U svijetu medicinske struke: Razgovor s mladim ljekarom Farukom Gutićem

 Zdravlje djece u fokusu: Savjeti o prevenciji, ishrani i borbi protiv pretilosti i dijabetesa.

Piše: dr.medicine Faruk Gutić

Kroz ovaj intervju, otkrit ćete ne samo strast ovog mladog ljekara prema medicini, već i njegovu duboku posvećenost zdravlju djece. Doktor Gutić dijeli svoje iskustvo, izazove i viziju za budućnost, ističući važnost prevencije zdravlja kod najmlađih. Nastavite čitati kako biste saznali više o njegovim savjetima o zdravoj ishrani djece, utjecaju pretilosti na razvoj dijabetesa te o važnosti podrške roditelja u održavanju zdravog životnog stila kod djece.

Za početak razgovora možete li nam reći kada ste se odlučili za poziv ljekara?

 Kao što i samo pitanje nagovještava posao ljekara zaista smatram pozivom, a ne samo prostom odlukom pojedinca. U mom slučaju poziv se desio rano, u osnovnoj školi. U mojoj porodičnoj kući niko nije bio ni blizu ljekarske profesije i moja odluka da prihvatim poziv ljekara je bila iznenađujuća porodici koja je generacijama njegovala rudarstvo kao primarni izbor. Vrijeme sam već u osnovnoj školi provodio proučavajući enciklopedije o ljudskom organizmu, što je bio i ključan faktor da srednjoškolsko obrazovanje nastavim u pravcu medicinske sestre-tehničara, i na tu sam odluku iz pozicije ljekara izuzetno ponosan. Na ulazu u našu srednju školu bio je ispisan citat “Kada spasiš jedan život, onda si heroj, kada spasiš stotine života, onda si medicinska sestra”, s time bi dodatno naglasio vrijednost i požrtvovanje naših kolega i kolegica medicinskih tehničara, bez kojih bi naš posao bio nezamisliv. 

Koliko je zahtjevan posao koji obavljate?

Poziv ljekara je izuzetno zahtjevan iz više razloga. Prije svega, postati ljekar je intenzivan i dugotrajan proces. Nakon obrazovnog procesa suočavate se sa svijetom odraslih u kojem upoznajte intenzivan osjećaj profesionalne odgovornosti za svoje odluke i postupke koji direktno utiču na zdravlje drugih ljudi. Svakodnevno se suočavate s teškim situacijama, kao što su bolesti, povrede i smrt. Emocionalni teret koji nastaje kao posljedica toga ne poznaje granice radnog vremena. A vrlo brzo, nakon jedne hitne situacije uslijedi druga u kojoj morate donijeti brzu odluku kojom nastojite spasiti život svog pacijenta. Na svom poslu, kao ljekar, imao sam priliku iskusiti rad u porodičnoj medicini, rad u terenskim ambulantama, rad na pedijatrijskom odjelu i u službi hitne medicinske pomoći. Trenutak kada se otvore vrata kroz koja uđe pacijent u tom trenutku započinje prava medicina. 

Kao mlad ljekar šta vas najviše motiviše u ovom poslu?

Najveća motivacija u radu su pacijenti. Pacijenti su središte mog profesionalnog univerzuma i svaki riješeni slučaj, usmjereni pogled zadovoljnih roditelja ili porodice pacijenta, spašeni život ili pravovremena odluka su dodatni stimulus da sutra budemo bolji nego što smo to danas. Mi, ljekari, imamo eksluzivnu poziciju da budemo svjedoci života naših pacijenata i vrlo često njihovih najtežih trenutaka. Ti trenuci, predstavljaju moj kompas koji me usmjerava ka čovjeku koji želim postati, a najveće bogatstvo koje jedan čovjek može imati je potpuna predanost svom pozivu i potpuna predanost najvrijednijoj stvari koju jedan čovjek može imati, a to je humanost.

Časopis Roditelj namijenjen je prvashodno roditeljima i trudnicama, tj. budućim mama. Koliko je važno da roditelj budu upoznati sa važnosti prevencije zdravlja? Koji je vaš savjet po ovom pitanju? 

Biti roditelj u današnjem vremenu možda nikada nije bilo teže i zahtjevnije. No, ono što je po meni i najbitnije jesta da roditelji trebaju pronaći način da postanu aktivni sudionici i partneri u životu svog djeteta. Iako se važnost prevencije zdravlja djeteta za roditelje ne može dovoljno naglasiti u par redova teksta, pokušati ću iznijeti neke od osnovnih smjernica. Dječiji organizam je vrlo kompleksan s obzirom da je u razvoju i da se mijenja iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Ova dinamika zahtijeva veliku energiju da se prati pravilan rast i razvoj. Tako naprimjer, rast u prvoj godini života je mnogo brži nego u drugim životnim periodima. U uzrastu od rođenja do navršene prve godine života, kod djece se u prosjeku poveća visina za 50% i utrostruči težina. Obim glave se poveća za jednu trećinu. Ne treba zaboraviti da je čovjek pored fizičkog, još i socijalno i duhovno biće. Dijete rođenjem dospijeva u društveno okruženje i u početku uči da komunicira sa roditeljima, a kasnije i sa drugim učesnicima društva, a da bi se ostvario potpun društveni razvoj, dijete mora da dostigne određeni stepen razvoja nervnog sistema koji mu omogućava vezu sa spoljašnjim svijetom. Iz svega navedenog, vrlo je važno naglasiti bitnost edukacija o prevenciji zdavlja koji pomažu roditeljima da bolje razumiju kako mogu zaštitit zdravlje svoje djece i pružiti im najbolje šanse za srećan, zdrav i dug život. Zbog toga je potrebno: 

  1. a) obavljati redovne medicinske preglede: redovni medicinski pregledi osim što omogućavaju otkrivanje potencijalnih zdravstvenih problema u ranoj fazi, predstavljaju i mogućnost za dodatnu edukaciju od strane iskusnih pedijatara. Ukoliko postoji potreba da se riješe neke nedoumice oko, na prvi pogled banalnih stvari, potrebno je o istima pitati stručnjaka. Ne postoje glupa i suvišna pitanja kada je u pitanju zdravlje djeteta. 
  2. b) imunizacija: imunizacija djece je veoma važan proces koji spriječava smrt 3 miliona djece u svijetu. Meni lično, jedna od dražih činjenica u svijetu medicine, jeste da je imunizacija spasila više života nego bilo koja druga medicinska intervencija od početka prakticiranja medicine. Vrlo je bitno naglasiti i ne smije se zaboraviti da postoje djeca koja zbog raznih stanja i bolesti, ne mogu biti imunizirana, i njihova zaštita je u rukama njihovih vršnjaka (poželjno na nivou od 95%). U svijetu dezinformacija i pogrešnih uvjerenja o imunizaciji, na svima nama je odgovornost da govorimo jezikom činjenica i rezultata iz prakse i zbog toga je edukacija roditelja po pitanju imunizacije jedna od najneophodnijih u radu s djecom.
  3. c) Mentalno zdravlje: od presudne je važnosti razgovarati s djecom. U svijetu društvenih mreža i radne dinamike roditelja, ponekad djeluje kao nemoguća misija. Međutim, ukoliko se ne uspostavi most otvorenog pristupa roditelja i djece možemo se suočiti s dugoročnim posljedicama. Potrebno ih je podstaknuti da otvoreno i iskreno ragovaraju o svojim emocionalnim i socijalnim problemima i nedoumicama i da jasno potraže pomoć kada je to potrebno, bez pretpostavki za moguću kaznu od strane roditelja. 
  4. d) Vođenje brige o zubima: potrebno je pored ljekara i doktora dentalne medicine, da i roditelji postanu dio tima kojem je u cilju higijena zuba i usne šupljine. Posjeta stomatolozima treba da postane sastavni dio redovnih preventivnih pregleda.
  5. e) Pasivno pušenje: Bosna i Hercegovina je u vrhu zemalja po pitanju konzumacije duhanskih proizvoda. Pasivno pušenje kojem su djeca izložena u zatvorenim prostorima povećavaju rizik od respiratornih poremećaja i zbog toga je izbjegavanje pasivnog pušenja bitna tema za unepređenje zdravlja djece. 

Koliko je u prevenciji važna zdrava ishrana? 

