Vakcine su jedna od najboljih tekovina savremene civilizacije

Vakcinacijom djece sprečava se obolijevanje od određenih zaraznih bolesti i u kasnijem životnom dobu, njihove komplikacije i smrtnost

Prof. dr. Dejan  Bokonjić, specijalista pedijatrije i dječje pulmologije

UVOD: U ovom broju časopisa Roditelj imali smo priliku  razgovarati s izuzetnim stručnjakom, Prof. dr Dejanom Bokonjićem, čiji je rad u oblasti pedijatrije i dječje pulmologije nadmašio granice obične medicinske prakse.  Sa širokim znanjem i bogatim iskustvom, Prof. dr Bokonjić nije samo ljekar, već i osoba koja svojom energijom i posvećenošću stvara posebnu vezu s svakim malim pacijentom. Sa Prof. dr Bokonjićem razgovarali  smo o zdravlju djece, posebno o alergijama kod najmlađih, kao i o važnosti redovnih pregleda malih pacijenata.

Kako biste opisali Vašu posebnu vezu s malim pacijentima i kako ona utiče na Vaš pristup medicinskoj praksi?

Prvo, želim da kažem da sam oduvijek želio biti pedijatar i da volim svoj posao i svoje pacijente. Pristup se zasniva na maksimalnoj posvećenosti i želji da u svakom trenutku pomognem djetetu i roditeljima. Moj broj telefona svi imaju i kontaktiraju me u svako doba dana i noći kada im nešto zatreba. Sa djecom gradim drugarski odnos i uglavnom sa svima postajem dobar drugar. Tehnika pristupa se naravno prilagođava djeci prema uzrastu, polu, sklonostima, kao i prema roditeljima. Dobar pristup mi omogućava veliko povjerenje od strane roditelja i djece što mi značajno olakšava rad. 

Koje su najčešće alergije kod djece danas i kako se mogu prepoznati i efikasno tretirati?

Učestalost alergija danas kod djece je velika i taj broj raste iz godine u godinu.  Alergija je imunološki poremećaj u kojemu tijelo postaje preosjetljivo na određenu agense i alergene. Alergije se mogu pojaviti u bilo koje doba godine, mada neke imaju sezonski karakter, kao polenska kijavica koja se obično javlja u proljeće. Alergija je jedna od najčešćih bolesti, a kada se pojavi u ranom dobu, može uticati na fizičko i psihičko zdravlje djeteta. Sklonost ka alergijama se nasljeđuje tako da najrizičniju grupu čine djeca čija oba roditelja boluju od alergija. Bez obzira na predispozicije, djeca mogu postati alergična na gotovo sve čemu su izložena. Do preosjetljivosti na alergiju može doći na nekoliko načina – udisanjem alergena, preko unošenja hrane ili preko kože. Na alergiju možete posumnjati ako se simptomi ponavljaju svake godine u istom vremenskom razdoblju te ako traju duže od dvije nedjelje. Najčešće alergije na inhalatorne alergene kod djece su na grinje, prašinu, polene i epitel dlake životinja, a na nutritivne alergene na kikiriki, orašaste plodove, jagodičasto voće, mlijeko, jaja, pšenicu, soju i dr. Alergije se mogu ispoljiti promjenama po koži, digestivnim simptomima i epizodama otežanog disanja, odnosno curenja ili zapušenog nosa, svraba očiju i kijanja. Osnovna terapija u alergijskim bolestima svodi se na terapiju primjenom lijekova koji smanjuju i ublažavaju simptome alergija. Ukoliko dođe do alergijske reakcije, potrebno je korišćenje antihistaminika, kortikosteroida ili dekongestiva zavisno od starosti djeteta, kao i vrsti reakcije. 

Kako roditelji mogu prepoznati simptome alergija kod svoje djece i kada je važno potražiti medicinsku pomoć?

Alergije mogu izazvati raznolike simptome, koji se mogu razlikovati zavisno od vrste alergije i osobi. Simptomi se kreću od blagih do teških, a u nekim slučajevima mogu biti i životno ugrožavajući. Respiratorni simptomi mogu biti curenje ili zapušenost nosa, kijanje, svrab u predjelu grla, nosa ili očiju, otežano disanje i kašalj. Kožni simptomi su koprivnjača, ekcem, otok usana, očiju i genitalija. Digestivni simptomi su mučnina i povraćanje, dijareja i bol u trbuhu. Znaci anafilakse su otežano disanje i gušenje, brzi pad krvnog pritiska, otečenost jezika i grkljana, osjećaj panike i gubitak svijesti. U slučaju težih reakcija posebno po tipu otoka usana, jezika ili očiju, osipa po većoj površini kože i teškog disanja.

Koju ulogu igra prevencija u smanjenju rizika od alergija kod djece, i koje su najvažnije mjere prevencije koje roditelji mogu primijeniti?

