Zbog toga prva stvar o kojoj majke, trudnice treba da razmišljaju jeste prehrana.
mr.sci. Tarik Zolotić, nutricinonista
Tarik je mlad, optimističan, energičan zagovornik pravilnih prehrambenih navika i zdravih životnih stilova. Tokom i nakon završetka formalnog obrazovanja Tarik je prošao obuke za hrono ishranu u beogradskom centru za hrono ishranu dr Gifing, liposukcijsku ishranu, magnetno-qvantnu dijagnostiku i terapiju u Nsystems LLC USA. Član je udruženja nutricionista BiH. Sa Tarikom smo razgovarali o pravilnoj ishrani kod djece i odrasli. U nastavku Vam donosimo naš intervju.
Za početak ovog razgovora nam recite kada ste se odlučili baš za ovaj poziv?
Kao mali imao sam velikih problema sa viškom kilograma već na početku osnovnog obrazovanja imao sam sa cca 70-ak kilograma. Dosta sam se mučio sa kilogramima, kasnije sam imao i zdravstvenih problema mahom vezanih za loš način ishrane. Zbog zdravstenih problema sam jedno kratko vrijeme bio i u bolnici na promatranju. Te sam tek tada shvatio negativne posljedice svega toga i rekao da sebi neću nikada to dozvoliti više. Od tada sam želio da budem doktor da pomažem ljudima jer tada u 20 vijeku nisam ni znao šta je nutricionizam (pa cak ni danas mnogi ljudi ne znaju da postoji ) ali kako sam rastao shvatio sam da nisam emotivno jak za medicinu, za invazivne procedure liječenja i tada sam se odlucio da se okrenem nutricionizmu, prevenciji, jer kako kaže Hipokrat otac medicine „ Sve što putem hrane unosimo u naš orgnaizma, gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje, naš život“.
Koliko je zdrava naša domaća kuhinja?
Naša domaća kuhinja je zdrava, zdravija bi bila da je izbalansirana, raznovrsnija da se na meniju nalaze prvenstveno više različitih biljnih vrsta a da se 70-80% opcija, izbora pada na krompir, rižu i pšenicu. Posebno bi bila zdrava jer naša država još uvijek ima svojih poljoprivrednika, koji uzgajaju domaće biljne vrste, domaće povrće, voće koje nije tretirano raznim vrstama pesticida koji imaju mnoga negativna, neželjena djelovanja. Još bi bila zdravija da smo mi svijesni prednosti domaćih tih proizvoda i kupovine od lokalnih poljpprivrednika, na lokalnim tržnicama, pijacama a ne uvoznih. Sa druge strane obzirom da se društvo mijenja, da poslovi postaju sedaterni, da je sve manje fizičkih poslova, da je brzina života sve brža, nažalost naše navike ostaju iste i na našim menijima se sve više nalazi energetske hrane, pa cak i više u odnosu na naše pretke a puno manje fizički radimo, fizički se krećemo i onda dolazi do suficita energije, suficita kilograma. Kažu da prosječan stanovnik Bosne i Hercegovine pojede preko 100kg peciva hljeba na godišnjem nivou, ako tome dodamo još tijesta, paste, pite, onda nam je jasno da pretjerujemo sa energetskom hranom koja za današnje sedaterne poslove nije potrebna, bar ne u ovim količinama i učestalosti upotrebe. To najbolje pokazuju epidemijologija i stope morbiditeta gdje gojaznost kod naše populacije samo raste a sa gojaznošću i udružene kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2 i druge metaboličke bolesti.
Koliko su danas mladi ljudi posvećeni zdravoj ishrani?
