Šta je sindrom protresenog djeteta?

Šta je sindrom protresenog djeteta?

Pojam sindroma protresenog djeteta odnosi se na niz namjerno nanesenih ozljeda nastalih kao posljedica nasilnog drmanja, tj. protresanja dojenčadi ili mlađe djece

Bebe donose mnogo sreće, ali postoje trenuci frustracije kad osjećate kao da ne možete ublažiti njihov plač. Većina roditelja mogu podnijeti te trenutke. Ali ako ti osjećaji preplave dijete, može postati neizdrživo.

Sindrom protresenog djeteta je oblik zlostavljanja djece. Ako se djecu trese za ramena, ruke ili noge, to može uzrokovati probleme s učenjem, ponašanjem, vidom ili sljepilom, sluhom i govorom, može uzrokovati napade, cerebralnu paralizu, ozbiljna oštećenja na mozgu i trajnu invalidnost. U nekim slučajevima može biti fatalno.

Uzroci

Jeste li ikad primijetili koliko djetetu treba da podigne glavu? Njihovi vratni mišići su u početku slabi i jačaju kako beba raste. Isto važi i za njihov mozak, kojem još uvijek treba vremena da se razvije.

Ako se beba trese, mozak bi se mogao kretati između prednjeg i zadnjeg dijela lobanje. To uzrokuje krvarenje, oštećenja i oticanje. Potrebno je samo nekoliko sekundi agresivnog treskanja da se to dogodi.

Šta se ne podrazumijeva pod ovim sindromom

Sindrom protresenog djeteta ne podrazumjeva „bacanja“ bebe u zrak u igri ili treskanje bebe na koljenima. Iako su bebin vrat i mozak osjetljivi, bebe se vjerovatno neće ozlijediti ako padnu s namještaja ili ako naglo zakočite u autu.

Simptomi

Protresanje utječe na bebu na razne načine. Simptomi uključuju povraćanje, plavu koža, tremor i drhtanje, probleme s disanjem i vrtoglavicu. Bebe mogu također postati nezainteresovane za hranu, imati problema sa sisanjem, prestati se smijati i pričati.

Možda ćete primijetiti rane na rukama ili prsima, tamo gdje ste vi ili neko drugi uhvatili bebu. Drugi fizički znakovi uključuju neuobičajenu veliku glavu ili čelo, zjenice različitih veličina, nemogućnost fokusiranja i više korištenja jedne ruke ili noge od druge.

Bebe koje imaju ovaj sindrom mogu imati i simptome koji nisu očiti, poput polomljenih rebara ili drugih kostiju, kičmene moždine ili povrede vrata, i krvarenje na mozgu. U blažim slučajevima, ponašanje, zdravlje i problemi s učenjem će se pojaviti kasnije.

Dijagnoza

S ozbirom da ovaj sindrom može utjecati na različite dijelove djetetovog zdravlja, u dijagnozu bi trebalo biti uključeno više doktora. Zavisno od nivoa ozljede, testovi bi se mogli provesti u doktorskoj ordinaciji ili na intenzivnoj njezi na pedijatriji.

Za provjeru mozga, doktori će vjerovatno koristiti kompjutersku tomografiju, ili CT glave, da bi se provjerile sve moguće ozljede. Radiotalasi i magnetna polja u obliku magnetne rezonance također mogu pokazati detaljne dijelove mozga.

Rendgen drugih dijelova tijela poput nogu, ruku, kičme i lobanje mogu pokazati sve frakture i da li ih je prouzrokovala nesreća ili su nastale silom.

Da bi se pregledale ozljede oka i krvarenje, doktori mogu uraditi očni test.

Neke bolesti mogu imati iste simptome kao sindrom protresene bebe. Da bi se to isključilo, doktori moraju uraditi krvne testove.

Liječenje i sprječavanje

Liječenje ovog sindroma zavisi od ozljede. U hitnim slučajevima mogla bi biti potrebna operacija. O nekoj će se djeci trebati brinuti do kraja života.

Ovaj sindrom se može u potpunosti spriječiti. To počinje od toga da svi koji se brinu za djecu razumiju dvije stvari:

  1. Opasnost protresanja bebe, čak i na par sekundi.
  2. Bebe mnogo plaču.

Ponekad plač možete zaustaviti laganim trljanjem bebinim leđa, pjevanjem ili drugim zvukovima, šetnjom ili cuclom. Ponekad se čini kao da ništa ne uspijeva. U tom trenutku morate posebno kontrolisati svoje osjećaje.

Imajte već pripremljen plan. Ako već osjećate kao da se prelazi vaša granica, položite bebu na sigurno mjesto na leđa, kod kuće ili u njenu sjedalicu za auto (ali nikad ih ne ostavljajte same u autu!), i odmaknite se na momenat. Pozovite nekoga kome vjerujete, kako bi saslušali vaše probleme. Dok budete pričali, provjeravajte bebu svako 5 ili 10 minuta. Možete i pitati nekoga da pričuva vašu bebu na pola sata dok prošetate i dođete sebi.

Ako primijetite da se neko drugi muči s djetetom, budite im potpora i dajte im savjet gdje mogu ostaviti bebu (na sigurno mjesto) kada im treba pauza. Poput beba, neki roditelji i prijatelji jednostavno imaju potrebu da plaču i trebaju nekoga ko će ih utješiti.