Štitna žlijezda je vitalna hormonska žlijezda, jer igra glavnu ulogu u metabolizmu, rastu i razvoju ljudskog tijela

Hormoni štitnjače, koje stvara i luči u krvotok, direktno utiču na rad skoro svake naše ćelije u organizmu.

Intervju: dr. Sonja Bobić Zarač, specijalista nuklearne medicine

Dr. Sonja Bobić Zarač je specijalista nuklearne medicine. Rođena je u Banja Luci 1983. godine, gdje je završila osnovnu školu i Gimnaziju. Medicinski fakultet Univerziteta u Banja Luci završila je 2010. godine, te se zaposlila se u Univerzitetskom kliničkom centru Banja Luka na odjelu Klinički zavod za nuklearnu medicinu i bolesti štitne žlijezde kao doktor medicine, gdje radi od januara 2011. godine. Specijalizaciju iz nuklearne medicine uspješno je položila 2016. godine. Specijalističko usavršavanje obavljala je u UKC RS i u Jongsei univerzitetu u Seulu, Južna Koreja. U toku svog rada, učestvovala je na više domaćih i internacionalnih Kongresa i simpozijuma iz oblasti nuklearne medicine i endokrinologije, kao predavač i kao participant. Član je i zamjenik delegata ispred BIH u Evropskoj asocijaciji nuklearne medicine sa sjedištem u Beču (EANM). Sa dr. Babić Zarač smo razgovarali o važnosti štiten žlijezde za noramalno funkcionisanje organizma, a posebno tokom trudnoće. 


Kako ste se odlučili upravo da budete specijalista nuklearne medicine?
Rekla bih da me je nuklearna medicina sama pronašla. Nakon završetka fakulteta, dobila sam posao na odjelu nuklearne medicine. Iako sam na fakultetu priželjkivala druge grane medicine da specijaliziram, bukvalno nakon prve radne sedmice na odjelu nuklearne medicine, shvatila sam da je to moj poziv. Jako je bitno u životu ići sa osmjehom na posao i raditi ono što volite. Kao što kaže stara izreka: “Ako radite ono što volite, onda nećete morati raditi ni jedan dan u životu”.

Zašto je važna štitna žlijezda i  koja je njena uloga u organizmu?
Štitna žlijezda (štitnjača) je najveća endokrina žlijezda u ljudskom organizmu, specifičnog izgleda oblika leptira, koja se nalazi u donjem, prednjem dijelu vrata. Spada u jednu od najprokrvljenih organa u našem tijelu. Hormoni štitnjače, koje stvara i luči u krvotok, direktno utiču na rad skoro svake naše ćelije u organizmu. Ona je vitalna hormonska žlijezda jer igra glavnu ulogu u metabolizmu, rastu i razvoju ljudskog tijela. Pomaže u regulisanju mnogih tjelesnih funkcija stalnim otpuštanjem stabilne količine hormona štitnjače u krvotok.  Hormoni štitnjače neophodni su za pravilan rad svih ćelija organizma. Posebno su važni za: 

  • Pravilan metabolizam – pospješuju stvaranje toplote, podstiču sintezu proteina, stimulišu razgradnju masti, utiču na nivo šećera, rad srca.

    • Doprinose seksualnoj funkciji kod oba pola i održavanju trudnoće.

    • Podstiču sposobnost učenja i pamćenja, utiču na emocije.

    • Ključni su i za razvoj nervnog sistema u fetalnom periodu.
    Prema pretpostavkama svaka peta žena u nekom razdoblju života susretne se s poremećajem štitne žlijezde. Koja su najčešća oboljenja štitne žlijezda?

    Poremećaj rada štitne žlijezde obuhvata sledeće:
    – usporen rad štitnjače (hipotireoza)
    – ubrzan rad štitnjače (hipertireoza)
    – upale štitnjače (tiroiditisi, koji mogu biti akutni, subakutni i hronični – Hashimoto)
    – uvećanje štitnjače (struma, udružena sa i bez postojanja čvorova)
    – benigni i malnigni tumori štitnjače – karcinomi (papilarni, folikuralni, medularni i anaplastični).
    U zadnje vrijeme, jedan od najčešćih poremećaja rada štitnjače je Hashimoto tireoiditis. Hashimoto tireoiditis je hronična, autoimuna upala štitnjače.  Radi se o autoimunoj bolesti, gdje uslijed promjena u funkcionisanju imunog sistema dolazi do pojačanog stvaranja određenih antitijela sa specifičnim djelovanjem na štitnjaču. Posljedica dejstva antitijela je hronična upala tkiva štitnjače koja u konačnici dovodi do smanjene funkcije štitnjače – hipotireoze. 

    Hashimoto tireoiditis je češće prisutan u sklopu drugih autoimunih bolesti poput dijabetesa tip 1, reumatoidnog artritisa, Addisonove bolesti, sistemskog eritemskog lupusa i celijakije.

    Klinička slika, odnosno simptomi i znakovi imaju dosta širok spektar javljanja.

    Nerijetko se Hashimoto tireoiditis u početku manifestuje u vidu ubrzanog rada štitnjače ili hipertireoze, kada zbog aktivacije imunološkog sistema dolazi do oštećenja tkiva štitnjače i pojačanog lučenja njezinih hormona u krvotok. Tu fazu bolesti bitno je razlučiti od hipertireoze, odnosno Gravesove bolesti, gdje se tok i način liječenja razlikuju. Tu fazu obilježavaju simptomi poput ubrzanog rada srca, pojačanog znojenja, gubitka na tjelesnoj težini, ubrzane peristaltike crijeva, lošeg podnošenja toplote, nervoze, nesanice i poremećaja menstrualnih ciklusa.

    Nakon te faze, slijedi različito dug period uredne funkcije štitnjače (eutireoza), nakon čega se, uslijed funkcionalnog slabljenja štitnjače, razvija hipotireoza.

    Hipotireozu obilježava niz nespecifičnih simptoma i znakova koji otežavaju prepoznavanje bolesti u samom početku, a može proteći i do nekoliko mjeseci do postavljanja dijagnoze. Od vodećih simptoma izdvajaju se hronični umor, porast tjelesne težine uz smanjen apetit, nepodnošenje hladnoće, različite depresivne manifestacije, suva i blijeda koža, pojačana lomljivost noktiju, pojačano opadanje kose, manjak koncentracije, usporena peristaltika crijeva, poremećaji menstrualnih ciklusa i neplodnost kod žena te smanjenje libida i smetnje potencije kod muškaraca.

    Nerijetko nema upadljivih simptoma i znakova. U tom slučaju se Hashimoto otkrije slučajno, putem sistematskih pregleda ili kod dijagnostičkih pretraga kada sumnjamo na druge bolesti ili kod planiranja trudnoće.

    Koji su prvi znakovi da nešto nije u redu sa štitnom žlijezdom? Kada se javiti stručnjaku?
    Simptomi su mnogobrojni i često ima preklapanja sa drugim bolestima, ali najčešći su: umor, pospanost, bezvoljnost, nedostatak koncentracije, zaboravnost, oticanje kapaka, ruku i nogu, promjene na koži, kosi i noktima, lupanje srca, znojenje, poremećaj menstrualnog ciklusa, naglo dobivanje ili nagli gubitak na tjelesnoj težini…
    Za prvi pregled je sasvim dovoljno da se uradi TSH i FT4. A ljekar će, na osnovu nalaza ultrazvuka ili ako posumnja na Hashimoto tireoiditis, tražiti dodatna antitijela da se urade. Naročito značajno jeste da se antitijela urade kod žena reproduktivne dobi koje planiraju trudnoću, da se poremećaj štitnjače, ukoliko postoji, otkrije na vrijeme.

    Kako se dijagnosticira bolest štitne žlijezde?

    Postavljanje konačne dijagnoze bolesti, bilo da se radi o pojačanom ili smanjenom radu štitnjače, obuhvata:

    • Pregled ljekara specijaliste (nuklearne medicine ili endokrinologa)

    • Ultrazvuk štitnjače

    • Laboratorijske analize hormona štitnjače

    • Po potrebi se koriste i druge metode (scintigrafija štitnjače i FNA punkcija čvorova u štitnjači).

    Ljekarski pregled podrazumijeva, uzimanje osnovnih podataka od pacijenta (porodična anamneza, podaci o redovnoj terapiji koje pacijent uzima, simptomi i tegobe, te fizički pregled pacijenta). Fizički pregled podrazumijeva palpitaciju štitnjače i vrata, kako bi ljekar ustanovio da li postoji uvećanje i prisustvo čvorova (nodusa) na štitinjači pacijenta.
    Ukoliko ljekar sumnja na postojanje oboljenja štitnjače, dalje će uputiti pacijenta da uradi dodatne laboratorijske analize.

Koliko je važno da trudnice, koje od ranije imaju problem sa štitnjačom,  redovno kontrolišu štitnjaču?

Neplodnost i poremećaji menstrualnih ciklusa nerijetko mogu biti uzrokovani bolestima štitne žlijezde. Bolesti štitnjače su 4-5 puta češće kod žena nego kod muškaraca. Sve te bolesti mogu uzrokovati poremećaje menstrualnih ciklusa i neplodnost. Poremećaji ciklusa i neplodnost nisu trajni, ali mogu dugo ostati neprepoznati i cijelo to vrijeme praviti smetnje. Zato je važno otkriti ih i liječiti.  

Biohemijski i hormonski poremećaji, poremećaji u ishrani, te emocionalna nestabilnost uzrokovani hipertireozom mogu uticati na menstrualni ciklus i uzrokovati amenoreju i anovulaciju (gubitak menstruacije i ovulacije), oligomenoreju (razmak između dvije menstruacije produžen), hipomenoreju (oskudno menstrualno krvarenje) i polimenoreju (razmak između dvije menstruacije skraćen).

 
Većina pacijentkinja reproduktivne dobi sa hipotireozom (usporenim radom štitne žlijezde) imaju neki od poremećaja menstrualnih ciklusa: amenoreju, oligomenoreju, polimenoreju, menoragiju (obilno i produženo menstrualno krvarenje) ili metroragiju (nepravilno i često krvarenje). Pri tom mogu i da izostaju ovulacije, bez kojih nije moguće zatrudnjivanje. Osim toga, smanjuje se i seksualna želja (libido). Kada govorimo o zdravlju žena, štitna žlijezda preuzima jednu od glavnih uloga. Poznat je direktan uticaj štitnjače na menstrualni ciklus, plodnost i razvoj trudnoće, pa tako dosta stručnjaka provjerava status štitnjače kod svake trudnice ili žene koja planira trudnoću, a pogotovo ukoliko žena ima nasljednu sklonost bolestima štitnjače. Veliki je naglasak na pravovremenom otkrivanju eventualnih problema, zato što se dobar dio njih može riješiti adekvatnim liječenjem, dok u suprotnom slučaju postoji ozbiljan rizik i za majku i za dijete.
Trudnoća predstavlja poseban izazov za tijelo žene, tako da dolazi do mnogih hormonalnih i tjelesnih promjena. Hormoni trudnoće (estrogen i hCG) mogu uticati na povećanje nivoa hormona koje luči štitnjača. A osim toga, trudnoća povećava potrebu za hormonima štitnjače za gotovo 40%. Ukoliko štitnjača nije u stanju ispuniti tu potrebu, može doći do različitih komplikacija uključujući i pobačaj. Neravnoteža u proizvodnji hormona štitnjače utiče i na samu plodnost te može spriječiti ovulaciju i onemogućiti začeće. Ukoliko do trudnoće ipak dođe, simptomi koji ukazuju na probleme sa štitnjačom (poput umora, znojenja, promjena raspoloženja, nervoze i slično) se lako mogu pogrešno protumačiti kao simptomi trudnoće i bez adekvatne terapije dovesti do komplikacija.

Pravilno lučenje hormona štitnjače pomaže ne samo začeću nego i održavanju trudnoće, te utiče na uredan razvoj mozga i nervnog sistema djeteta. U prvom trimestru, dijete prima hormone štitnjače preko posteljice, zbog čega je veoma važan hormonski status majke. Nakon toga, djetetova štitnjača sazrijeva i sama počinje proizvoditi hormone, ali ipak dijete i dalje ostaje ovisno o majčinom unosu joda, koji je nužan za sintezu hormona štitnjače.

Kako bi se zadovoljili zahtjevi majke i djeteta za vrijeme trudnoće, raste potreba za hormonima štitnjače. Koncentracija TSH tokom prvog trimesta može biti blago povišena i stimulisati rad štitnjače, ali se ubrzo vraća na normalne vrijednosti ukoliko se radi o fiziološkoj trudnoći. Također, treba imati na umu da dolazi do prolaznog pada koncentracije TSH između 8.-14. nedjelje gestacije koji je u korelaciji sa koncentracijom hCG i pritom je normalni raspon TSH kod zdravih trudnica niži od očekivanog u zdravih žena pa to treba uzeti u obzir pri tumačenju rezultata laboratorijskog testiranja.

Dakle, promjene hormona štitnjače su normalna pojava za vrijeme trudnoće, ali važna je redovna kontrola rada štitnjače, kako bi se na vrijeme dijagnostikovala patološka stanja ukoliko se ona razviju. Za vrijeme trudnoće može doći i do diskretnog porasta veličine štitnjače.
Kod žena koje iz nekog razloga nemaju štitnu žlijezdu, jako je važno prekontrolisati hormonski status neposredno prije planiranja trudnoće ili odmah po ostvarivanju trudnoće. Neophodno je pravilno i redovno uzimanje preporučene terapije i redovne kontrole kod doktora. Pacijentkinje sa karcinomom štitne žlijezde, koje su primale radiojodnu terapiju kao vid terapije nakon operacije štitne žlijezde, potrebno je da sačekaju da prođe jedan vremenski period prije ostvarivanja trudnoće (savjetuje se čekanje 6 mjeseci nakon primanja radiojoda).

Kako se liječe bolesti štitne žlijezde?

Zavisno od dijagnoze, neka oboljenja štitnjače zahtijevaju samo praćenje, kod nekih može samo da se preporuči terapija suplementima a neka zahtijevaju nadzor i svakodnevno uzimanje zvanične terapije.  U krajnjim solucijama pribjegavamo operaciji štitnjače kada nema drugog izbora.
Jako je važno imati povjerenje u ljekara koji Vas vodi, te odlasci na redovne kontrole i uzimanje terapije, da bi se izbjegle mnogobrojne komplikacije.

Na koji način prevenirati bolesti štitne žlijezde? I za kraj da li imate neki savjet za žene?

Redovno uzimanje preporučene terapije i redovne kontrole, te preventivni pregledi, to je ono što uvijek savjetujem. Pravilna ishrana, fizička aktivnost, dovoljno kvalitetnog sna, život bez stresa, to je primat kad je u pitanju očuvanje zdravlja štitne žlijezde i generalno zdravlja cjelokupnog organizma.

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave