Donosimo stručne savjete kako roditelji mogu pomoći da pokret postane dio svakodnevice.
Intervju: Dr. sc. Berina Turković-Malkić, doktorica kineziologije, viša asistentica i osnivačica Udruženja Ekvilibrijum
Biografija: Dr. sc. Berina Turković-Malkić je viša asistentica na Katedri za zimske sportove Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu. Dobitnica je priznanja Srebrna značka Univerziteta u Sarajevu kao jedna od najboljih studentica svoje generacije, a doktorat iz oblasti kineziologije stekla je fokusirajući se na analizu motoričkog učenja u alpskom skijanju. Pored akademskog rada na fakultetu, dr. Turković-Malkić aktivno djeluje kao predsjednica Udruženja Ekvilibrijum i osnivačica Balance škole sporta. Kroz svoj rad posvećena je promociji zdravog načina života, edukaciji djece i mladih te razvoju inkluzivnih sportskih programa. Poseban fokus u njenom radu zauzima rad s osobama s invaliditetom i marginaliziranim grupama, za koje kontinuirano osmišljava i vodi projekte besplatnih škola skijanja, plivanja i univerzalnih sportskih aktivnosti. Aktivna je i na međunarodnom planu kao članica Komiteta za para sportove pri Međunarodnoj skijaškoj i snowboarderskoj federaciji (FIS). Dugogodišnja je licencirana učiteljica i trenerica alpskog skijanja. Autorka je i koautorka brojnih naučnih i stručnih rada iz oblasti kineziologije, transformacijskih procesa u sportu i dijagnostike posturalnog statusa kod djece.
Djeca danas odrastaju u vremenu u kojem ekrani sve češće zamjenjuju igru na otvorenom, a sjedilački način života postaje jedan od najvećih izazova za njihov pravilan rast i razvoj. Upravo zato stručnjaci sve glasnije upozoravaju da fizička aktivnost nije važna samo za zdravlje tijela, već i za razvoj mozga, emocionalnu stabilnost, samopouzdanje i socijalne vještine. Pokret je prirodna potreba svakog djeteta i temelj zdravog odrastanja. O tome koliko je važno djeci od najranijih dana omogućiti kvalitetno i raznovrsno kretanje, kada je pravo vrijeme za uključivanje u sport, kako odabrati aktivnost koja odgovara djetetovim sposobnostima te kakvu ulogu u svemu imaju roditelji, razgovarali smo s dr. sc. Berinom Turković-Malkić, doktoricom kineziologije, višom asistenticom na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, osnivačicom Balance škole sporta i predsjednicom Udruženja Ekvilibrijum. Kroz dugogodišnji naučni, stručni i praktični rad s djecom, uključujući i djecu s poteškoćama u razvoju, svakodnevno svjedoči koliko pokret može oblikovati zdravije, sretnije i samopouzdanije djetinjstvo.
Roditelj: Vi ste doktorica nauka iz oblasti kineziologije, univerzitetska profesorica i osnivačica Balance škole sporta. Šta Vas je motivisalo da svoju karijeru posvetite upravo radu s djecom?
Berina: Moja ljubav prema kretanju i sportu prirodno se ispreplela sa naučnim istraživanjem kineziologije. Kroz rad na univerzitetu i akademsko usavršavanje shvatila sam da se ključne motoričke, psihičke i funkcionalne osnove čovjeka postavljaju upravo u najranijem djetinjstvu. Motivacija da osnujem Balance školu sporta proizašla je iz želje da naučna znanja primijenim u praksi – da stvorim sigurno, stručno i podsticajno okruženje u kojem djeca kroz igru i radost pokreta razvijaju ne samo tijelo, već i karakter, samopouzdanje i zdrave životne navike.
Roditelj: Sve češće čujemo da današnja djeca provode premalo vremena u pokretu. Koliko je to ozbiljan problem i kakve posljedice može ostaviti na njihov rast i razvoj?
Berina: Hipokinezija, odnosno nedostatak kretanja, jedan je od najvećih izazova savremenog odrastanja. Riječ je o izuzetno ozbiljnom problemu jer dječije tijelo u razvoju traži podražaj iz okoline. Nedostatak pokreta dovodi do slabije mišićne mase, smanjene gustine kostiju, gojaznosti, ali i do funkcionalnih poremećaja poput smanjenog kapaciteta pluća i kardiovaskularnog sistema. Posljedice nisu samo fizičke – smanjeno kretanje negativno utiče na koordinaciju, prostornu orijentaciju, pa čak i na emocionalnu stabilnost djeteta.
Roditelj: Zašto je fizička aktivnost važna već od najranijeg djetinjstva? Šta se sve razvija kroz svakodnevnu igru i kretanje?
Berina: U najranijem djetinjstvu pokret je osnovni jezik učenja. Kroz trčanje, skakanje, penjanje i puzanje, dijete ne razvija samo mišiće, već gradi neuronske mreže u mozgu. Svakodnevna igra razvija bazične motoričke vještine (ravnotežu, koordinaciju, agilnost), jača imunitet, podstiče pravilan razvoj koštano-mišićnog sistema, ali i razvija socijalne vještine – dijeljenje, saradnju, strpljenje i prevazilaženje prepreka.
Roditelj: Koliko bi djeca različitog uzrasta trebala biti fizički aktivna tokom dana i da li organizovani treninzi mogu zamijeniti slobodnu igru?
Berina: Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, predškolska djeca bi trebala provesti najmanje 180 minuta u raznim fizičkim aktivnostima tokom dnevnoga ritma, dok bi školska djeca trebala imati minimum 60 minuta umjerene do intenzivne aktivnosti svakog dana. Organizovani treninzi imaju svoju nezamjenjivu ulogu u učenju specifičnih vještina i disciplini, ali ne mogu u potpunosti zamijeniti slobodnu igru. Slobodna igra nosi sa sobom kreativnost, samostalnost u donošenju odluka i neopterećenost rezultatima, što je jednako važno za dječiji razvoj.
Roditelj: Roditelji često nisu sigurni kada je pravo vrijeme da dijete uključe u neki sport. Postoji li idealna dob za početak?
Berina: Univerzalni recept ne postoji, ali opšta preporuka je da se sa višestranim, univerzalnim sportskim programima (poput školica sporta) krene već od 3. ili 4. godine. U tom uzrastu fokus nije na specifičnom sportu, već na razvoju osnovnih oblika kretanja kroz igru. Rano usmjeravanje u samo jedan specifičan sport (specijalizacija) prije 8. ili 9. godine najčešće nije preporučljivo jer može dovesti do zasićenja, jednostranog razvoja i povreda.
Roditelj: Kako odabrati sport koji odgovara djetetovim sposobnostima, temperamentu i interesovanjima, a ne željama roditelja?
Berina: Ključ je u posmatranju djeteta i komunikaciji s njim. Svako dijete nosi jedinstven temperament – neka djeca usatviraju u timskom okruženju, dok druga više vole individualne izazove. Roditelji bi trebali ponuditi priliku djetetu da proba više različitih aktivnosti, bez pritiska na uspjeh. Najvažnije je zapitati se: „Da li moje dijete odlazi na trening sa osmijehom?“ Sport treba prilagoditi prirodnim afinitetima djeteta, a ne neostvarenim ambicijama roditelja.
Roditelj: Da li svako dijete treba trenirati ili je najvažnije da se svakodnevno kreće, bez obzira na vrstu aktivnosti?
Berina: Najvažnije je da je dijete u pokretu. Bavljenje strukturiranim sportom nosi mnoge prednosti, ali ako dijete ne uživa u treninzima, svakodnevne aktivnosti poput vožnje bicikla, rolanja, planinarenja, plivanja ili jednostavne igračke zabave u parku s vršnjacima imaju jednaku vrijednost za zdravlje. Cilj je stvoriti doživotnu ljubav prema kretanju, a ne po svaku cijenu stvoriti vrhunskog sportistu.
Roditelj: Kakav utjecaj fizička aktivnost ima na razvoj mozga, pažnje, koncentracije i uspjeha u školi?
Berina: Fizička aktivnost direktno utiče na kognitivne funkcije. Tokom kretanja povećava se protok krvi i kisika u mozak te se luče neurotrofni faktori koji podstiču formiranje novih sinapsi. Pokret poboljšava fokus, radnu memoriju i sposobnost samoregulacije. Djeca koja su redovno fizički aktivna lakše održavaju pažnju na časovima, brže savladavaju gradivo i općenito postižu bolji akademski uspjeh.
Roditelj: Primjećujete li da je sve više djece s poteškoćama u držanju tijela, ravnoteži i osnovnim motoričkim vještinama? Šta je glavni razlog tome?
Berina: Da, nažalost, to je trend koji primjećujemo svakodnevno. Sve je više djece s deformitetima kičmenog stuba (skolioze, kifoze), ravnim stopalima i slabom kontrolom pokreta. Glavni razlog je kombinacija sjedilačkog načina života, nedostatka prirodnog kretanja (penjanje po drveću, trčanje po neravnom terenu) i prekomjernog boravka u zatvorenom prostoru. Djeca jednostavno ne provode dovoljno vremena u okruženju koje izaziva njihovu ravnotežu i snagu.
Roditelj: Koliko korištenje mobitela, tableta i računara utiče na motorički razvoj djece i kako pronaći zdravu ravnotežu između ekrana i igre?
Berina: Ekrani oduzimaju dragocjeno vrijeme koje bi trebalo biti posvećeno pokretu. Pored toga što pasivno sjedenje ispred ekrana negativno utiče na držanje tijela i vid, ono smanjuje i motornu stimulaciju. Rješenje nije u potpunoj zabrani, već u postavljanju jasnih granica. Pravilo bi trebalo biti jednostavno: za svaku minutu provedenu ispred ekrana, dijete bi trebalo provesti barem jednako vremena (ili duplo više) u fizičkoj aktivnosti na otvorenom.
Roditelj: Kako roditelji mogu motivisati dijete koje nije zainteresovano za sport ili fizičku aktivnost?
Berina: Prvi korak je uklanjanje pritiska i očekivanja. Umjesto da dijete odmah upišu na takmičarski sport, roditelji mogu unijeti pokret u svakodnevicu kroz igru i porodične aktivnosti. Iskoristite djetetova druga interesovanja – ako dijete voli prirodu, idite u istraživačke šetnje; ako voli muziku, uključite ples. Također, izuzetno je važno pronaći okruženje i trenera koji kroz igru i pozitivan pristup znaju probuditi unutrašnju motivaciju kod djeteta.
Roditelj: Šta biste savjetovali roditeljima koji zbog obaveza imaju malo vremena, a žele razviti zdrave navike kod svoje djece?
Berina: Nije poenta u količini vremena, već u njegovoj kvalitetnoj iskorištenosti. Zdrave navike se grade kroz male, svakodnevne odluke: birajte stepenice umjesto lifta, idite pješke do škole ili prodavnice kada je god moguće, vikendom odvojite sat vremena za zajedničku šetnju ili boravak u prirodi. Čak i 15–20 minuta aktivne igre sa djetetom nakon posla ima ogroman značaj.
Roditelj: Da li je važnije da roditelji budu primjer svojoj djeci ili da ih podstiču riječima? Koliko vlastite navike utiču na dječje ponašanje?
Berina: Djeca ne slušaju uvijek ono što govorimo, ali uvijek oponašaju ono što radimo. Roditeljski primjer je daleko najmoćniji vaspitni alat. Ako dijete vidi da su roditelji aktivni, da vole boravak u prirodi i da se bave sportom, to postaje njihov prirodni obrazac ponašanja. Riječi podrške su važne, ali vlastite navike roditelja ostavljaju neizbrisiv trag na dječiji stil života.
Roditelj: Kroz svoj rad sigurno ste upoznali mnogo djece i porodica. Postoji li neka priča ili iskustvo koje Vas je posebno inspirisalo i pokazalo koliko pokret može promijeniti dječji razvoj?
Berina: Kroz karijeru sam imala, i još uvijek imam, neprocjenjivu priliku i privilegiju raditi sa djecom sa invaliditetom i poteškoćama u razvoju. Rad s njima naučio me je najvažnijoj lekciji – koliko je fizička aktivnost presudno važna i koliko je pokret, u svojoj najčistijoj suštini, zapravo jednak samom životu. Svaki njihov mali napredak, bilo da se radi o samostalnom koraku, usvojenoj novoj vještini ili savladavanju prepreke koja se činila nesmotrivom, nosi sa sobom neopisivu snagu i emociju. Vidjeti radost i osjećaj slobode u očima djeteta kada kroz pokret pobijedi sopstvena ograničenja – to su trenuci koji vas zauvijek promijene i kao stručnjaka i kao čovjeka, te vas iznova podsjete zašto je ovaj poziv najljepši na svijetu.
Roditelj: Koja je Vaša poruka roditeljima koji žele svojoj djeci omogućiti zdravo i sretno djetinjstvo, ali nisu sigurni odakle početi?
Berina: Počnite od najjednostavnijih stvari: izvedite dijete napolje. Dajte mu slobodu da se isprlja, da se popne na drvo, da padne i sama ustane, da trči po kiši i istražuje svijet oko sebe. Ne opterećujte se savršenstvom i rezultatima. Djetinjstvo se ne mjeri medaljama i peharima, već radošću, osmijesima i osjećajem nesputanosti. Omogućite svojoj djeci da pokretom upoznaju svijet i sebe – to je najljepši dar koji im možete pružiti za čitav život.
