Uloga očeva u razvoju djeteta

Uloga očeva u razvoju djeteta

 

Iako se majka smatra najvažnijom osobom u djetetovu životu, osoba koja najviše utječe na djetetov razvoj je otac. Očev je utjecaj također od velikog značaja, a započinje, kao i majčin, već samim začećem. Današnji otac u obiteljima s oba roditelja ima, osim uloge djetetova oca i ulogu supruga, zaštitnika, učitelja, skrbnika, hranitelja, moralnog uzora. Njegova uspješnost u obavljanju svih ovih uloga ima pozitivan ili negativan utjecaj na pojedine aspekte djetetova razvoja. Očinstvo je kompleksna uloga koju očevi postupno preuzimaju, počevši od donošenja odluke o tome da li i kada imati dijete. Proces preuzimanja očinstva nastavlja se privikavanjem na majčinu trudnoću.

Trudnoća je period roditeljstva u kojem majka i dijete dijele fizičku povezanost iz koje se lako razvijaju i drugi oblici povezanosti, dok je otac zakinut za fizičku povezanost i može se osjećati isključenim. Upravo na ovome se zasniva predrasuda o očevoj manjoj uključenosti i važnosti u razvoju djece. Otac bi trebao aktivno sudjelovati u trudnoći, proživljavajući sva iskustva koja su mu dostupna te pružajući majci podršku, dok bi majka trebala ocu omogućiti sudjelovanje dijeleći s njim sva svoja proživljavanja. Otac također treba osigurati prostorne, materijalne i financijske uvjete nesmetanog odvijanja trudnoće i poroda, ali i biti psihološka, emocionalna i interpersonalna podrška majci.

Neki se očevi teško prilagođavaju na novu situaciju u obitelji, jer se osjećaju zapostavljenima, budući da djetetove potrebe moraju biti na prvom mjestu pa se čini kao da zaokupljaju čitavu majčinu pažnju. U brakovima gdje su prije djeteta muževi imali potpunu pažnju žene, osjećaju se kao da je dijete zauzelo njihovo mjesto. Taj osjećaj u očeva može se ukloniti uključivanjem oca u aktivnu brigu o novorođenčetu. Direktan utjecaj na dijete imaju sva očeva ponašanja kojima je dijete izloženo te očevi stavovi i poruke koje on prenosi djetetu. Ovaj je utjecaj oca veći, ako se očeve interakcije s djetetom razlikuju od djetetove interakcije s majkom.