Ukratko, zdrava ishrana je neophodna za prevenciju brojnih zdravstvenih problema i održavanje opšteg zdravlja. Podsticanje pravilnih navika u ishrani može imati dugoročne pozitivne efekte ka smanjenju rizika od hroničnih bolesti poput srčanih oboljenja, dijabetesa tip 2, visokog krvnog pritiska i nekih vrsta zloćudnih oboljenja. Uravnotežen unos kalorija i njihova potrošnja smanjuje rizike od nastanka prekomjerne težine i gojaznosti koje su povezane s brojnim zdravstvenim problemima, uljučujući srčana oboljenja, dijabetes tip 2 i bolesti zglobova. Dodatni benefiti od zdrave ishrane ogledaju se u jačanju imunološkog sistema sa smanjenjem rizika od infekcija i bolesti, poboljšanju mentalnog zdravlja uključujući smanjeni rizik od depresije i anksioznosti, kao i povećanje energije i koncentracije s mentalnom jasnoćom. Sve počinje od edukacije, pa tako i zdrava ishrana. Neophodno je da ishrana bude metodična, s postepenim i dugoročnim izmjenama u ishrani, bez “strogih dijeta”. Naravno da se ishrana razlikuje od perioda rasta i razvoja djeteta. Majčino mlijeko je idealna hrana u prvih 4-6 mjeseci života. Oko 6. mjeseca razvoja po smjernicama moguće je uvođenje pirea ili kašaste hrane. Vrlo bitno je naglasiti uvođenje multivitaminskih preparata od 6. mjeseca života kako bi se osigurao njihov odgovarajući unos i sa tim treba nastaviti dok dijete ne napuni 2 godine. Principi dobre ishrane mlađe djece sastoje se u podsticanju na režim ishrane hranom iz svake od četiri osnovne grupe namirnica, idealno sa tri obroka dnevno i dvije hranjive užine. Potrebno je izbjegavati dodavanje soli, svesti na najmanju mjeru šećer u vidu slatkih napitaka i slatkiša, izbjegavati neumjerene količine masti i vrlo bitno izbjegavati “tjeranje” na jelo. Četiri osnovne grupe namirnica predstavljaju 1) meso, riba i jaja 2) mliječni proizvodi 3) voće i povrće 4) žitarice, zrnasta hrana, krompir i riža. Druga bitna kategorija jeste fizička aktivnost. Potrebno je dijete uključiti i naviknuti na svakodnevne fizičke izazove, po mogućnosti porodičnog karaktera. Zbog toga su važni porodični izleti, planinarenje, sportovi i hobiji. Tjelasna aktivnost ne samo da pomaže u prevenciji prekomjerne težine, nego i poboljšava fizičko zdravlja i jača imunološki sistem djece. 

Prema nekim pokazateljima sve više imamo pretile djece školskog uzrasta. Na koji način roditelj mogu da utječu na svoju djecu kada je u pitanju ishrana posebno da imaju zdrave obroke u školi? 

Prije svega, kao odgovorni zdravstveni profesionalci potrebno je pretilosti pristupiti na način da isključimo moguće, ali rjeđe, uzročnike gojaznosti kao što su poremećaji metabolizma, hormonalni faktori u vidu hipotireoze, hipersekrecije kortizola i nedostatka hormona rasta, kao i genetske sindromske oblike gojaznosti. Uočena je tendencija da su pretila djeca zbog ishrane visoka za svoj uzrast i da kod njih postoji sklonost za rani razvoj puberteta, tako da konačna visina nije prekomjerna. Kod pretile djece, visoka je incidenca emocionalnih poteškoća i poteškoća sa ishranom. Uloga roditelja je ovdje neizbježna. Prevenstveno od prepoznavanja pretilosti u ranim počecima, a zatim u planu akcije da se stane na kraj pretilosti, a ne da se ista ohrabruje još dodatnim metodama. Postoji nekoliko načina:

