Sjećate li se svoje omiljene igračke od koje kao dijete niste htjeli da se rastanete i koja se još uvijek možda nalazi kod vas ili vaših roditelja? Psiholozi smatraju da bi svako dijete trebalo imati omiljenu igračku. Njeno prisustvo ukazuje na normalan razvoj djeteta. Gotovo sva djeca imaju svoje omiljene igračke. Igračke mogu uključivati čak i pokrivač, peškir ili dudu.
Ove igračke su dizajnirane da zamijene mamu ako je otišla na posao ili kad je na putu. Uz to, pomažu bebi da se razdvoji i lakše je prenijeti svijest o činjenici da oni i majka nisu jedno. Dijete, kada mama nije kod kuće, prenosi osjećaje prema njoj na igračku, to mu pomaže da se nosi sa privremenom razdvojenošću i sviješću o svojoj samostalnosti.
Neki se roditelji počinju brinuti, vidjevši da dijete ni na minutu ne ostavlja svog voljenog medvjedića ili lutku. Do otprilike 4. godine to se smatra normom, kao i činjenica da dijete može neutješno plakati kad izgubi igračku. U dobi od 2-4 godine dijete više ne reagira tako nasilno na svoju omiljenu igračku. Obično je u ovoj dobi djeca odvode u krevet, odlaze u krevet ili se maze kada su uznemirena ili tužna.
Roditelje ne treba uznemiravati činjenica da je dijete ponekad okrutno s igračkom. To samo govori da zna izraziti svoje osjećaje, odnosno ljut je na majku, ali ne želi je povrijediti, pa se „iskali“ na medvjeda ili drugog favorita.
Igračka može pomoći bebi da se osjeća opuštenije zbog brata ili sestre, ili čak preseljenja u drugi grad ili razvoda od roditelja. Prijem u vrtić također je stres za dijete, pa je dobro ako će ga pratiti omiljena igračka. Igračke također pomažu djeci u učenju. Jeste li ikada gledali dijete kako se vraća iz svojih aktivnosti, sjeda svoje igračke i počinje im pričati sve što je naučilo? Možete koristiti pomoć svoje omiljene igračke, ako i sami želite dijete naučiti nečemu, recite mu o godišnjim dobima, danima u sedmici itd. Ne u svoje ime, već u ime medvjedića ili druge igračke. Tako će dijete brzo prihvatiti nove informacije i dugo će ih pamtiti.
Kada paziti?
Roditelji trebaju biti oprezni ili čak pribjeći pomoći psihologa ako je dijete kao omiljenu igračku odabralo predmet koji ni približno nije sličan nekoj osobi: utikač, maska, telefon. Ovo ponašanje je često kod djece sa autističnim osobinama. Ako se dijete u dobi od 6-7 godina ne želi ni na minut razdvojiti od svoje omiljene igračke, to također ukazuje na probleme. Ako dijete stalno nosi sa sobom hrpu igračaka, također vrijedi biti oprezan. To ukazuje na visoku tjeskobu djeteta i na to da se ono ne osjeća zaštićeno.
Dešava se da dijete nema omiljenu igračku jer mu majka posvećuje svo svoje vrijeme. To je greška mnogih majki koje tek dobiju dijete. Mame trebaju pronaći ravnotežu između djetetovih potreba i njegovih interesa.
Ne možete žrtvovati svoj san, hranu zbog djeteta, ne možete trpiti bol ako vas nešto boli. Sve ovo u vama izaziva ljutnju i bijes, koji akumulirate i riskirate da se prelije na dijete. Bolje je govoriti svoja osjećanja kako bi mogli razumjeti kako se osjećate i zašto. Možete reći i ono kako mislite da se vaše dijete osjeća u tom trenutku.
