Selma Mustafić: Anksioznost djece pri stomatološkom tretmanu

Djeca pacijenti jedna su od najzahtjevnijih skupina pacijenata u stomatološkoj ordinaciji.
Piše: Selma Mustafić, doktorica dentalne medicine

Selma Mustafić diplomirala je na Stomatološkom fakultetu sa klinikama Univerziteta u Sarajevu i od tada aktivno obavlja stomatološku djelatnost u stomatološkoj ordinaciji Kraljević Smile Designer.

Djeca pacijenti jedna su od najzahtjevnijih skupina pacijenata u stomatološkoj ordinaciji. Doktor dentalne medicine mora biti jako strpljiv, empatičan, simpatičan i poznavati svijet djeteta. Svako je dijete zaseban mali univerzum pa drugačije reagira na stomatologa i zahvate. Upravo zato, ne postoji neka univerzalna metoda pristupa malim pacijentima, već sve ovisi o individualnom pristupu samog stomatologa. U nastavku vam donosimo sve o anksioznosti djece pri stomatološkom tretmanu.

Anksioznost je normalna emocija, temeljna za naš opstanak i funkcioniranje, a pomaže izbjeći potencijalno opasne situacije i pripremiti se za suočavanje sa izazovima. Postoji više definicija anksioznosti, a jedna od njih opisuje anksioznost kao prolazno emocionalno stanje ljudskog organizma, obilježeno subjektivnim osjećajem napetosti i hiperaktivnosti autonomnog živčanog sustava. Pretjerana tjeskoba može dovesti do toga da pedodontski pacijent postane nekooperativan u stomatološkom liječenju, čineći proces teškim ili čak nemogućim. Taj nedostatak suradnje zbog pretjerane anksioznosti dovodi do negativnog ponašanja. Shodno tome, razvijene su različite tehnike u cilju povećanja kooperativnosti najmlađe populacije.

Tehnike za upravljanje ponašanjem anksiozne djece

Osnovni principi:

  • Pokazati interes prema djetetu;
  • Obratiti pažnju na dodir, facijalne ekspresije, tonalitet glasa, izgovorene rečenice;
  • Ne ignorirati strah pacijenta;
  • Objasniti planirani postupak- zašto, kad, i kako nešto činimo;
  • Pohvaliti dobro ponašanje, a ignorirati loše;
  • Uključiti dijete u stomatološki tretman, npr. držanje saugera;
  • Dati djetetu određenu kontrolu nad situacijom će također pomoći pri opuštanju, npr.podizanje ruke kao znak zaustavljanja trenutne radnje stomatologa;
  • Primijeniti tehniku „reci, pokaži, učini“, načinom prilagođenim dobi djeteta.

Oblikovanja ponašanja

Nastojati voditi i modificirati odgovore djeteta na trenutni tretman i selektivno jačati primjereno ponašanje, a obeshrabljivati/ ignorirati neprikladno. Ukoliko je dijete nekooperativno tijekom stomatološkog tretmana, izbjegavati prekidanje sesije i povratak djeteta na utjehu roditelja, jer bi to moglo nenamjerno pojačati nepoželjno ponašanje. Pokušati završiti određenu radnju, npr. Stomatološki pregled, i fokusirati se na uspješnost istog, umjesto neadekvatnih provođenja planirane terapije.

Modeliranje ponašanja

Modeliranje je izuzetno korisno za djecu sa malo prethodnog stomatološkog iskustva, ali koja su prestrašena istim. Od velikog značaja je poticati dijete da gleda drugu djecu slične dobi, ili braću i sestre, koji sretno prihvataju stomatološki tretman.

Trebaju li roditelji pratiti dijete pri stomatološkom tretmanu?

Pratnja roditelja je esencijalna prilikom prve posjete, a nakon toga ovisi o dobi djeteta i preferiranju stomatologa. U nedoumici, dati djetetu prednost odabira. Ukoliko roditelji imaju fobiju od stomatologa, tjeskoba djeteta se posljedično povećava, s toga bi bilo dobro zamoliti roditelje da pričekaju dijete u čekaonici.

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave