Predškolski odgoje je djetetov prvi kontakt sa djecom svog uzrasta, gdje se stvaraju osnovi socijalizacije, upoznaje se sa autoritetom i stiče baza za dalju nadogradnju kroz učenje i obrazovanje.
Sanja Karić, direktorica JU za predškolski odgoj i obrazovanje „Naše dijete“ Tuzla
Sanja Karić iz Tuzle je diplomirana pravnica koja je 2018 godine u svojoj 29 godini postala jedna od najmlađih rukovodioca tj. postala je direktorica direktor JU za predškolski odgoj i obrazovanje „Naše dijete“ Tuzla. Pored toga što je uspješna mlada žena Sanja je 2019. godine postala majka. Razgovarali smo sa Sanjom o izazovima koji nosi njen posao, o odgoju njene djevojčice Mije kao i mnogim drugim stvarima.
Kako je to biti mlada osoba na čelu jedne veoma bitne ustanove?
Biti mlada osoba, a k tome i žena, kao menadžer i rukovodilac je jedan brdovit put pun izazova i prvenstveno predrasuda. Nemalo puta sam bila izložena različitim negativnim iskustvima zbog mojih godina i stava pojedinaca prema tome, gdje se traži greška više, ali jednako tako sam imala i mnogo pozitivnih momenata, gdje su moji rezultati ipak imali primat u odnosu na godine života.
U našem društvu nažalost svjedoci smo da je takvih osoba na bitnim funkcijama jako malo i da se nedovoljno daje prilika mladima da pokažu svoja znanja i sposobnosti, te u kombinaciji sa iskustvom starijih kolega naprave jednu kvalitetnu priču, sa plodnim tlom za napredak.
Ono što smatram da je u svemu tome najbitnije jeste da to ne treba obeshrabriti mlade ljude da nastave da se bore u svojim ciljevima, te da nastoje ulagati i raditi na sebi, graditi svoju karijeru, gdje je neminovno da će takav trud i rad biti prepoznati.
Ustanova u kojoj sam zaposlena je jedan veoma kompleksan aparat, koji obuhvata ne samo odgojno obrazovni segment, koji je svakako najbitniji, ali i higijenski momenat, pitanje ishrane djece, finansije, javne nabavke, tekuće i investiciono ulaganje. Da bi se stekao pravi dojam o čemu se zapravo radi bitno je naglasiti da Ustanova ima 11 objekata na području Grada Tuzla, 42 odgojne grupe, što je u prosjeku oko 1120 upisane djece uzrasta od šest mjeseci pa sve do drugog razreda osnovne škole (produženi boravak).
Sav taj posao obavlja jedan veliki kadrovski potencijal od 150 ljudi, od odgajatelja i stručnih saradnika različitih profila, pa sve do tehničke službe. Jako je važno ući i upoznati se sa svakim segmentom poslovanja u okviru same Ustanove, znati sve procese koji se realizuju i koordinirati istim. A to zaista nije mali niti jednostavan zadatak.
Baviti se djecom, koja su naše najveće blago, je najodgovorniji posao, ali i posao koji najviše nagrađuje. Nema veće motivacije za napredak nego kada vidite dječicu i njihove roditelje koji su sretni, zdravi i zadovoljni. To vam daje vjetar u leđa da se borite za njihovo bolje sutra.
Možete li nam reći kako ste uspjeli organizirati rad Vaše ustanove u vrijeme pandemije?
Mi smo nažalost među prvima osjetili negativne posljedice ove pandemije s obzirom da smo imali potpunu obustavu rada u trajanju od tri mjeseca. Nastojali smo da prevaziđemo te prve prepreke na način da formiramo viber grupe gdje smo nastavili komunikaciju sa svojim korisnicima, te smo snimali kreativno edukativne videe uz pomoć lokalne RTV kuće. Smatrali smo da je bitno da zadržimo kontinuitet rada sa djecom, iako vrtić nije obavezan, da djeca koja su pohađala našu Ustanovu nastave da rade sa nama pa makar i posrednim putem.
Nakon toga, donijeli smo niz akata, Procedura i uputstava kako da radimo kada se djeca vrate svojim odgajateljima u svoje odgojne grupe. To je podrazumijevalo trijažni postupak na ulazu djece, mjerenje temperature i vođenje temperaturnih listi, reorganizaciju u smislu objedovanja, nespajanje odgojnih grupa, pojačanu higijenu i dezinfekciju te niz drugih.