Postoje različite mjere koje se mogu preduzeti da biste sprječili ili ograničili alergijske reakcije. Npr. ako je dijete alergično na polen, pokušajte da ostavite dijete u zatvorenom prostoru kada je najveća koncentracija polena napolju. Koristiti vazdušni filter za čestice (HEPA) koji zadržavaju alergene u vazduhu. Ako imate mačku ili psa na koje je dijete alergično, nemojte da dijete spava u blizini ljubimca i odmah mu operite ruke nakon kontakta. Ne dirati oči, nos ili usta nakon dodirivanja životinje.

Pokušati otkriti koji alergeni mogu da izazovu ili pogoršaju simptome alergije kod djeteta i voditi evidenciju. Uraditi alergotest. Treba voditi dnevnik šta djeca jedu i sve aktivnosti koje dijete provodi preko dana kako biste lakše odredili okidače. Često prati posteljinu i koristiti vruću vodu da bi se smanjila izloženost grinjama, dlakama kućnih ljubimaca, polenu i drugim iritantima u vazduhu. 

Koji su najčešći izazovi s kojima se susrećete u pedijatrijskoj praksi danas, posebno što se tiče zdravlja djece?

Danas postoje mnogobrojni izazovi u liječenju djece.  Zbog “modernog načina” života sve više djece provodi manje vremena u fizičkoj aktivnosti, a unosi visokoenergetsku hranu. Kao posljedica toga imamo povećane riziko faktore za mnoge bolesti kao što su arterijska hipertenzija, šećerna bolest i dr. Drugo, danas sve vise djece ima problem sa mentalnim zdravljem, porast je alergijskih oboljenja, autoimunih bolesti, infektivnih bolesti i malignih oboljenja i sve to čini da liječenje djece postaje sve složenije i zahtjevnije. 

Kako tehnologija utiče na zdravlje djece danas i koje su najbolje prakse za održavanje ravnoteže između digitalnog svijeta i fizičke aktivnosti?

Generacije djece razvijaju se, rastu i sazrijevaju u vremenu kada je dostupnost informacijama i raznim zabavnim sadržajima lakša i brža nego ikada prije. Djeca često vise vole da provode vrijeme online i na kompjuteru ili pametnom telefonu nego da borave na vazduhu, a roditelji i sami pred istim izazovima često ne reaguju kako treba. Vrlo važno je provoditi vrijeme sa djetetom i davati podršku i organizovati zajedničke aktivnosti i druženja. Strukturirano vrijeme kod kuće je važno i zato treba osmislite kućni raspored vremena tako da dijete ima vrijeme za sebe, naravno i za “virtuelne stvari”, ali i za svoje obaveze poput obroka ili pisanja zadaća. U dogovoru sa djetetom napraviti raspored korišćenja kompjutera i pametnog telefona. Ograničiti vrijeme korišćenja uređaja ali ne i zabraniti. Takođe, stimulisati fizičku aktivnost i uopšte aktivnosti van kuće. Roditelji trebaju naći vremena i načina da svojim primjerom djetetu promovišu zdrave navike i aktivnosti.  Djeci treba omogućiti kretanje primjereno uzrastu – mala djeca do školskog doba mogu kroz igru s vršnjacima te u parkovima zadovoljiti potrebu za kretanjem.  Kada krenu u školu, djeca imaju organizovani dan, dio vremena provode u klupi i bitno ih je motivisati na kretanje – ili kroz igru ili kroz neku organizovanu aktivnost.

Koje su ključne smjernice za ishranu djece i kako roditelji mogu osigurati da njihova djeca dobiju sve potrebne nutrijente?

Pravilna i uravnotežena ishrana u djetinjstvu je ključna za zdravlje djece i spada među najvažnije pozitivne činioce zdravlja. Uravnotežena ishrana ima za cilj da obezbijedi hranljive materije za rast i razvoj, energiju za mišićnu aktivnost i materijal za izgradnju novih tkiva. Obezbijediti djetetu tri obroka dnevno, sa zdravim užinama između, povećati unos vlakana u ishrani djeteta, smanjiti upotrebu soli i slane hrane, stimulisati dijete da pije vodu. Izbjegavati gazirana bezalkoholna pića i sokove koji sadrže mnogo šećera. Poslužiti uravnotežene obroke, smanjiti unos šećera, nuditi voće za užinu, stimulisati uzimanje povrća, smanjiti upotrebu putera, uzimati više nemasnog mesa, piletine, ribe i slično. 

Kako se možemo nositi sa sve većom pretilošću kod djece i koje su najbolje strategije za promociju zdravog načina života u ranom djetinjstvu?

