Tortikolis – krivi vrat kod djeteta

wry-neckTortikolis ili krivi vrat je deformitet vrata koga karakteriše bočna nagetost (inklinacija)  glave i vrata na bolesnu, skraćenu stranu i torzija lica na suprotnu, zdravu stranu, prilikom čega je rotacija glave ograničena. Praćen je asimetrijom lica i tijela uslijed hipotrofije, koja zahvata glavu i vrat na oboljeloj strani. Po učestalosti treći je deformitet, odmah nakon iščašenja kukova i deformiteta stopala, kod novorođenčadi oba spola. Beba često nije u stanju da okrene glavu u suprotnom pravcu, dalje od srednje linije tijela. Spontano teži ovom nepravilnom položaju glave i vrata, te na pokušaj korekcije reaguje plačem.
Najčešće nastaje kao posljedica unilateralne kontrakture sternokleidomastoidnog mišića.

Uzroci nastanka

Postoji više različitih uzroka tortikolisa i prema njima tortikolis može da bude: primarni (urođeni, kongenitalni) i sekundarni (stečeni).

Urođeni tortikolis – razlog ovoj pojavi je položaj bebe u stomaku u posljednjim mjesecima trudnoće, porođajna trauma kod poroda ili rođenje na zadak. U tim situacijama dolazi do pucanja mišićnih vlakana zbog prevelikog istezanja mišića vrata, a kao posljedica nastaje jajoliko zadebljanje na sredini ili donjoj trećini m. sternocleidomastoideusa, koje je naročito vidljivo druge ili treće nedjelje bebinog života i može da se vidi i opipa na vratu. Zadebljanje u mišiću (tumefakcija) je obično hematom koji nestaje do šestog mjeseca života.

Stečeni tortikolis – nastaje kao posljedica različitih bolesti ili povreda (ožiljci,opekotine, upale, oboljenja CNS-a, oka, uha, mišićna oboljenja, tumori i sl.)

Klinička slika

Izgled tortikolisa zavisi od stepena skraćenja vratnih mišića i uzrasta djeteta.
Osnovni znaci urođenog tortikolisa, najčešće prisutni na samom rođenju : asimetrija lica i čela sa hipotrofijom mišića lica i vrata na zahvaćenoj strani. Nakon druge nedjelje po rođenju, u donjoj polovini m.sternocleidomastoideusa  vidi se mala izbočina,  bezbolan tumefakt, veličine lješnika, koji spontano iščezava dva mjeseca po rođenju. Prisutno je vrpčasto skraćenje i zategnutost m.sternocleidomastoideusa, nagetost glave na oboljelu stranu sa potiljkom prema ramenu na zahvaćenoj strani, licem okrenutim nagore i na suprotnu stranu. Kao posljedica urođenog tortikolisa javlja se kompenzatorna skolioza sa konkavitetom na zahvaćenoj strani.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja već na osnovu kliničkog pregleda. Radiografskim pregledom vratne kičme utvrđuje se prisustvo anomalija vratnih pršljenova (hemivertebra, unilateralna atlantookcipitalna fuzija, Klippel-Feilov sindrom). U cilju diferencijalne dijagnoze različitih uzroka sekundarnog tortikolisa potrebni su odgovarajući dopunski dijagnostički i konsultativni pregledi.

Liječenje

Liječenje kongenitalnog miogenog tortikolisa je konzervativno (fizikalno i ortotsko) i radikalno (hirurško). Liječenje je potrebno započeti odmah po uspostavljanju dijagnoze.
Cilj kineziterapijskog tretmana je spriječiti razvoj kontrakture i fibroze tkiva, ukoliko ne postoje, a mogu nastati zbog tortikoličnog držanja, pogotovo ako postoji hematom. Ako se kontraktura već razvila, istezanje skraćenog mišića je neophodno, kao i stimulisanje aktivne korekcije. Fizikalna terapija se sastoji u vježbama kojima se isteže skraćeni m.sternocleidomastoideus. Vježbe za korekciju određuje ljekar u zavisnosti od vrste tortikolisa. Nikako ne treba samoinicijativno da radite vježbe sa bebom prije pregleda, dijagnoze i prijedloga odgovarajućih korektivnih vježbi.
Ukoliko se fizikalna terapija sprovede u prvoj godini života uspješna je u 95 – 100 % oboljelih.
U slučaju neuspjeha fizikalne terapije ili kasno započetog liječenja, neophodno je hirurško liječenje. Poslije operacije sprovodi se  imobilizacija Šancovim okovratnikom, a potom nastavlja fizikalna terapija, kojom se postiže ispravljanje vrata.