To pomaže razvijanju njihovog mozga, te senzornog procesiranja.
Jeste li ikada bili u prodavnici s djetetom, pa ste mu morali 100 puta reći da prestane sve dirati? Ako niste, onda ste vjerovatno čuli koliko je to frustrirajuće za roditelje. U pitanju je manjak razumijevanja kako se zapravo dječji mozak razvija. Većinu vremena djecu se smatra manjim odraslim osobama. Nešto im samo jednom kažete, a oni trebaju to da zapamte već prvi put i slušaju.
Djeca imaju dosta kraće trajanje pozornosti od odraslih. Ako imate 4-godišnjaka vjerovatno je to prozor od 8-12 minuta. Sad uzmite u obzir da oni obraćaju pažnju na sve stvari koje vide oko sebe. Opustite se, to uopšte nije strašno, čak im pomaže kod razvoja mozga i senzornog procesiranja. To rade i odrasli, samo ne tako često, jer smo većinu stvari već osjetili.
Djeca trebaju sve da diraju
Naglasak je na riječi „trebaju“. Djeca ne moraju „htjeti“ sve da diraju, već „trebaju“. Neki više od drugih, neki manje – sve je to ok! Diranje stvari je veoma dobar način da djeca uče. Djeca koriste svoje osjetilo dodira da uče o onom što vide. Kad mi, kao odrasli, vidimo nešto interesantno, poželimo da to dotaknemo i osjetimo, isto vrijedi i za djecu. Oni jednostavno više diraju jer puno manje znaju.
Ako vidite novorođenče, vjerovatno želite da dodirnete njegovu mekanu kožu ili je pomirišete. To je zato što je to senzorno iskustvo za nas. Znamo da bebe imaju mekanu kožu i da predivno mirišu. Znamo da su krhke i male, znamo da prave bebeće zvukove i kako zvuči njihov plač. Vid, zvuk, miris, dodir i sluh – svih 5 čula!
To je zbog mapiranja u mozgu. Kada koristimo svoja osjetila za učenje, to stvara mapu u našem mozgu za buduću upotrebu. I djeca treba da prave mape. Moraju biti u stanju da iskoriste sva svoja osjetila kako bi dovršili osjetilno iskustvo.