Kod problema gojaznosti važno je naglašavati usvajanje pozitivnih životnih navika od najranijeg doba: uravnoteženu ishranu i redovnu tjelesnu aktivnost. Jednako važna je i izgradnja zdravih psiholoških temelja. Usmjeravanjem na pozitivno zdravstveno ponašanje od najranijeg doba, ulaganjem napora u razvijanje tjelesnog i psihičkog zdravlja u velikoj ćemo mjeri prevenirati ne samo gojaznost nego i ostale poremećaje prehrane, kao i brojne druge zdravstvene probleme. Osnovne smjernice u ishrani djece predškolskog i školskog uzrasta su davanje 5 obroka dnevno; 5-6 dnevnih porcija složenih ugljenih hidrata, 2-3 porcije povrća, 2 porcije voća, 2-3 porcije proteinskih namirnica. Vrlo je važna priprema obroka kod kuće, zatim ograničen unos slatkiša, grickalica i ostale hrane. Voda treba biti glavni izvor tečnosti kod djece dok sokove treba cijediti i u razumnoj mjeri koristiti. 

U prevenciji gojaznosti treba biti uključena porodica i cijela društvena zajednica. Što vise treba raditi na promociji zdravog životnog stila (pravilne ishrane i redovne fizičke aktivnosti), na organizovanju školskih kuhinja i uvođenju kontrolisanih jelovnika. Ono što je bitno, postoje izrađene smjernice za zdravu ishranu djece i u Federaciji i u Republici Srpskoj. 

Kako educirati roditelje o važnosti cjepiva i prevenciji zaraznih bolesti kod djece, posebno u kontekstu nedavnih rasprava o cjepivima?

Vakcine su jedna od najboljih tekovina savremene civilizacije. Zahvaljujući vakcinama dosta bolesti je stavljeno pod kontrolu ili je iskorijenjeno. Vakcinacijom se postiže otpornost (imunost) organizma prema određenim teškim zaraznim bolestima. Vakcinacijom djece sprečava se obolijevanje od određenih zaraznih bolesti i u kasnijem životnom dobu, njihove komplikacije i smrtnost. Kad je vakcinacija u pitanju, treba slušati struku i preporuke struke, nikako neprovjerene izvore od nekompetentnih ljudi. Ovaj problem treba shvatiti ozbiljno jer broj ljudi koji je nepovjerljiv prema obaveznim vakcinama se povećava. Potrebna je dobra strategija i stalna edukacije roditelja o značaju vakcina, da nevakcinisanje dovodi do pojave teških zaraznih bolesti kao dječije paralize, tetanusa, difterije, hepatitisa B, zauški, rubeole, velikog kašlja, koji kod oboljele djece imaju vrlo tešku kliničku sliku, visok procenat komplikacija sa trajnim posljedicama i ponekad smrtni ishod. Takođe, mora se pričati i o neželjenim efektima, njihovoj učestalosti i kontraindikacija za vakcinisanje kako bi se informisanost o svemu povećala. 

Koje su najvažnije mjere sigurnosti koje roditelji trebaju poduzeti kako bi zaštitili zdravlje svoje djece kod kuće i izvan nje?

Treba naučiti dijete što mora znati u određenim situacijama. Djeca će se uz savjete i vođenje kroz potencijalno opasne situacije osjećati sigurno, jer će znati postupiti i ponašati se u takvim slučajevima. Bitno je imati otvorenu komunikaciju odnosno da vas djeca  mogu pitati o svemu što ih u vezi sa sigurnošću  ili opasnošću zanima, obratiti vam se ako ih muči neki problem kojeg ne znaju ili ne mogu riješiti, te vas obavijestiti ako se dogodila neka potencijalno opasna situacija koju ste spominjali ili koju dijete smatra neobičnom. Posebnu pažnju posvetiti kontaktu sa napoznatim osobama, pretraživanju na internetu, da mala djeca znaju svoje puno ime i prezime, adresu i broj telefona od kuće kao i ime roditelja, da se ne javljaju na telefon kada su smai kući ili da otvaraju vrata, da ne ulazi u nepoznata kola, da se kloni osoba koje ga zadirkuju ili ispituju I dr. Treba objasniti šta dijete treba da uradi ako se izgubi, imati popis djetetovih prijatelja i njihove brojeve telefona, upozoriti dijete na potencijalne opasnosti, znati uvijek gdje je dijete i kad će doći kući. Pokupiti ga ako je potrebno ili se dogovoriti s drugim roditeljima ili osobama da dijete dovezu kući i dr. 

Za kraj koja je poruka za vaše čitatelje?

Naučite djecu da, kada se nešto loše dogodi u njihovom životu, tu prepreku mogu savladati i izaći iz te situacije snažniji nego što su bili. Rješavanje problema složen je zadatak koji zahtijeva strpljenje i zato je potrebna često pomoć roditelja. Pomozite im da prepoznaju ove situacije i shvate kome se mogu obratiti za pomoć. Imajte vremena za svoje dijete da ga saslušate i nemojte zatvarati oči prema problemima. 

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave