Uloga nagrade i kazne u odgoju djece

odgoj djeteta

Otkako se dijete rodi, pokušavamo ga prilagoditi nekim pravilima života, od vremena hranjenja do toga šta je dobro uradilo a šta ne. Nagrade i kazne su vrlo jaki motivi kojima želimo da usmjerimo dječje ponašanje od samog rođenja. Iako ih roditelji koriste svakodnevno, čak i ne znajući principe na kojima su bazirani, postoje neka pravila koja sigurno mogu olakšati roditeljstvo.

Nagrade su svi oni postupci nakon kojih očekujemo da se neko ponašanje opet ponovi. U zavisnosti od uzrasta i interesa djeteta biramo adekvatne nagrade, na primjer nova igračka, pomjeranje odlaska na spavanje za 15 minuta, dječji odabir večere. U svakom slučaju uz bilo kakvu nagradu mora ići i socijalno potkrepljenje kako bi se željeno ponašanje učvrstilo. Možemo govoriti o pažnji, naklonosti, te odobravanju.

Svako dijete voli kada roditelji obrate pažnju na njega/nju, radi toga često znaju i praviti nestašluke kako bi skrenuli pažnju na sebe. Kada dijete nešto uradi dobro, roditelji obrate pažnju na dijete i pokažu naklonost i odobravanje u vidu pohvale. Najbolji vremenski period za nagrađivanje dječjeg ponašanja je nekoliko sekundi nakon ponašanja koje želimo da učvrstimo kod djeteta. Ne mora se svako ponašanje nagraditi materijalnom nagradom, socijalno potkrepljenje je u većini slučajeva sasvim dovoljno.

Kada želimo da dijete usvoji neko novo ponašanje, na početku izvođenje takvog ponašanja moramo svaki put nagraditi pohvalom, obraćanjem pažnje ili nekom nagradom. Ipak, ne bi imalo smisla da se svako naučeno ponašanje stalno nagrađuje. Roditelj će opažanjem odlučiti kada da pređe sa stalnog nagrađivanja na povremena nagrađivanja, odnosno, na nagrađivanja svaki 3-4 put nakon što dijete izvede neko poželjno ponašanje. Nakon toga, potpuno se prestaje sa nagrađivanjem ako mislimo da je dijete u potpunosti usvojilo neko poželjno ponašanje.

Kada želite na primjer da naučite dijete da pere ruke prije jela, prvih par dana ćete nakon svakog pranja ruku dijete pohvaliti, da bi onda počeli da dijete hvalite jednom dnevno nakon pranja ruku i polako prestajali sa pohvalama vezanim za to ponašanje. Odluku kada se prelazi sa potpunog na povremena nagrađivanja donosi roditelj s obzirom na djetetove sklonosti i posmatranje djetetovog ponašanja.

Kazne su postupci koji trebaju da prekinu neko ponašanje ili da smanje učestalost. Ako možete birati, uvijek je bolje nagraditi neizvođenje nekog ponašanja nego kazniti izvođenje neprimjerenog ponašanja. Međutim, ne može se uvijek koristiti nagrada i onda pribjegavamo kaznama. Za korištenje kazni postoje pravila koja se moraju poštovati kako bi kazna imala smisla i efekta. Kao i nagrada, i kazna se mora izreći odmah nakon nepoželjnog ponašanja. S obzirom na uzrast djeteta, kazna može biti oduzimanje neke interesantne igračke, odlazak „u ćošak“ ili time-out, te socijalne kazne u smislu prijekora djeteta. Vrlo bitna pravila koja se trebaju poštovati kod kazne jeste dosljednost. Kazna neće imati funkciju ako niste dosljedni, ako izreknete kaznu i onda se ne pridržavate te kazne. Zato je bolje da imate unaprijed smišljenu kaznu koje se možete držati bez popuštanja. Nemojte davati kazne koje nisu u skladu sa uzrastom djeteta, na primjer da četvorogodišnje dijete kaznite da se ne smije igrati omiljenom igračkom mjesec dana. Predškolska djeca nemaju razvijen osjećaj za vrijeme i mjesec dana im ne znači koliko bi vama značilo. Sa druge strane, dijete će vrlo brzo nakon izricanja kazne zaboraviti radi čega je bilo kažnjeno. Znači, prilagodite kaznu uzrastu djeteta.

Time-out ili „odlazak u ćošak“ imaju svrhu da dijete bude u situaciji bez podražaja, da djetetu bude dosadno. Nemojte dozvoliti da dijete nosi igračke u time-out ili da bude u prostoriji gdje ste vi pa da vas čuje kako pričate. Ne pretjerujte sa time-outom, zlatno je pravilo da dijete bude onoliko minuta u time-outu koliko ima godina. Dakle, dijete od 5 godina može biti 5 minuta u time-outu. Sve preko je pretjerano i gubi funkciju.

Osim što kazna mora slijediti nepoželjno ponašanje, roditelj mora objasniti djetetu zašto je kažnjeno. Ako dijete ne zna radi čega je kažnjeno, opet će ponoviti ponašanje i biće zbunjeno. Nemojte dozvoliti, naročito sa starijom djecom, da se vaše objašnjavanje zašto je dijete kažnjeno pretvori u raspravu sa djetetom. Vrlo kratko i jasnim rječnikom objasnite djetetu koje ponašanje se kažnjava i obavezno djetetu dajte alternativno ponašanje koje je prihvatljivo. Na primjer, trogodišnje dijete koje je izrazilo svoju ljutnju tako što je bacilo zdjelu sa stola na vas možete kazniti time-outom uz objašnjenje da razumijete da je ljuto ali da sljedeći put može reći kako se osjeća a ne da baca predmete na vas koji vas mogu povrijediti.

Nemojte pretjerivati sa kaznama, vodite se pravilom da na jednu kaznu idu najmanje četiri nagrade.