Bitno je naglasiti da smo sve radili u skladu sa instrukcijama struke, ljekara higijensko epidemiološke službe nadležnog doma zdravlja, te sanitarnih inspektora. Zamolili smo roditelje za razumijevanje i jaču saradnju nego ikada, da ukoliko djeca imaju bilo kakve simptome bolesti dječicu ne dovode, te da ukoliko su i oni sami u suspektnoj situaciji također djecu ostave kod kuće. Negativne posljedice ove pandemije se ogledaju i u činjenici da smo morali obustaviti naše specijalizovane programe (mala škola plesa, sporta i engleskog jezika) s obzirom da bi se neminovno miješala djeca iz različitih grupa, te da bi morali biti u dodiru sa vanjskim saradnicima.
Osim toga, najveći negativni aspekt svega ovog jeste zabrana ulaska roditelja u objekte, gdje smo nastojali da ne izgubimo na kvaliteti komunikacije sa roditeljima na način da redovno izvještavamo i šaljemo slike djece u različitim dnevnim aktivnostima, te informacijama i roditeljskim sastancima po terminu.
Morala bih pohvaliti naše zaposlenike, jer su se nesebično stavili na raspolaganje i uzeli na sebe niz drugih, vanrednih, zadaća uz svoje postojeće radne obaveze kako sam proces ne bi ispaštao i kako bismo zadržali kvalitet usluge. Naposljetku, najbitnije je da djeca ne osjete efekte ove pandemije, te da smo velike napore uložili da djeci približimo situaciju na pedagoški način i da oni sami nemaju strah od neizvjesnosti ili virusa samog, te da nastave živjeti kao i prije.
U junu je novi upisni rok za prijem mališan u vrtiće. Kakvi su kapaciteti vrtića za narednu upisnu godinu?
Tako je, mi se već pripremamo polako za novu pedagošku godinu, gdje planiramo objaviti oglas za upis djece u junu za septembar tekuće godine. Kapaciteti vrtića će biti slični trenutnom stanju, iako ulažemo mnogo napora da otvorimo nove poslovne jedinice kako bismo rasteretili postojeće vrtiće u kojim je uvijek zastupljena lista čekanja. Dakle prijem djece će se kretati u broju od okvirno 1150 djece, 9 jasličkih grupa, te ostatak predškolskih grupa i grupa produženog boravka za djecu prvog i drugog razreda osnovne škole.
Koliko je bitan predškolski odgoj?
Predškolski odgoj je prvi i najvažniji stepen u cjeloživotnom učenju svake individue. To je djetetov prvi kontakt sa djecom svog uzrasta, gdje se stvaraju osnovi socijalizacije, upoznaje se sa autoritetom i stiče baza za dalju nadogradnju kroz učenje i obrazovanje.
Ja ovdje moram istaći da je obuhvat cjelovitim razvojnim programom na nivou naše države najmanji nadaleko u odnosu na druge zemlje u regionu, u Evropi već i da ne govorim. Dakle, radi se o obuhvatu od maksimalno 18% djece predškolskog uzrasta koji pohađaju određeni vid predškolskog odgoja i obrazovanja, a što je veoma malo i nedovoljno.
U našem kantonu realizuje se svake godine obavezni program predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu koja su u godini pred polazak u osnovnu školu, a nisu bila obuhvaćena niti jednim vidom predškolskog odgoja i obrazovanja. Ovaj program se realizuje u 100% obuhvatu za cijeli Tuzlanski kanton, u trajanju od 150 sati (od aprila do juna mjeseca). Otprilike oko 800 djece prođe ovaj program samo na području Grada Tuzla. Ovaj program je realizacija skraćenog cjelovitog razvojnog programa, ali je i to bolje nego da djeca bez bilo kakve pripreme kreću u školske klupe.
Da li vrtić ulaže u osposobljavanje svojih kadrova?
Osim što radimo mnogo na unaprjeđenju uslova za boravak djece, kroz različite infrastrukturne projekte, također radimo i na osnaživanju našeg kadra. Odgajatelji i stručni saradnici prolaze različite edukativne seminare, radionice, koje se organizuju kako u okviru Ustanove tako i u okviru Pedagoškog zavoda, te uzimamo učešće u različitim temama kako na nivou naše države, tako i na regionalnom nivou. Odgojno obrazovni kadar redovno prolazi vrednovanje i ocjenjivanje koje vrši. Komisija za vrednovanje u skladu sa Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju TK, te na taj način se stvaraju uslovi za sticanje viših stručnih zvanja – mentora i savjetnika.
Šta Vam je bitno u odgoju djece?