Nažalost još manje od nas odraslih. No ne krivimo njih krivimo nas odrasle, krivimo obrazovne sisteme, politiku, jer mi im ne omogućavamo, obrazovanje također da se upoznaju sa hranom, ulogom hrane, hranjivih materija za naše tijelo, naše zdravlje, našu budućnost. Mi starije populacije smo imali domaćinstvo u školi i bar koliko toliko sticali znanje o hrani važnosti ishrane te nam je i svijest o istoj bila na puno većem nivou. Jer svijesti, posvećenosti nema bez znanja o toj materiji, oblasti. Nažalost danas kroz obrazovanje je važnije kolika je tamo neka površina zemlje, ko je bio predsjednik u 16 vijeku tamo neke zemlje a o hrani kao osnovnoj potrebi čovjek, osnovi opstanka čovjeka a slobodno mogu danas reci i nestanka čovjek gotovo da se nigdje u formalnom obrazovanju ne spominje. Zbog toga vidimo da su nam djeca, adolescenti nikada gojazniji, da smo u vrhu europskih i svjetskih statistika, da se bolesti koje su bile ranije karakteristične za stare i nazivale se „bolesti starosti“ sve se više dijagnosticiraju kod naše omladine. Jer i mi kao društvo ih gledamo kao neranjivu populaciju a nismo ni svjesni da posljedice loše ishrane i mladosti dolaze na naplatu kasnije. Djeca su naša budućnost a nisam siguran koliko nam je sa ove tacke gledišta buducnost svijetla.
Tokom trudnoće većina žena posebnu pažnju polaže ishrani. Koji je Vaš savjet za ovo grupu, dakle trudnice?
Jedan od kljućnih perioda za majku, posebno za bebu, jer sve dobro i loše čime je majka izložena dopire do bebe. Zbog toga prva stvar o kojoj majke, trudnice treba da razmišljaju jeste prehrana i „kako će to uticati na moje dijete“! Još uvijek u našoj populciji vlada ona informacija trudnica treba jesti za dvoje, pa je još uvijek fokus trudnica na kolčinu, kvantitet ne na kvalitet što je pogrešno. Prva tri mjeseca trudnoće potrebe tijela se gotovo ne mijenjaju tek od drugog tromjesečja kreću povećane potrebe ali ne za hranom, već za hranjivim materijama. Te se iz mjeseca u mjesec povećavaju potrebe za različitim nutrijentima koje ne može unijeti ukoliko je način ishrane monoton i ukoliko jedemo jedne te iste namirnice gdje i sa većom, duplom količinom nećemo ništa dobiti. Jer svaka namirnica daje nešto nijedna nema sve te nam je potrebna raznovrsna, raznobojna ishrana. Te onda dolazi do deficita određenih hranjivih materija koje mogu negativno da se odraze na trudnicu ali i na bebu. Ne zaboravimo da je trudnoća jedan od najzahtijevnijih „investicijskih, finansijskih“ perioda u životu, te tijelo majke, i tijelo bebe trebaju kontinuiranu dostupnost svih esencijalnih hranjivih materija. Zbog toga se kod trudnica uključuju i dopune prehrani da bi se uspijele zadovoljiti sve potrebe maminog i bebinog tijela. Kada smo i kod dopuna prehrani treba povesti računa o izvorima, oblicima i dozama vitamina, minerala, masnih kiselina, jer nisu sve dopune iste a još manje iskoristive a samim tim djelotvorne. Zato drage mame, trudnice doživite trudnoću a kasnije i dojenje kao zalog u zdravlje i budući život vašeg djeteta, jer svako dijete to zaslužuje.
Često u ovom životnom razdoblju žene dobiju mnogo kilograma. Koji je Vaš savjet kako bi se to izbjeglo?
Opet se vraćam na fokus trudnica na kvantitet i količinu a ne na kvalitet i hranjive materije. Treba naglasiti da se u drugom tromjesečju potrebe trudnice u energetskom smislu povećavaju samo za 300 kCal po danu što je cca 1 kriška hljeba. Te ako trudnice budu jele puno više, posebno energetskih komponenti iz hrane gdje prvenstveno mislim na prerađene proste ugljene hidrate poput slatkiša, bijelog brašna i proizvoda od bijelog brašna, osvježavajućih napitaka, dovest će ih do suficita kilograma, potkožnog masnog tkiva koji može da napravi probleme kako majci tako i bebi. Sa druge strane nastaju također problemi jer majka neće uspjeti da zadovolji nutritivne potrebe kako za svoje tijelo tako i za bebu. Te kada nutritivne potrebe, režije prema tijelu i prema tijelu bebe nisu u skladu sa potrebama, rashodima onda možemo očekivati posljedice. Zato kažemo da ishrana treba da bude raznovrsna bogata povćem, voćem, ribom, mesom, jajima, mlječnim proizvodima, integralnim žitaricama, orašastim plodovima, sjemenkama. Ali tu nikako ne smijemo zaboraviti hidrataciju tijela te adekvatan unos vode od minimalno 30ml po kg tjelesne mase. Te treba istaći da je preporučeno povećanje tjelesne mase ako trudnica ulazi sa optimalnim stanjem uhranjenosti od 11-16kg. Zato pravilnom ishranom trudnica čuva svoje zdravlje i stvara jake temelje za zdravlje svoje bebe.
