Razvoj slušanja i govora

Kako dijete čuje i govori od rođenja pa do 5. godine života

piše: dipl. defektolog – logoped Irma Nuhić

 Nemojte forsirati dijete da uči govoriti. Prihvatite neke govorne greške dok se Vaše dijete razvija

 Rano prepoznavanje i tretman poremećaja u sluhu, govoru i jeziku mogu spriječiti probleme u ponašanju, učenju, čitanju i socijalnim interakcijama

 

Svako je dijete jedinstveno i ima svoj individualni tempo razvoja. Tabela „Kako dijete čuje i govori“ predstavlja, u prosjeku, uzrast do kojeg većina djece savlada popisane vještine. Djeca obično ne savladaju sve vještine navedene u kategoriji, dok ne dostignu gornju granicu svakog od navedenih uzrasta. Samo zato što Vaše dijete nije savladalo neku vještinu od onih navedenih za pojedini uzrast ne znači da dijete ima neki poremećaj. Ipak, ukoliko ste odgovorili sa „NE“ na većinu u tabeli nabrojanih stvari  unutar kategorije jednog uzrasta, potražite stručni savjet naših logopeda.

Tabela 1. Kako dijete čuje i govori

SLUŠANJE I RAZUMIJEVANJE

GOVOR

Od rođenja do 3 mjeseca

  • Boji se jakih zvukova.
  • Utiša se ili smije kada mu se govori.
  • Izgleda da prepoznaje Vaš glas i smiri se ako plače.
  • Povećava ili smanjuje cuclanje kao odgovor na zvukove.
  • Proizvodi glasove i zvukove zadovoljstva (guče).
  • Plače različito za zadovoljavanje različitih potreba.
  • Smiješi se kada Vas vidi.

4 – 6 mjeseci

  • Pokreće oči u smjeru odakle dolaze zvukovi.
  • Odgovora na promjene u tonu Vašeg glasa.
  • Primjećuje igračke koje proizvode zvukove.
  • Obraća pažnju kada čuje glazbu.
  • Brbljavi zvukovi koji sliče govoru s više različitih zvukova, uključujući p, b i m (pa-pa,ba-ba,ma-ma…)
  • Vokalizira uzbuđenje i nezadovoljstvo.
  • Proizvodi grgljajuće zvukove kada ga se ostavi samog ili kada se igra s Vama.

7 mjeseci – godinu dana

  • Uživa u igrama skrivača lica iza dlanova.
  • Okreće se i gleda u smjeru odakle dolaze zvukovi.
  • Sluša kada mu se govori.
  • Prepoznaje riječi za obične predmete poput «šalica», «cipela» i «sok».
  • Počinje odgovarati na zahtjeve («Dođi ovamo», «Želiš li još?»)
  • Brbljanje ima i duge i kratke grupe zvukova kao «tata upup bibibibi»
  • Koristi se govorom ili zvukovima koji nisu plač kako bi dobilo i zadržalo pažnju.
  • Imitira različite govorne zvukove.
  • Izgovara 1 ili 2 riječi (pa-pa, tata, mama) iako ne moraju biti jasni.

1 – 2 godine

  • Pokazuje na nekoliko dijelova tijela kada ga se upita.
  • Sluša jednostavne zapovijedi i razumije jednostavna pitanja («Kotrljaj loptu», «Poljubi bebu», «Gdje ti je cipela?»).
  • Sluša kratke priče, pjesmice i stihove.
  • Pokazuje slike u knjizi kada ih se imenuje.
  • Svakog mjeseca izgovara sve više riječi.
  • Koristi 1-2 upitnih riječi («»Gdje maca?», «Ide pa-pa?», «Što to?»).
  • Slaže po 2 riječi zajedno («još kolača», «neće soka», «mamina knjiga»).
  • Koristi mnoge različite suglasničke glasove koje dolaze na početku riječi.

2 – 3 godine

  • Razumije razlike u značenju («idi – stani», «unutra – van», «veliko – malo», «gore – dolje»).
  • Sluša dvije zapovijedi za redom («Uzmi knjigu i stavi je na stol».).
  • Ima riječ za skoro sve oko sebe.
  • Koristi 2-3 «rečenice» kako bi pitalo i razgovaralo o stvarima.
  • Njegov je govor razumljiv veći dio vremena i većini slušatelja koji ga poznaju.
  • Često traži ili usmjeruje pažnju na predmete tako što ih imenuje.

3 – 4 godine

  • Čuje Vas kada ga zovete iz druge sobe.
  • Sluša televiziju ili radio na istom stupnju glasnoće kao i ostali članovi obitelji.
  • Razumije jednostavna pitanja: «tko?», «što?», «gdje?», «zašto?».
  • Govori o aktivnostima u vrtiću ili u kućama od svojih prijatelja.
  • Ljudi izvan obitelji obično razumiju djetetov govor.
  • Koristi mnoge rečenice koje imaju 4 ili više riječi.
  • Obično govori lako, bez ponavljanja slogova ili riječi.

4 – 5 godina

  • Obraća pažnju na kratke priče i odgovara jednostavnim pitanjima o njima.
  • Čuje i razumije veći dio onoga što je rečeno kod kuće i u vrtiću.
  • Proizvodi glasove jednako čisto kao i ostala djeca.
  • Koristi rečenice s mnogo detalja (npr. «Volim čitati slikovnice»).
  • Priča priče koje su dosljedne temi.
  • Lako komunicira kako s drugom djecom tako i s odraslima.
  • Izgovara veći dio glasova pravilno osim nekoliko kao što su l, lj, r, s, z, c, š, ž, č, ć, đ,dž (potrebna procjena logopeda)
  • Koristi se gramatikom jednako dobro kao i ostali članovi obitelji.

 

SAVJET

 

Znakovi upozorenja da nešto nije u redu

 

Dijete nije u stanju ispričati kratak slijed događaja.

Dijete ne razumije složenije jezične konstrukcije.

Djetetov govor je nerazumljiv.

Prisutne su teškoće artikulacije, tj. nepravilan izgovor nekih glasova.

Djetetov govor je netečan, postoje zastajkivanja ili ponavljanja.

Postoje teškoće u sporazumijevanju s drugom djecom, teže ostvaruje kontakt zbog nerazumljivog govora.

 

Savjeti za roditelje

 

Govorite prirodno svom djetetu. O tome što dijete radi i što vidi.

Odvojite vrijeme da saslušate Vaše dijete. Odgovarajte na ono što je rečeno kako bi dijete znalo da ste ga slušali.

Nemojte forsirati dijete da uči govoriti. Prihvatite neke govorne greške dok se Vaše dijete razvija.

Testirajte sluh djeteta ako se morate prečesto ponavljati ili govoriti glasno da biste mu privukli pažnju.

Ukoliko posumnjate na neki problem, nemojte čekati na pomoć. Vi i članovi Vaše obitelji znate o djetetu više nego bilo tko drugi.

Rano prepoznavanje i tretman poremećaja u sluhu, govoru i jeziku mogu spriječiti probleme u ponašanju, učenju, čitanju i socijalnim interakcijama.article-1260502-08DAFEE2000005DC-15_468x471