Nedavne studije otkrile su korist – čak i nužnost – provođenja vremena na otvorenom, kako za djecu tako i za odrasle. Neki tvrde da to može biti bilo kakvo okruženje, samo da je na otvorenom, dok drugi tvrde da mora biti „zeleno“ okruženje, a treći su dokazali da sama slika zelenila može koristiti mentalnom zdravlju. Većina studija slaže se da su djeca koja se igraju vani pametnija, sretnija, pažljivija i manje zabrinuta od djece koja više vremena provode u zatvorenom. Premda nije jasno kako se tačno događa kognitivno funkcionisanje i poboljšanje raspoloženja, u nastavku donosimo nekoliko činjenica zašto je priroda dobra za dječji um.
Gradi samopouzdanje. Postoji bezbroj načina za interakciju na otvorenom, od dvorišta do parka, pa sve do lokalne planinarske staze ili jezera, a dopuštanje djetetu da odabere kako da se ponaša u prirodi znači da ima moć kontrole vlastitih postupaka.
Potiče kreativnost i maštu. Ovaj stil igre također omogućuje djeci da smisleno komuniciraju sa svojom okolinom. Oni mogu slobodnije razmišljati, osmišljavati vlastite aktivnosti i pristupati svijetu na inovativan način.
Uči odgovornosti. Povjerenje koje je dato djetetu da se brine o životnim dijelovima svog okoliša znači da će naučiti šta se dogodi kada zaboravi zalijevati biljku ili ako iščupa cvijet iz korijena.
Moć stimulacije. Priroda se čini manje poticajnom od nasilne videoigre, ali u stvarnosti aktivira više osjetila – vid, sluh, čulo mirisa i dodira. Kako mladi provode sve manje i manje svog života u prirodnom okruženju, čula im se sužavju, a to smanjuje bogatstvo ljudskog iskustva.
Potiče djecu. Većina načina interakcije s prirodom uključuje više vježbanja nego sjedenje na kauču. Vaše se dijete ne mora pridružiti lokalnom fudbalskom klubu ili voziti bicikl kroz park – i sama šetnja je aktivnost. Ne samo da je vježbanje dobro za dječja tijela, već ih čini koncentrisanijim, što je posebno korisno za djecu s ADHD-om.
Tjera na razmišljanje. Priroda stvara jedinstveni osjećaj za djecu koji nijedno drugo okruženje ne može pružiti. Pojave koje se prirodno dešavaju u dvorištima i parkovima svakodnevno tjeraju djecu na pitanja o zemlji i životu koji ona podržava.
Smanjuje stres i umor. Gradsko okruženje zahtijeva usmjereniju pažnju, što nas prisiljava da zanemarimo distrakcije i iscrpimo mozak. U prirodnim okruženjima praktikujemo jednostavnu pažnju, poznatu kao meka fascinacija koja stvara osjećaj ugode, a ne umora.