Kada su u pitanju školska djeca često se primjećuje dosta pretile djece. Gdje je problem? Da li je do smanjene fizičke aktivnosti?
Odgovor je identičan kao na pitanje o ishrani mladih. Prema podatcima istraživanja iz 2017g iz Kantona Sarajevo gdje je ispitano preko 33.000 školske djece cak preko 40% djece ima poremećaja stanja uhranjenosti. Cak su nakon tog istraživanja razmatrali da se poveća broj časova fizičkog vaspitanja ali moramo biti jasni, energiju, kalorije nikada ne možemo kontrolisati na „izlazu“, već na „ulazu“. Uredu uvedemo još časova sporta a pri izlasku iz sportske sale djecu u sarajevskim školama čekaju automati sa slatkišima, sokovima, ili kantine gdje se nude pekarski proizvodi i brza hrana. Te da je preko 90% užina bazirano na brzoj hrani. Jedna ta čokoladica, osvježavajući napitak, ili kroasan će da anulira taj sat aktivnosti. Te da li sve ostaje na tome? Da li je rješenje da svaki dan djeca imaju časove fizičkog? Još da im objasnimo da pokušavamo sa tim da anuliramo njihove loše prehrambene navike, KOJE SU TU ZBOG NEZNANJA NEPOZNAVANJA OSNOVNIH POSTULATA PRAVILNE ISHRANE. Gdje se naša djeca, naša budućnost o hrani kao osnovnom faktoru zdravlja i opstanka čovjeka uče kroz neformalno obrazovanje. Definitivno da je našoj vlasti ljudima koji nas vode, diploma zvana ZDRAVLJE nevažna dok se ne izgubi.
Kakva ishrana mališana školskog uzrasta treba da bude?
Nutritivne potrebe djece su uz trudnice najveće zbog intenzivnog rasta i razvoja za razliku od nas odraslih. Te zbog toga lošija ishrana može imati negativne posljedice na ispunjenje genetskog potencijala za rast i razvoj, te kašnjenje u pubertetskom razvoju. Preporuke su da djeca imaju 3 glavna obroka i dvije užine tokom dana. Potrudimo se da djeca od malih nogu probavaju razne okuse jer navike i čula okusa se formiraju od malena. Potrudimo se da djeca ujutro imaju doručak koji je jako važan na početku dana koji bi trebao da se bazira na jajima, mliječnim proizvodima, žitaricama, konzerviranoj ribi u maslinovom ulju i sl. Za užinu u školu im pripremimo kvalitetan sendvič, sa salatom, mliječnim namazima, te im stavimo neku voćku za užinu. Za ručak bi dobro bilo da bude kuhani obrok, baziran na proteinima ribi, mesu eventualno mahunarkama dok prilog bazirati na povrću, integralnim žitaricama. Poslužiti čorbu, supu prije glavnog obroka ili svježu salatu. Užina neka bude bazirana na voću, orašastim plodovima, sjemenkama u cjelovitom obliku a povremeno može da bude opcija i voćnog jogurta ili smothia. Dok večera može da bude kopija ručka sa laganijim izborom proteina na bazi bijelog mesa i ribe da bi se probavili do odlaska na spavanje. Jako važna je adekvatna hidratacija tijela te opcija broj 1 jeste prirodna negazirana voda te eventualno prirodni cijeđeni sokovi.
Za kraj koji je Vaš savjet za roditelje kada je u pitanju zdravi stil života njihovih mališana?
Moramo prvo mi kao roditelji kao njihovi uzori da imamo zdrave prehrambene navike, da im budemo kao primjer, da trebaju da se hrane zdravo. Jer oni u nama vide uzora, pa razmislim kakvi smo uzori našoj djeci i šta im ostavljam kao zalog za njihovu budućnost. Za sada smo jedino mi ti koji im možemo educirati, voditi primjerom i usaditi zdrave prehrambene navike kao najbolji zalog za zdrav rast i razvoj i budućnost.
