Zašto djeca postanu autsajderi?

Denis drži srednji prst u zraku. Izgleda da će stupiti u kontakt. Ali on pokazuje učitelju “smrdljivi prst”. Razred se smije. Kako se samo usudio?!

Jučer je Denis ustao usred diktata i otvorio prozor: “Damir je prdnuo.” Nastavnik je uznemiren, ostali učenici se dive Denisu. On ima samo jednog prijatelja. Denis ima devet godina. Bio je autsajder od početka, kaže majka. Već u vrtiću. Zašto ne pronalazi vezu sa drugom djecom? Ona ne zna.

Dobri prijatelji, to je ono što većina roditelja želi za svoje dijete. Prijatelji da se igraju, smiju se, šapuću. Prijatelje s kojima vaše dijete može podijeliti šale i dijeliti tajne. Ali šta ako dijete ne pronađe prijatelje? Djeca žele da pripadaju. Za to rade gotovo sve. Neki igraju klauna klase, ostali su vođa. Uglavnom djeca koja su također u ofsajdu i sretna da se konačno pridruže. Nerijetko, klika autsajdera maltretira drugu decu.

Autsajderi su teški i iscrpljujući. I oni su u opasnosti. Često se razbole, pate od depresije i gubitka apetita, glavobolje i bolova u trbuhu. Imaju noćne more i školski strah, nisu fokusirani i letargični ili nemirni i impulsivni. Oni su skloni nesrećama i nezgodama, povrijeđuju se i igraju sa idejom da žele da umru. (Stručnjaci preporučuju uzimanje bilo kakve izjave u ovom pravcu vrlo ozbiljno.)

Zašto su djeca postanu autsajderi, postoje različita objašnjenja. Izgled – kao što su fizičke abnormalnosti, invaliditet, odjeća i statusni simboli znaju igrati veliku ulogu. Međutim, to ne treba precjenjivati. Ima dovoljno djece sa smetnjama u razvoju, sa astmom i aknama, sa naočarima, „glupim“ pantalonama i bez mobilnog telefona, ali još uvek imaju prijatelje. Još važnije je ponašanje: preterano anksiozna i pretjerano prilagođena djeca su više marginalizirana nego samopouzdana i fizički sposobna.

Djeca koja su marginalizovana često su opterećena su nejasnim osećjećajem krivice i stida: “Nekako sam pogrešan”, inače bi me drugi voljeli. Zato im očajnički treba vratiti osjećaj da su “pravi” i da imaju svu zamislivu podršku da bolje upravljaju grupom.

Ovako će upaliti:

• Budite ljubazni i strpljivi, iako ponekad bude teško. Dajte djetetu koje izigrava kralja i želi da bude odrasliji nego što jeste, zadatke koji zahtijevaju odgovornost, vještinu i stručnost. Tada dobija osećaj da je zaista nešto učinio i da ne mora biti stalno u centru pažnje.
• Mnogi cirkuzanti u razredu su zaprave kreativni i maštoviti. Prepoznaj talente. Kada počne sa svojim nastupima vi mu recite, “Mislim da se sada možemo malo zabaviti, da li imate prijedlog?” Ako je moguće, ponudite raznolika, izazovna zanimanja. Smijite se zajedno! Mali klaunovi su često vrlo osjetljivi ili imaju skrivenu tugu. Sreća i razumijevanje su najbolji lijek.
• Neprijatna i razigrana djeca ponekad dobiju ishitreno oznaku “hiperaktivna”. Obično pomaže mnogo vježbanja na svježem zraku, naizmjenično sa igrama u kojima se slijede pravila: lastiš, badminton, stoni tenis. Odgovorno zanimanje za životinje i biljke je optimalno za takvu djecu jer su fizički i emocionalno angažirani i mogu se intelektualno odmoriti. Čak i petogodišnjaci mogu saditi cvijetne lukovice, skupljati lišće, sakupljati jabuke i orahe, skupljati korov isl.

Za svu djecu koja nemaju prijatelje važno je slijedeće:

1.naučite svoje dijete kako rješavati sukobe. Osnovni princip “Šta ne želiš da tebi urade nemoj…” već može da razumije sa pet godina. Pričaj sa svojim djetetom i obajsni mu da svako dijete:

• želi da pobjedi, ali samo jedan može pobjediti;
• želi da bude vođa i može biti samo jedan vođa;
• žele da budu prvi i samo jedno može da bude prvi;
• želi najveći komad čokolade, ali dobiva samo jedan.

2. Obratite pažnju da razumljivo pričate sa vašim mališanima. Izbjegavajte govor beba i termine koji se razumiju samo u vašoj porodici. Važno: poremećaji razvoja u govoru moraju se liječiti!
3. Nemojte davati vašem djetetu posebnu ulogu kod kuće: Ako ga puštate da pobjeđuje dok igrate, uvijek mu dajete najveći komad torte, napravite ogromnu paniku oko svake male ogrebotine, past će kao sa oblaka kada sazna kako se odigravaju stvari van.
4. Razgledajte malo u novom vrtiću, u novoj školi. Kako izgledaju druga djeca? Ne šaljite dijete u haljini kada svi nose traperice.
5. Pokažite svom djetetu kako da uspostavi kontakt: predstaviti se, postavljati pitanja, zatražiti pomoć, napraviti prijedloge za igru. “Zovem se Denis, kako se ti zoveš, mogu li da igram?” Ili, “Ja sam novi. Hoćeš li mi pokazati dvoranu?”
6. Trenirajte zajedno kupanje u masi. Neka djeca imaju problema da se nose sa gužvom. Idite redovno do bazena i igrališta. Ovdje vaše dijete doživljava kako se ponašati u bučnoj gomili.
7. Potaknite aktivnosti koje jačaju osjećaj pripadanja grupi. Cirkuski ili pozorišni projekti su idealni jer svako može koristiti svoje vještine.
8. Ohrabrite dijete da traži hobi. Vlastiti interesi jačaju samopoštovanje. Ikone statusa kao što su pametni telefoni, skupi bicikli i moderna odjeća ne kompenziraju nedostatak prepoznavanja.

roditelj.ba