaju, oni treba na vrijeme da pričaju o tome. Ona da mu kaže šta bi voljela, a on da je sasluša i zapamti. Postoje žene kojima je lakše da ih niko ništa ne pita, ne dodiruje. Neke žene vole glasnu muziku, druge pak vole dodir, masažu, fizički oslonac u toku kontrakcije i slično. Sa druge strane postoje muževi koji presjede u ćošku na telefonu, a i oni koji svaku kontrakciju predišu zajedno sa svojom ženom dok se ona svojim tijelom oslanja na njegovo. A složićemo se da to čini veliku razliku, kako u toku porođaja tako i u svemu sto slijedi.
Roditelj: Nakon rođenja bebe dolazi trenutak o kojem se sve više govori – zlatni sat. Šta zapravo podrazumijeva zlatni sat i zašto je toliko značajan za bebu i majku?
Slađana: Sam porođaj je veoma stresan, kako za majku tako i za bebu. Onog momenta kad kao majka primiš bebu na svoje grudi, ne može da razumije niko ko nije to doživio. U tom momentu vise ništa osim vas nije bitno. Ne osjećaš bol i ne vidiš ništa osim to malo čudo koje napokon možeš i da dodirneš. Bebi kontakt koze na kožu omogućava regulaciju temperature, smanjenje porođajnog stresa, regulaciju disanja…i u momentu kada je sve postalo drugačije i nepoznato, beba čuje jedan poznat zvuk. Kucaj majčinog srca. I smiruje se. I u redu je ako se prvi podoj nije desio u toku “zlatnog sata” jer za uspostavljanje dojenja bitna je prije svega, pravilna tehnika, konstantnost i davanje vremena sebi, bebi i čitavom procesu.
Roditelj: Kao mama dvije djevojčice i babica koja svakodnevno radi s budućim roditeljima, šta biste poručili trudnicama koje osjećaju strah od poroda i iščekuju susret sa svojom bebom?
Slađana: Nisam ona babica koja će reci opusti se i ne boj se. Strah je prirodna reakcija i potpuno je u redu ako je prisutan. Ja svojim ženama kažem danas je najljepši dan u tvom životu jer danas ćeš upoznati nešto sto si toliko dugo čekala. Poručila bih djevojkama i budućim majkama da izaberu dobrog oca za svoju djecu i partnera za sebe koji će joj pružiti podršku i ohrabriti je kada bude potrebno.
Ako postoji mogućnost, da porazgovara sa babicom prije nego sto dođe na porod kako bi riješila sve nedoumice. A priče sa strane da nikako ne sluša jer svaka žena je individua a samim tim i svaki porod je priča za sebe. Porođaj je kraj trudnoće ali početak jednog novog života.