Najbitnija je prisutnost i razgovor. Djeca najviše vole da roditelji provode vrijeme sa njima, u bilo kakvim aktivnostima, a to je nešto što nedostaje svima uslijed mnogih obaveza i stresa kojeg nam nameće život. Bitno je biti prisutan i uključen u život svog djeteta, posvetiti mu pažnju, saslušati ga, dati na važnosti njegovom izlaganju, potruditi se da steknete takav odnos s djetetom da ono poželi s vama razmijeniti doživljaje iz vrtića, škole. Svjedoci smo da je danas najteže odgovoriti na izazove mobitela, tableta i drugih uređaja kojim se djeca zabavljaju. Ja nisam za to da se djeci u potpunosti ukinu takva sitna zadovoljstva ponekada, ali i tada da to radimo zajedno. Dakle da zajedno gledamo crtani film i komentarišemo ga, razgovaramo o njemu, šta se to tu desilo.
Pored toga što ste uspješna mlada žena Vi ste supruga i majka djevojčice. Kako usklađujete svoje poslovne i porodične obaveze?
Trudim se da poslovne obaveze ostavim iza kancelarijskih vrata kada dođem kući i da se samo posvetim porodici, ali treba biti iskren i reći da je to nekada nemoguće nažalost. Moj posao nema klasično radno vrijeme i vrlo često moram biti dostupna kada svi drugi odmaraju, jer to ne podrazumijeva samo sjedenje u kancelariji i rad sa papirima, već rad sa ljudima i mimo radnog vremena, što je nekada mnogo važnije. Ali u vezi sa prethodnim pitanjem, nadovezati ću se i reći da svaki slobodan trenutak koristim da provedem sa Mijom i porodicom, da organizujemo neki izlet, neko kratko putovanje ili da ostanemo kući, bitno je da smo zajedno.
Nakon redovnog posla kući me čekaju i drugi – kućni poslovi, kao i svaku drugu suprugu i mamu, tako da tu ne ostaje mnogo prostora za neko vrijeme za sebe. Ono što je dobra stvar u svemu ovom je svakako činjenica da Mia i ja idemo zajedno na posao, ona u svoju odgojnu grupu u vrtiću a ja u svoju kancelariju, s obzirom da i ona ide u vrtić od svoje prve godine. Za takav korak bi se opredijelila svakako i da nisam zaposlena u predškolskoj ustanovi jer smatram da je to najbolje okruženje za dijete i njegov rast i razvoj.
Možete li nam nešto više reći o Miji?
Sanja: Mia je već od svog boravka u stomaku dala do znanja da je jedno malo ratoborno, aktivno biće. Od momenta kad se rodila shvatili smo koliko je to jedna vedra, radosna djevojčica, puna energije i elana. Ono što često ljudi kažu za nju je da je ona „svoja“. Veoma je tvrdoglava i temperamentna, pravi mali ovnić po horoskopu, tako da ide svojim putem kako je naumila bez obzira na prepreke.
Veoma je otvorena, slobodna, voli da se druži, da sklapa nova poznanstva, da grli i ljubi ljude oko sebe, odašilje pozitivnost. Ja često kažem da je Mia moj „punjač“, jer me napuni energijom kad sam na 1% i kada više ne znam kako bih se podigla. To je ljubav koja se ne može opisati bilo kakvim floskulama.
Koliko je Vaš suprug uključen u odgoj?
Moj suprug je Mijin tata i samim tim on je roditelj, jednako kao i ja, te ne mogu to nazvati uključenosti, on to jeste . Mia nije moje dijete, ona je naše dijete i imamo jednaka prava i obaveze, ravnopravno roditeljstvo u najvećem mogućem obimu. Istina je da je mama ipak mama i da kad je u pitanju neka povreda, bolest, bilo šta visokoemotivno, ipak je mama prva tu kada treba pomoći, što je sasvim prirodno i normalno. Mia je posebno vezana za svog tatu, oni imaju jaku vezu i on joj dopušta da radi stvari koje ja ni u ludilu ne bih. Tako da sam ja možda tu malo stroža, a on popustljiviji. On je malo ležerniji, opušteniji, a ja više oprezna. Tu nekako balansiramo, ali oko bitnih stvari uvijek zauzimamo isti stav i ne radimo jedno kontra drugog, što je opet jako važno u odgoju djece.
Za kraj imate li neku poruku za roditelj?
Roditeljima mogu poručiti da ukoliko se odluče upisati svoje dijete u predškolsku ustanovu da će napraviti nabolji mogući odabir za svoje dijete, te da mogu biti ubijeđeni da je njihovo dijete u zdravom, sigurnom i podsticajnom okruženju, gdje će steći nova znanja, vještine i upoznati nove drugare. Nekada teže pada nama kao roditeljima odvajanje od djeteta, period adaptacije, ali moramo biti svjesni da činimo ono što je u najboljem interesu djeteta, a na kraju dana jedino to mora biti prioritet u odnosu na sve drugo.
Ukoliko ste propustili, pročitajte i ovaj članak: Medina Husaković: Biti mama je za mene poseban dar i najljepša uloga ovoga svijeta
