SMETNJE I POREMEĆAJI DEFEKACIJE KOD DJECE – ENKOMPREZA

Izbacivanje izmeta ili defekacija je tjelesna potreba koja se u prvim mjesecima života djeteta odvija refleksno. U drugoj godini života, kod djeteta se intenzivnije razvijaju neke karakteristike ličnosti i uspostavljaju se  odnosi sa okolinom koji uključuju i određene zabrane i pravila. Dijete u ovom periodu ne razumije društveno značenje defekacije ali  počinje da mu pridaje određen značaj. Oko  treće godini života većina  djece je u stanju da saopšti svoje potrebe za pražnjenjem izmeta i  u mogućnosti je da kontrolira pražnjenje. Međutim neka djeca imaju značajne poteškoće kako u usvajanju higijenskih navika koje se odnose na defekaciju tako i kod kontroliranja pražnjenja.

Enkompreza je naziv za smetnje i poremećaje defekacije kod djece. Ovi poremećaji se mogu  manifestirati na sljedeći način:

–          Nesvjesno ili svjesno , povremeno ili stalno izbacivanje izmeta u rublje ili na neodgovarajuće mjesto

–          Zadržavanje izmeta više dana što može dovesti do proširenja debelog crijeva i stomačnih tegoba

 

Dijagnostički kriteriji enkompreze

Kod utvrđivanja poremećaja defekacije – enkompreze kod djece imamo na umu kriterije utvrđene DSM-IV klasifikacijom. Govorimo o  enkomprezi kod djeca koja su starija od četiri godine; kod djece koja ponavljaju  nesvjesno ili namjerno izbacivanje izmeta na neodgovarajuće mjesto ili zadržavanje izmeta više dana;  o djeci koja  imaju jedan od poremećaja defekacije  najmanje jedanput mjesečno u toku tri mjeseca i o djecu kod koje navedeni poremećaji nisu uzrokovani korištenjem određenih sredstava odnosno  nisu posljedica organskih smetnji.

Uzroci i posljedice enkompreze kod djeca se mogu  posmatrati u  tri kategorije

–          Kontinuirana enkompreza ili poremećaj defekacije kod djece koja nikad nisu usvojila higijenske navike u obitelji. Djeca sa ovim poremećajem u većini slučajeva ne trebaju psihoterapiju nego višemjesečno razvijanje higijenskih navika,

–          Diskontinuirani oblik enkompreze nalazimo kod djece koja između ostalog odrastaju uz majke koje su sitničavo uredne i koje djecu uče higijenskim navikama na vrlo krut način. U ovim slučajevima djeca trebaju produbljenu psihoterapiju.

–          Retencijsku enkomprezu prepoznajemo kod djece kod kojih su pored drugih faktora,  opsesivne majke primijenile vrlo stroge metode razvijanja higijenskih navika na koji su djeca reagirala tvrdokornom začepljenošću.  U tretiranju ove vrste enkompreze psihoterapija majke kao i njeno sudjelovanju   u psihološkoj podršci djetetu je ključna karika.

 

 

Djeca koja imaju  enkomprezu, kakvu pomoć trebaju?

Pražnjenje i zadržavanje izmeta kod djece često predstavlja i način opštenja sa osobama u okruženju, pa stoga defekacija kod djece može biti izraz nesvjesnih otpora, agresije, nezadovoljstva. Poznato je da začepljenje kao i dijareja mogu biti reakcija na emocionalni stres i kod djece i kod odraslih osoba.

Djeca sa enkomprezom su često emocionalno ne prilagođena djeca, s dubokim osjećajem odbačenosti, djeca koja nose težak teret nesvjesne krivnje. Ova djeca postaju vrlo nesigurna, stidljiva, plašljiva djeca, često su anksiozna, tvrdoglava ili  razmažena.  Enkompretična djeca uglavnom nisu svjesna što se s njima događa iako ponekad mogu privremeno regulirati svoj poremećaj kad imaju snažan motiv da dobiju nešto ili ostvare određen ustupak kod roditelja. Tako će dijete sa enkomprezom nakon višednevnog zadržavanja izmeta, otići bez problema u toalet ako mu roditelji obećaju npr. odlazak u luna park. Nakon toga poremećaj se nastavlja.

Pomoć djetetu sa enkomprezom se mora odvijati u više pravaca. Primarno je  eliminirati  moguće organske uzroke poremećaja defekacija kod djeteta. U koliko nema organskih poremećaja djetetu i roditeljima, a prvenstveno majci, je potrebno pružiti psihološku podršku i tretman. Majka pomaže djetetu da uspostavi higijenske navike, a istovremeno je najviše pogođena poremećajima defekacije kod njenog djeteta. Vrlo često  majci djeteta sa enkomprezom nije dovoljna samo podrška nego  i pomoć u razumijevanju njene lične motivacije i postupaka koji doprinosi pojavi i održavanju enkompreze kod njenog djeteta.

Ponekad inferiorne, emocionalno hladne ili majke koje su i same imale ozbiljnih problema u odrastanju a koje nisu uspjele prevazići prije rađanja djeteta, ne rješavajući svoje probleme uzrokuju emocionalne probleme svojoj djeci.

U zavisnosti od uzroka koji su doveli do poremećaja defekacije kao i načina na koji utiču na život djeteta,  terapijski rad sa djecom će često biti neophodan usporedo sa savjetodavnim ili terapijskim radom sa majkom.

Uspješnost liječenja enkompreze zavisit će kako od sposobnosti psihologa da odredi ciljeve terapije i primjeni adekvatne metode tako i od motiviranosti majke, djeteta ali i ostalih članova obitelji da doprinesu rješavanju ovog ozbiljnog problema djeteta i obitelji.

 

Doc.dr. Senija Tahirovićtoilet-training toepfchen2_cb8cba4e22