Upala uha kod djece: kako je prepoznati i pravilno reagirati

Upala uha kod djece: kako je prepoznati i pravilno reagirati

  • Post Author:
  • Post Category:Novosti

Upale vanjskog uha ili zvukovoda se najčešće javljaju tokom toplijih mjeseci u godini, tokom sezone plivanja i vodenih sportova u tekućim i stajaćim vodama.

Piše: Mr. sc.  med  Aleksandra Aleksić, specijalista otorinolaringologije, subspecijalista alergolog

Diplomirala je na Medicinskom  fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci 1998. Godine. U periodu od 1998. do 2002. godine radila je kao ljekar opšte prakse. U periodu od 2002. godine do 2006. godine je zaposlena u Klinici za bolesti uha, grla i nosa, Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, Banja Luka. Specijalistički ispit iz Otorinolaringologije je položila 2006. godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci i od tada do danas je zaposlena na radnom mjestu ljekara specijaliste otorinolaringologije. Supspecijalistički staž iz alergologije je obavila na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gdje je položila stručni ispit i odbranila supspecijalistički rad iz alergologije 2010. godine čime je stekla zvanje supspecijaliste alergologa. Postdiplomske studije iz područja biomedicinskih istraživanja je završila na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, a 01.10.2013. godine je odbranila magistarsku tezu.

Anatomski je uho podijeljeno na tri dijela: vanjsko uho, koje čini ušna školjka i zvukovod, srednje uho, koje čini bubna opna, šupljina srednjeg uha sa slušnim koščicama i pridodatim koštanim ćelijama, unutrašnje uho u kojem se nalaze centar sluha i ravnoteže.

Upala vanjskog uha

Upale vanjskog uha ili zvukovoda se najčešće javljaju tokom toplijih mjeseci u godini, tokom sezone plivanja i vodenih sportova u tekućim i stajaćim vodama. Uzročnici upale kože zvukovoda su uglavnom bakterije, a njihovom širenju i izazivanju upale pogoduje vlaga, grubo manipulisanje kožom zvukovoda (čišćenje štapićima ili drugim predmetima), alergijska oboljenja kože, upotreba nadražujućih higijenskih sredstava za ličnu higijenu ili higijenu bazena (hlor).

Oboljenje se manifestuje bolovima u uhu čiji intenzitet varira i može biti veoma jak. Razlog tome je što veoma tanka koža, bez potkožnog tkiva, priliježe na kost i hrskavicu zvukovoda. Bol se obično pojačava pritiskom na tragus ili pomjeranjem uške, pokretima žvakanja. Djete je razdražljivo i plačno, ali oboljenje uglavnom ne prati povišena tjelesna temperatura. Bol se može širiti prema regiji lica ili iza uha ukoliko dođe do reaktivne upale limfnih čvorova. S obzirom na otok kože zvukovoda djete slabije čuje, a može se javiti i iscjedak iz uha. Iscjedak u početku može biti proziran potom gust i žut. Iste simptome izaziva i upala kože zvukovoda gljivicama. Na gljivičnu upalu zvukovoda treba misliti kod djece koja su bila na dugotrajnoj antibiotskoj terapiji, koja imaju šećernu bolest ili poremećaj imuniteta. Simptomi obično počinju svrabom u zvukovodu zbog čega djete često gura prst u uho, a što dovodi do sekundarne bakterijske infekcije. U tom slučaju nastaju simptomi koji odgovaraju gore pomenutim. Kod upala zvukovoda, često se i golim okom može vidjeti otok, crvenilo kože zvukovoda ili iscjedak iz uha. Osim difuzne upale koja zahvata veću površinu kože zvukovoda, može se razviti i lokalizovana upala oko korjena dlake kože zvukovoda. Ova upala se manifestuje lokalnim crvenilom i otokom. Dijagnoza oboljenja se potvrđuje  pregledom pedijatra ili otorinolaringologa.

Terapija upale kože vanjskog uha ili zvukovoda je uglavnom lokalna. Rijetko treba uključiti sistemske antibiotike (u obliku sirupa). Uglavnom se uključuju antibiotske kapi sa ili bez dodatnog kortikosteroida. Antibiotske kapi na bazi ciprofloksacina su često u upotrebi zbog širokog antimikrobnog spektra i efikasnosti na bakterije koje se nalaze u vodenim površinama (bazeni, jezera). Lokalne antibiotske kapi sa neomicinom i garamicinom treba izbjegavati kod djece zbog potencijalne ototoksičnosti. Terapija se sprovodi ukapavanjem 3-4 kapi ciprofloksacina (ili drugih antibiotika iz grupe hinolona) u oboljelo uho 2 puta u toku dana. Terapija traje uglavnom 5-7 dana, ali u slučaju težih infekcija terapija može trajati i 10-14 dana. Treba voditi računa da kapi prilikom ukapavanja trebaju biti približno tjelesne temperature jer u suprotnom mogu izazvati vrtoglavicu. Osim lokalne terapije, potrebno je djetetu dati sirupe koji otklanjaju bolove (paracetamol ili ibuprofen). Kad su u pitanju gljivične infekcije terapija se sastoji od antimikotičnih kapi. Kod težih formi oboljenja u zvukovode se stavljaju trake gaze natopljene antibiotskom mašću koje se mjenjaju svaki dan do smanjenja tegoba, a potom se nastavlja terapija kapima. U određenim slučajevima, izražene sekrecije, potrebna je toaleta ili čišćenje zvukovoda od strane otorinolaringologa.

Prevencija upala zvukovoda se sastoji u pravilnoj higijeni zvukovoda. Ušna smola ili cerumen se normalno stvara u zvukovodima i ima zaštitnu ulogu. U normalnim uslovima se stvorena smola odstranjuje sama ili pomjera prema ulazu zvukovoda, te se samo u tom predjelu treba očistiti gazom ili papirnim ubrusom. Bilo koje druge manipulacije čišćenja ( štapići, pincete ili sl.) potiskuju cerumen dublje u zvukovod.

 

Osim toga ove manipulacije nepotrebno odstranjuju smolu kao zaštitni film kože, izazivaju oštećenja kože zvukovoda i tako pogoduju nastanku infekcije kože zvukovoda kad u uho djeteta uđe voda (bazenska, riječna, morska i sl.) u kojoj se nerijetko nalaze bakterije. Prevencija upale vanjskog zvukovoda podrazumjeva i izbjegavanje sapuna i šampona za pranje uha kod djece. Nakon kupanja i plivanja manjoj djeci treba očistiti uši ručnikom pri čemu im treba nagnuti glavu u stranu da bi se odstranila voda iz uha. Stariju djecu treba napomenuti da odstrane višak vode iz zvukovoda nakon plivanja, naročito ako su skloni upalama zvukovoda, u istom slučaju im se može ukapati u uho i borna kiselina u koncentraciji od 3%.

 Prikaz nepravilne higijene uha
Prikaz nepravilne higijene uha

Upala srednjeg uha

Šupljina srednjeg uha je slušnim ili Eustahijevim cjevčicama (tubama) povezana sa gornjim spratom ždrijela. Otvori ovih tuba se nalaze na bočnim zidovima ždrijela neposredno iza nosnih šupljina. Sluznica koja oblaže šupljine srednjeg uha je sluznica disajnih puteva koja u normalnim uslovima stvara određenu količinu sluzi. Ova sluz se odstranjuje putem Eustahijeve cjevčice u ždrijelo. Istim putem u srednje uho ulazi i izlazi vazduh, čime se održava uvijek isti pritisak u srednjem uhu (jednak atmosferskom). U neposrednoj blizini otvora Eustahijevih tuba kod djece se nalazi ždrijelni krajnik (adenoidne vegetacije ili “treći kajnik”). Bilo koji poremećaj u ovom funkcionisanju će rezultirati nakupljanjem veće količine sekreta u šupljini srednjeg uha ili stvaranju negativnog pritiska, što u konačnici dovodi do upale srednjeg uha. S obzirom da je šupljina srednjeg uha obložena sluznicom disajnih puteva, a Eustahijeva tuba povezana sa gornjim spratom zdrijela u neposrednoj blizini nosa, jasno je da će se svi upalni procesi na nivou nosa i ždrijela prije ili kasnije negativno odraziti na stanje i funkciju srednjeg uha. Što znači da upale sluznice nosa ili gornjeg sprata ždrijela sa ždrijelnim krajnikom, u sklopu virusnih ili bakterijskih upala, podrazumjevaju i prisutnu upalu na sluznici srednjeg uha. Eustahijeva tuba je kod djece u dojenačkom dobu kratka, horizontalno položena što pogoduje nastanku upala srednjeg uha. Upalama srednjeg uha pogoduju i prisutna druga oboljenja kao što uvećanje ili česte upale krajničkih tkiva, alergija ili bilo koje oboljenje koje izaziva poremećaj imuniteta. Osim toga, kao doprinoseći faktori navode se i nezrelost imunog odgovora dojenčadi i male djece, boravak u kolektivnom smještaju, u prostorijama sa duvanskim dimom, korišćenje flašica i dude-varalice. Upale srednjeg uha kod djece su jedan od vodećih razloga posjeta pedijatru. Smatra se da približno polovine djece do navršene treće godine preboli tri ili više upala srednjeg uha godišnje. Neprepoznata ili neliječena upala srednjeg uha kod djece može dovesti do poremećaja sluha. Ozbiljne komplikacije, u sklopu upale srednjeg uha kod djece su moguće, ali uglavnom su rijetke.

Akutna upala srednjeg uha najčešće pogađa djecu do druge godine života i predstavlja jedno od najčešćih oboljenja kod djece uopšte. Uzročnici su bakterije i virusi, a oboljenje se najčešće javlja tokom hladnijih mjeseci u godini. Najčešće se oboljenje manifestuje poremećajem opšteg stanja djeteta. Prati ga i povišena tjelesna temperatura, malaksalost, gubitak apetita, proljevaste stolice. Uz to su prisutni i simptomi upale sluznice gornjih disajnih puteva, zapušenost i curenje nosa, grlobolja, promuklost, kašalj. Ovi simptomi često prethodi simptomima upale srednjeg uha. Djete je razdražljivo, plačljivo, odbija hranu, hvata se rukom za oboljelo uho. U uzrastu do dvije godine, simptomi upale srednjeg uha ne moju biti tipični, odnosno mogu biti slabije izraženi ili “prikriveni”. Malaksalost, gubitak apetita, sa ili bez povišene temperature, proliv, nesanica kod djeteta nakon “prehlade” ili drugih upalnih stanja gornjih disajnih puteva, treba pobuditi pažnju na upalu srednjeg uha. U slučaju akutne gnojne upale srednjeg uha, nakupljen gnojni sadržaj u srednjem uhu može dovesti do pucanja (perforacije) bubne opne nakon čega se gnojni sekret izlije u zvukovod i postaje vidljiv golim okom.

Gnojni iscjedak iz uha u sklopu upale srednjeg uha

Osim toga ove manipulacije nepotrebno odstranjuju smolu kao zaštitni film kože, izazivaju oštećenja kože zvukovoda i tako pogoduju nastanku infekcije kože zvukovoda kad u uho djeteta uđe voda (bazenska, riječna, morska i sl.) u kojoj se nerijetko nalaze bakterije. Prevencija upale vanjskog zvukovoda podrazumjeva i izbjegavanje sapuna i šampona za pranje uha kod djece. Nakon kupanja i plivanja manjoj djeci treba očistiti uši ručnikom pri čemu im treba nagnuti glavu u stranu da bi se odstranila voda iz uha. Stariju djecu treba napomenuti da odstrane višak vode iz zvukovoda nakon plivanja, naročito ako su skloni upalama zvukovoda, u istom slučaju im se može ukapati u uho i borna kiselina u koncentraciji od 3%.

Ukoliko dođe do širenja infekcije na pokosnicu zadnjeg djela šupljine srednjeg uha, iza uha se pojavljuje bolni crveni otok koji potiskuje cjelu ušku prema naprijed. Ova komplikacija se naziva antritis ili mastoiditis u zavisnosti od dobi djeteta. Dijagnozu akutne upale srednjeg uha postavlja pedijatar ili otorinolaringolog. Pregledom uha se otkrije napeta, crvena, otečena bubna opna. U slučaju gnojne upale, uočava se gnoj u zvukovodu i perforirana bubna opna. Pregledom se uoče i upalna stanja na nivou ždrijela i nosa. Pri pregledu je važno procjeniti i opšte stanje djeteta. Zbog prirode oboljenja, gubitka apetita, povišene tjelesne temperature, prisutnih proljevastih stolica, djete može biti iscrpljeno i dehidrirano.

Otoskopski pregled uha

 

Terapija akutnih upala srednjeg uha podrazumijeva simptomatsku i antibiotsku terapiju. Simptomatska terapija uključuje lijekove za snižavanje temperature, otklanjanje bolova, kapi za nos, toaleta nosa sa rastvorima morske vode ili fiziološkog rastvora. Veoma je važno otkloniti simptome zapušenog nosa. Prema istraživanjima, 80% svih upala srednjeg uha prolazi spontano, bez antibiotske terapije. Iz tog razloga, inače zdravoj djeci starijoj od 6 mjeseci, dobrog opšteg stanja sa jednostranom upalom uha treba uključiti simptomatsku terapiju i ne treba žuriti sa antibiotskom terapijom. Antibiotska terapija ne pomaže kod virusnih infekcija, a može biti uzrok proljevastih stolica pa čak i alergijskih reakcija.  U slučaju da nema očekivanog poboljšanja i da se održavaju visoke temperature u terapiju treba uključiti antibiotsku terapiju. Djeci mlađoj od 6 mjeseci, lošijeg opšteg stanja sa pridruženim oboljenjima potrebno je uključiti antibiotsku terapiju odmah pri pojavi simptoma upale srednjeg uha. Antibiotik se uključuje u punoj dozi i u zavisnosti od težine bolesti, terapija može trajati od 7-14 dana. Ukoliko dođe do perforacije bubne opne mogu se primjenjivati antibiotske kapi za uho i to samo ciprofloksacin (i drugi hinoloni) Ne smiju se upotrebljavati neomicin i garamicin jer su ototoksične supstance. Oboljenje u većini slučajeva ima dobru prognozu i liječenje se sprovodi u kućnim uslovima uz nadzor pedijatra ili otorinolaringologa. U rijetkim slučajevima, koji su opisani, otorinolaringolog mora hirurškim putem evakuisati gnojne kolekcije iz srednjeg uha čime se ubrzava tok izliječenja i sprečava razvoj komplikacija.  Oboljenje može dovesti do ozbiljnog narušavanja opšteg stanja djeteta što je važno pravovremeno prepoznati i sprovoditi liječenje u bolničkim uslovima. U slučaju sporadičnih i rijetkih upala srednjeg uha nisu potrebne dalje dijagnostičke procedure.U slučaju ponavljajućih upala srednjeg uha potrebne su dodatne dijagnostičke procedure u smislu pronalaženja uzročnih faktora (mikrobiološka analiza brisa grla i nosa, uvećanje “trećeg krajnika”, alergije i sl.) ili u cilju otkrivanja poremećaja sluha. U slučaju ponavljajućih upala srednjeg uha (tri ili više upale u periodu od 6 mjeseci ili četiri upale godišnje) koje su praćene oslabljenim sluhom i zadržavanjem upalnog sekreta u srednjem uhu, mora se sprovoditi i operativno liječenje. Ovo liječenje podrazumjeva evakuaciju zaostalog sekreta iz srednjeg uha, postavljanje ventilacione cjevčice kroz bubnu opnu u šupljinu srednjeg uha i ukoliko je potrebno odstranjenje “trećeg krajnika”. U prevenciji akutnih upala srednjeg uha se preporučuje dojenje, izbjegavanje flašice, dude-varalice, hranjenja u ležećem položaju djeteta, izlaganje duvanskom dimu. Osim toga, preventivne mjere podrazumjevaju i antialergijsku terapiju (kod dokazane alergije), racionalnu upotrebu antibiotske terapije u cilju sprečavanja rezistencije bakterija, vakcinacija protiv Streptococcus pneumoniae  i Haemophillus influenzae ( u zapadnim zemljama više zastupljena).

 

Literatura:

  1. McWilliams CJ, Smith CH, Goldman RD. Acute otitis externa in children. Can Fam Physician. 2012 Nov; 58(11): 1222–1224
  2. Rosenfeld RM, Schwartz SR, Cannon CR, Roland PS, Simon GR, Kumar KA et al.Clinical practice guideline: acute otitis externa. Otolaryngol Head Neck Surg. 2014 Feb;150(1 Suppl):S1-S24.
  3. Harmes KM, Blackwood RA, Burrows HL, Cooke JM, R. van Harrison R, Passamani PP. Otitis Media: Diagnosis and Treatment. Am Fam Physician. 2013 Oct 1;88(7):435-440.
  4. Venekamp RP, Damoiseaux RA,  Schilder AGM. Acute otitis media in children. BMJ Clin Evid. 2014; 2014: 0301.