  1. a) pružanje zdravih opcija za doručak: roditelji mogu osigurati da djeca dobiju zdrav doručak kod kuće, uključujući voće, žitarice, proteine i mliječne proizvode
  2. b) pakovanje zdravih obroka: umjesto da djeci daju novac za kupovinu hrane u školi, roditelji mogu pakovati zdrave obroke koje djeca mogu ponijeti sa sobom. Da bi efekat ove metode bio djelotvoran, potrebno je da i roditelji sudjeluju u njemu. Moja preporuka je da ukoliko dijete nosi svoj obrok u školu, da i roditelj ponese svoj obrok na posao. Na takav način dodatno pružate podršku svom djetetu i činite da se osjeća kao dio tima u borbi protiv pretilosti. 
  3. c) uključivanje djece u planiranje i pripremu obroka: kada djeca učestvuju u planiranju i pripremi obroka, postoji veća šansa da će biti zainteresovani za hranu koju jedu. Neka oni izaberu zdrave recepte koje im predložite, a koji će se pripremati kod kuće. 
  4. d) školski meni: ova metoda bi bila idealna, kada bi postojala mogućnost da svaka škola kreira obroke za vrijeme boravka djece u školi po uputama ljekara i nutricionista. 

Koliko pretilost može utjecati na pojavu dijabetesa?

Koliko se regulisanom ishranom može spriječiti pojava dijabetesa? Dijabetes tipa 2 kod djece može se razvijati postepeno tako da nema primjetnih simptoma. Vrlo često se sam poremećaj dijagnostikuje tokom rutinskih pregleda. Prvenstveno, neki od znakova i simptoma koji mogu upućivati na povišen nivo šećera/glukoze u krvi uključuju:

 1) povećanu žeđ 

2) često mokrenje

 3)povećan apetit 

4) umor 

5) zamagljen vid 

6) česte infekcije 

Jedan od osnovnih faktora rizika za razvoj dijabetesa tipa 2 kod djece jeste prekomjerna težina. Što više masnog tkiva, posebno unutar i između mišića i kože oko stomaka, to više ćelije postaju otpornije na djelovanje inzulina, a inzulin predstavlja hormon kojeg luči gušterača, a osnovna uloga mu je regulacija šećera u krvi, te metabolizam ugljikohidrata i masti u organizmu. Dodatni faktori rizika za razvoj dijabetesa tipa 2 kod djece jesu fizička neaktivnost, ishrana i životni stilovi, pozitivna porodična anamneza, poznati gestacijski dijabetes, niska porođaja težina ili prijevremeni porođaj, kao i dob i spol. Prevencija u razvoju dijabetesa tipa 2 kod djece jeste u zdravim životnim stilovima. Kao što sam već istakao, ali je uvijek bitno ponoviti, a ja se nadam da će čitatelji zapamtiti ove dvije stvari:

 1) Jedite zdravu hranu: ponudite djeci hranu koja je s nižim udjelom masti i kalorija. Fokusirajte se na voće, povrće i cjelovite žitarice. Težite raznolikosti hrane koju konzumirate.

 2) Fizička aktivnost: napravite od toga porodično događaj, ako je već to nemoguće zbog vremena ili drugih faktora omogućite djetetu drugi način bavljena sportom i fizičkom aktivnosti.

Pošto ste mladi ljekar, kakvi su Vam planovi za budućnost?

Moji planovi za budućnost su trenutno vezani za ustanove primarne zdravstvene zaštite koje predstavljaju i prvi kontakt s pacijentima u zdravstvenom sistemu. U budućnosti se vidim u sekundarnim i tercijarnim zdravstvenim centrima na specijalizacijama koje spajaju i dijagnostiku i hirurgiju. U ovogodišnjim planovima je i nastavak akademskog usavršavanja na master i postdiplomskim programima, s obzirom da sam mišljenja da je povezanost kliničkog iskustva i bazične nauke neophodna za kvalitetan i produktivan profesionalni razvoj ljekara, a na obostranu korist prema pacijentima.

Za kraj imate li neku poruku za naše čitatelje?

Prostor za poruku ću iskoristiti da naglasim da iza svakog profesionalnog rasta i razvoja mladog ljekara koji stiče iskustvo u radu s pacijentima stoje ne samo godine ličnog obrazovanja i usavršavanja, već i desetljeća kliničkog iskustva njegovih mentora. Iskoristiti ću priliku da se javno zahvalim svojim mentorima. Dodatno, bi se zahvalio svojim kolegama i kolegicama koji su mi olakšali upoznavanje s procesom rada i boravak u novoj radnoj sredini. Posebnu zahvalnost dugujem medicinskim sestrama-tehničarima koji se svakodnevno brinu za zdravlje naših pacijenata pružajući im kvalitetnu zdravstvenu njegu

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave