Sanela Rastoder: Prva posjeta patronažne sestre planirana je dan nakon otpusta iz porodilišta, kako bismo odmah nastavili kontinuiranu zaštitu ove vrlo osjetljive populacije

To je obično posjeta koja i najduže traje gdje mi uz opuštenu, prijateljsku a opet profesionalnu atmosferu učimo roditelje novim vještinama.

Intervju: Sanela Rastoder, patronažna sestra

Sanela Rastoder je rođena 1979. godine u Podgorici. Supruga je i majka troje djece. Završila je Srednju medicinsku školu pedijatrijskog smjera, a nakon toga i Visoku medicinsku školu strukovnih studija. 1999. godine započinje rad  u Institutu za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore, odnosno centru za neonatologiju. 2004.-te godine svoj angažman nastavljam u zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja Podgorica u jedinici za patronažu gdje radi i danas. Angažovana je kao edukator na brojnim seminarima, konferencijama i događajima koje organizuje Dom zdravlja, Ministarstvo zdravlja, te Dječiji fond Ujedinjenih nacija-Unicef. Njen rad  posebno je fokusiran na medijsku promociju rada i značaja patronažne službe, a naročito na promociju dojenja, te u sklopu svoje ustanove vodi Savjetovalište za dojenje. Bavi se humanitarnim radom, pa je jedna od članica neformalne organizacije „Devet dobrih žena“. Dobitnica je nacionalne nagrade za filantropiju „Iskra“ koja se dodjeljuje za izuzetan doprinos opštem dobru.

Prva posjeta patronažne sestre porodilji planirana je dan nakon otpusta iz porodilišta, kako bi se odmah nastavili kontinuiranu zaštitu vrlo osjetljive populacije. Patronažna sestra ima zadataka da pomogne i uputi porodilju kako da se brine o svom novorođenčetu, ali isto tako kako da se brine o sebi i o svom kako fizičkom tako i mentalnom zdravlju. Sanela Rastoder, patronažna sestra nam je dala sve relevantne odgovore na pitanja o periodu babinja i njege novorođenčeta. U nastavku pročitajte intervju. 

Recite nam nešto više o sebi i kako ste se odlučili postati patronažna sestra?

– Moji počeci vezani su za rad u centru za neonatologiju. To su bili teški, ali sigurni koraci. Imala sam tu čast i privilegiju da učim od najboljih ljekara i sestara što mi je kasnije olakšalo rad na terenu. Stalne edukacije, porodični i poslovni balans doveli su me do toga da danas sa osmijehom ulazim u tuđe domove  spremna da pomognem mladim roditeljima  kako bi se  lakše snašli  u njihovoj najvažnijoj životnoj ulozi. Ovo je posao u kojem rad sa bebama ima neprocjenjivu vrijednost. Svako se obraduje djetetu, zato što nam beba dolazi čista i ono nas podsjeća svojom pojavom, svojom  čistoćom, porukom koju nosi na naše izvorno ponašanje koje nam fali. Kao da nam kaže ne zaboravite na osmijeh, ne zaboravite da se volite, kao što sada mene volite. Upravo zato sam se odlučila za ovaj poziv. Zbog beba, zbog zagrljaja nesigurne majke, zbog povjerenja koje gradimo, zbog prijateljstava koja traju, zbog generacijskih posjeta koje me podsjećaju da otmjeno starim, zbog osmijeha i pozitivne energije kojom se darujemo u domovima bliskih stranaca, zbog mirnog sna kada dođem kući svojoj djeci i zbog želje svojih roditelja da oko mene svi budu rahat.

Koja je uloga patronažne sestre?

– Najveći izazov za svaku ženu je postati i biti majka. Na ta velika ulazna vrata  gdje nema pauze ni predaha ni sa deset dana, ni sa deset godina, očekuje se od nas, patronažnih sestara, da im budemo podsticaj i prva pružena ruka. Svojim savjetima i podrškom oko njege, dojenja, organizacije dnevnih rutina, moj zadatak je da ojačam samopouzdanje novim roditeljima i osnažim ih u novoj roditeljskoj ulozi. Savjetima o ishrani, fizičkoj aktivnosti, zanačaju redovnih kontrola kod izabranog ginekologa patronažna sestra utiče na unapređenje i očuvanje zdravlja majke. Nekada sam mislila da najvažnije što kao patronažna sestra mogu da uradim jeste da dođem u kuću i ispričam sve o njezi bebe, okupam im dijete, obradim pupak, dam savjet vezano za dojenje. Danas mislim da je najvažnije da im kažem da od bilo koje situacije mogu da naprave situaciju koja je podsticajna za razvoj njihovog djeteta. Meni je jako bitno poštovati kuću u koju dolazim pa iako postoji kritika bitno je da ona bude konstruktivna i da se roditelji nakon posjete osjećaju zadovoljno, smireno jer smo zajedno dio njihovih najintimnijih i najsrećnijih trenutaka.

Kada dolazi patronažna sestra u posjetu?

– Prva posjeta patronažne sestre planirana je dan nakon otpusta iz porodilišta, kako bismo odmah nastavili kontinuiranu zaštitu ove vrlo osjetljive populacije. To je obično posjeta koja i najduže traje gdje mi uz opuštenu, prijateljsku a opet profesionalnu atmosferu učimo roditelje novim vještinama, savjetujemo ih, podržavamo, smirujemo, otklanjamo brige i dajemo jasne smjernice. Od izuzetne važnosti da savjetovanje i edukacija roditelja potiče od stručnog medicinskog kadra jer su majke danas izložene velikom prilivu neprovjerenih informacija putem socijalnih mreža koje ih dodatno dovode u situaciju da nekada iz najboljih namjera donesu pogrešnu odluku. Ne predstavljaju sva vrata izlaz, kao što nas ni kiša ne može spasiti žeđi, zato je jako bitno da se buduća mama i patronažna sestra upoznaju u toku trudnoće.

Kako izgleda posjeta patronažne sestre?

– Patronaža je nešto najljepše i najmanje stresno zanimanje u oblasti medicine, jer smo dio trenutaka kada je porodica najsrećnija. Nakon dolaska na kućnu adresu, slijedi razgovor sa roditeljima, pogled na otpusnu listu kako bismo mogli da steknemo što bolji uvid u mamino i bebino zdravstveno stanje i nakon toga odgovorimo na  pitanja roditelja. U toj prvoj posjeti se zapravo i gradi povjerenje koje nam je ključ za dalju saradnju. Neke porodilje, naročito one koje su pohađale školu za roditeljstvo ili imaju iskustva sa starijim djetetom, sigurnije su u svoje umjeće i vještinu. No, bez obzira na stepen pripremljenosti za prve dane sa bebom, svaka mama sa nestrpljenjem očekuje pomoć iskusne patronažne sestre. U toku prve posjete  gdje obično insisitiram da budu prisutna oba roditelja, njegujem i obrađujem pupak bebe, kupam i masiram bebu, njegujem kožu, usta, oči, nos i uši, pravilno oblačim i prepovijam bebu, konstantno edukujući  mlade roditelje kako bi se lakše osamostalili. Jako mi je važno da mami pokažem pravilnu tehniku dojenja – postavljanje bebe na dojku, dobar prihvat, položaje za dojenje, podsticanje i održavanje laktacije, kontrolišući stanja bradavica majke, ukazati na moguća iskušenjima u toku dojenja, značaju dojenja kako bi podigli svijest mladim mamama o brojnim benefitima zlatne tečnosti. U  toku prve posjete  mama posmatra, a u narednim danima polako preuzima roditeljsku ulogu oko njege svoje bebe uz podršku tate koja je jako bitna. Dok smo u porodici, pratimo i odnos mame i bebe, odnosno cijele porodice, idemo u susret potrebama porodice i postepeno otklanjamo uočene nepravilnosti koje bi mogle biti rizik u razvoju bebe. I nakon toliko radosti, sreće, uvijek su  prisutne sumnje i nedoumice, da li sve što rade oko novorođene bebe rade  na ispravan  način. Zato je bitno podržati mlade majke i raditi na podizanju samopouzdanja uz podršku ostalih članova porodice.

Koje su vještine potrebne za rad u patronaži?

– Prije svega sestra koja je samostalna na terenu mora biti emotivno zrela i stabilna kako bi mogla da se nosi sa zdravstvenim problemima i etičkim nedoumicama. Mora imati dobre komunikacijske vještine, procjenu, strpljivost, osjetljivost za ljudske probleme. Mora biti potkovana znanjem, iskustvom jer je ona na terenu i doktor i sestra i psiholog i prijateljica i sve što od nje očekuje jedna mlada zbunjena mama. Važno u našem poslu je da ne smijemo nametati vlastite stavove, moramo razumjeti njihova osjećanja  i ponašanje. Mora postojati u radu poštovanje, jednakost, humanost, zadovoljstvo . Patronažna sestra mora konstantno da radi na sebi, da se edukuje i prati smjernice kako bi sve stečeno znanje prenijela mamama na teren. Da smo svjesni što ne znamo, posebno kada nam se čini da sve znamo!

Često u svojim nastupima govorite o važnosti dojenja. Koji je Vaš savjet za trudnice?

– Onog trenutka kada sam postala majka ja sam stekla profesionalnu zrelost. Nikada ne bih mogla da govorim nešto a da u to čvrsto ne vjerujem.  Nažalost dojenje se svelo na brojke, interval između podoja, napredovanje, količine, pipanje tvrdoće dojke a zapravo je to najljepša komunikacija dva najbliskija bića na svijetu. Dojenje je najjeftiniji i najisplativiji način podizanja djeteta. Da ništa nemate a da imate mamino mlijeko, imate SVE. I hranu i ljubav i lijek. I taj strah. I on je sasvim ok. Sa njim samo treba uspostaviti kvalitetnu saradnju  i onda nema problema. Dobra energija, znanje, osmijeh praktikujemo kako bi ljepše i zdravije disali. I na porođaju i u životu. Dojenje je knjiga, dojenje je teška škola, dojenje je dokumentarac, dojenje je izazov, dojenje je i teret i sreća, dojenje je blagoslov koji samo žena može da dobije kao nagradu. Zato biram da me svaka majka sa problemom može potražiti, probuditi  u  ponoć, i sa ove i one druge strane zemlje, zato biram dobre temelje za sve generacije koje dolaze.

Vi radite u Domu zdravlja u Podgorici? Na koji način mame mogu da Vam se obrate?

– Dom zdravlja Podgorica je zaista institucija koja motiviše na uspijeh, izvrsnost i ljubav. Na tome sam zauvijek, neizmjerno zahvalna. Ono što sam danas, u velikoj mjeri dugujem Domu zdravlja Podgorica. Svoje ime sam gradila mirno, znanjem i upornošću. Uvijek sam se čistila lično da bih privukla sebi slično. Nakon 24 godine rada, mogu reći da najviše volim generacijske posjete. Moje bebe koje su veliki momci i djevojke su dokaz kako sam nekada davno imala sreću da odaberem sebi dobar poziv. Neko sam ko je dostupan majkama i one mame kojima je zaista potrebna pomoć, ne ustručavaju se da me kontaktiraju i putem društvenih mreža a i da proslijede moj broj telefona svakoj ženi kojoj je to neophodno. Naći ćete me u Domu zdravlja Podgorica do duboke starosti. 

Za kraj imate li neki savjet za trudnice i mame?

– Molim vas pazite na sebe, da uvijek nađete vremena za zdrav obrok, odmor i ljubav jer je bebi potrebna porodica puna ljubavi i sigurna baza. Uživajte u zajedničkim trenucima, lezite pored vaše bebe dokle god je potrebno. I svaku noć, dok izlazite iz sobe svog djeteta poljubite ga za laku noć i podsjetite se koliko ste srećni. Na kraju, kada žena postane mama ona voli kao mama. Od toga nema više ni dalje!!!

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave