Najbolje vrijeme za pregled kod logopeda je onda kada se roditelj zapita da li se govor njegovog deteta razvija prema razvojnim normama.
Zorica Georgijević Kaćanski, master defektolog, diplomirani logoped
Osnovne akademske studije završila je 2014.godine na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu, na odsjeku za logopediju i stekla zvanje “diplomirani defektolog logoped”. Od 2013.godine zaposlena je u Školi za osnovno i srednje obrazovanje “Bratstvo” u Bečeju. Od iste godine pa do današnjeg dana stekla je radno iskustvo na pozicijama kao što su nastavnik razredne nastave za djecu sa smetnjama u razvoju, kao i nastavnik individualne nastave-logoped. 2016.godine upisuje master studije, također na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu, smjer defektologija, modul smetnje i poremećaji sluha i 2017.godine stiče naziv “master defektolog”. Od aprila 2019.godine postaje osnivač defektološko-logopedskog edukativnog centra “DETECT”.
Defektolozi logopedi su stručnjaci koji se bave prevencijom, dijagnostikom i terapijom različitih govornih poteškoća. Danas ćemo razgovarati sa jednom od njih o važnosti rane intervencije i pravilnom tretmanu kod djece sa takvim poteškoćama.
Za početak nam recite nešto više o sebi, opišite nam početak Vaše karijere.
Moje ime je Zorica Georgijević Kaćanski i po struci sam master defektolog završenog modula smetnje i poremećaji sluha i diplomirani logoped. Radno iskustvo sam počela da stičem i pre završetka studija, sticajem okolnosti i velikom potrebom za logopedom u školi u gradiću Bečeju, u kom i danas živim i radim. Punih deset godina radim kao nastavnik individualne nastave – logoped u školi za osnovno i srednje obrazovanje (specijalnoj školi), od 2015. sprovodim individualne tretmane u privatnoj praksi, a od 2019. godine sam ponosni osnivač svog edukativnog centra “Detect” u kom se svakodnevno pruža podrška deci sa govorno-jezičkim smetnjama, kao i savetodavni rad sa roditeljima.
Kako bi opisali svoju ulogu u radu sa djecom sa različitim poteškoćama u razvoju?
Često sebe vidim kao jedan “govorni puteljak” koji mališana vodi kroz brdovit teren. Moja uloga, prevashodno jeste da ohrabrim i podržim roditelje dece sa govorno-jezičkim teškoćama, kao i vaspitače/učitelje/nastavnike koji su u svakodnevnom kontaktu sa decom koja imaju različite blokade, zastoje u razvoju i teškoće u daljem napredovanju i usvajanju novih veština.
Kao logoped, predstavljam jednu od veoma važnih karika u lancu koji je u metaforičkom značenju celokupni detetov razvoj. U tom lancu su i roditelji, najuži članovi porodice, negovatelji, staratelji, vaspitači, učitelji, pedijatri, psiholozi, psihijatri, defektolozi, fizioterapeuti… Te veze moraju biti neraskidive kako bi dete dobilo svu podršku i negu koja mu je potrebna.
Koje su najčešće poteškoće sa kojima se susrećete u radu sa djecom i kako ih rješavate?
Možda je tužno reći, ali najveće prepreke na koje sam nailazila u proteklih deset godina, odnose se na loš sistem, (ne)povezanost ustanova, a samim tim i stručnih lica, veoma teškog ostvarivanja multidisciplinarnog, odnosno timskog rada. A on je, priznaćete, ključan za napredak deteta. Zatim, tu su i veoma oskudno opremljene prostorije za rad u školi, sa minimalnim ulaganjima. Samim tim čest nedostatak sredstava za rad utiče na kvalitet samog tretmana. Retko, ali se dešava, da nailazim na neprihvatanje stanja deteta od strane roditelja, kao i negiranje postojanja određenih smetnji i/ili dijagnoza. Nerealna očekivanja roditelja su sastavni deo našeg rada, ali uz uredno i redovno savetovalište, učestvovanje roditelja u celom procesu, veoma brzo pronalazimo “zajednički jezik” i pravimo najbolji plan za dete.
Kako radite sa djecom koja imaju poteškoće sa izgovorom ili razumijevanjem govora.
Logopedske tretmane sprovodim isključivo individualno kada su u pitanju artikulacioni i fonološki poremećaji, kao i tretmanje mucanja, disfazija, pa i samog otežanog razumevanja govora (koje je najčešće samo jedan od prisutnih simptoma u kliničkoj slici deteta). Služim se različitim pomagalima, kao što su logopedske sonde i špatule, a od velikog značaja za napredovanje i prevazilaženje pojedinih govorno-jezičkih teškoća jeste digitalni logopedski set, poznatiji kao Behringer aparat. Takođe, u svakodnevnom radu koristim mnoštvo didaktičkog materijala, drvenih figura i oblika, kocke, kartice sa pojmovima iz različitih kategorija, igračke, a ponajviše sopstvenu maštu. Ona je ključ za zadobijanje detetove pažnje i poverenja.
Kada je najbolje vrijeme za pregled kod logopeda i kako treba reagovati ako primjetimo neki problem kod djeteta.
Najbolje vreme je onda kada se roditelj zapita da li se govor njegovog deteta razvija prema razvojnim normama. Neretko do toga zapažanja ne dođe, ali često nailazimo na situacije kada roditelji porede svoje dete sa vršnjakom, svojim drugim detetom itd. I to je alarm! Svaka crvena zastavica koja zaviori u glavi jednog roditelja i pokazatelj da treba da potraži stručno mišljenje. Nekada će jedan savetodavni razgovor biti sasvim dovoljan, a nekada je potrebno sprovesti celokupnu logopedsku dijagnostiku, kako bi se ustanovilo da li dete ima određena kašnjena na polju razvoja govora i jezika.
Koji su Vaši najučinkovitiji pristupi i tehnike za razvoj psihomotornih vještina kod djece?
Kao što sam već spomenula, jedan od glavnih alata, a samim tim i najdelotvornijih tehnika u radu sa decom jeste mašta. Veoma je važno da se rad prilagodi detetovom uzrastu, što neretko iziskuje mnogo energije, ali i igre. Koja je sjajna! Kroz igru, smeh i srećno lice su neizbežni. A ne postoji osoba koja će reći da srećno dete nije i srećan roditelj. Takođe, važno je pratiti detetova interesovanja i sve strategije u radu prilagoditi i sprovoditi tako što će se do cilja stići detetovim stopama. Ništa ne ide na silu i važno je poštovati individualnost svakog deteta. I glavna tehnika jeste timski rad. Jer “raskidan lanac karika” ne dovodi do uspeha.
