Iako možda povjeruju u neke priče, počet će u njih sumnjati i shvatiti da nešto nije uredu.
Novo istraživanje otkrilo je da djeca možda nisu tako naivna kao što mislimo, i da možda ne vjeruju svemu što im kažemo. Iako svi roditelji znaju da laganje nije uredu, teško je pronaći roditelja koji svojoj djeci ne govore male „bijele“ laži s vremena na vrijeme.
Neki roditelji govore djetetu da je park „zatvoren“ ako ih ne mogu odvesti ili da nečega što požele jesti „nema“ u prodavnici. Iako djeca većinom povjeruju, nove studije pokazuju da djeca ne vjeruju uvijek u ono što im se kaže.
Otkriveno je da djeca sama uče kroz gledanje i eksperimentiranje. Također uče od onoga što im svi okolo govore. Ako dijete nauči nešto što ga iznenadi, tražit će dodatne informacije postavljajući pitanja ili će ispitivati ono što im se pružilo kao informacija.
Prethodna istraživanja pokazala su da djeca starija od 6 godina vjerovatnije traže dodatne informacije od mlađe djece. Iako i dalje prihvate ‘laž’ koju im roditelj kaže, počet će je ispitivati i shvatiti da nešto nije uredu.
U toku studija ispitivala su se djeca uz pomoć jednostavnih eksperimenata. U jednom od primjera su djeci dali kamen i rekli da je to mekani, a ne tvrdi kamen. Kad su djecu ponovno pitali da li je kamen tvrd ili mekan, mnogo djece je promijenilo prethodni odgovor i rekli da je kamen zapravo mekan. Istraživači su se onda povukli iz sobe da obave telefonski razgovor, dok su nadgledali djecu. Većina djece je prišlo kamenu da provjere da li je kamen tvrd ili mekan. Nisu slijepo vjerovali onome što im je rečeno, sami su provjerili da li je to istina i došli su do pravilnog zaključka.
